Piše: Abdelhalim Abdelrahman, thebosniatimes.ba
Američki predsjednik Donald Trump uznemirio je arapske lidere svojim opscenim sugestijama da Egipat i Jordan apsorbiraju Palestince iz Gaze.
I Egipat i Jordan su izjavili da ovo nije starter i da se neće dogoditi. Izraelski ekstremisti pozdravili su Trumpove komentare s nadom da će prisilno protjerivanje Palestinaca utrti put za jevrejska naselja u Gazi.
Ali istina je da se izraelski lideri vjerovatno osjećaju prevarenim od strane Trumpa više od bilo čega drugog. Benjamin Netanyahu i većina izraelskog društva nekada su tražili Donalda Trumpa.
Sve se to promijenilo otkako je predsjednik Trump poslao svog glavnog izaslanika za Bliski istok Stevea Witkoffa u Izrael u kojem je Witkoff navodno osudio Benjamina Netanyahua i prisilio ga da prihvati sporazum o prekidu vatre.
Od tada, izraelski lideri i izraelsko društvo, naizgled su zatečeni Trumpovim suzdržanijim pristupom Bliskom istoku i željom za prekidom vatre. Dok je trenutni prekid vatre na snazi u najboljem slučaju nesiguran poduhvat, izraelske reakcije na prestanak neprijateljstava ističu duboku poentu: ne samo da je Netanyahu pogrešno protumačio Trumpove namjere, već i čitav izraelski politički sistem naizgled samo napreduje tokom sukoba u kojem Sjedinjene Države pruža mu nesputanu vojnu i diplomatsku podršku.
Prvo, Izrael je vjerovao da će Trumpov drugi mandat vjerovatno biti nastavak njegovog prvog – gdje su SAD svoju geostratešku kalkulaciju na Bliskom istoku bazirale na interesima Izraela. Ovo je izraelskim liderima dalo utisak da će im Trump dati zeleno svjetlo za napad na Iran, preseljenje i izgladnjivanje Gaze, te formalno aneksiju Zapadne obale.
Međutim, Benjamin Netanyahu i njemu slični ekstremisti nisu uzeli u obzir da Trump najvjerovatnije posmatra opće izraelske interese kao obaveze prema Sjedinjenim Državama i Trumpovoj viziji Bliskog istoka.
Čini se da Trump koji je blagoslovio obračun Izraela i Irana nije na stolu. Sam Trump je to izjavio i svoje riječi potkrepljuje imenovanjem analitičara iz Washingtona Mikea DiMina za glavnog savjetnika ministarstva odbrane.
DiMino, bivši saradnik u neintervencionističkom think tanku Defence Priorities, protivnik je rata s Iranom i vrlo je kritičan prema umiješanosti Sjedinjenih Država na Bliski istok. Steve Witkoff će također voditi pregovore sa Iranom.
Imenovanje DiMina i Witkoffa razbjesnilo je vašingtonski neokonzervativni establišment i signal je Tel Avivu da Trump neće kapitulirati pred izraelskim jastrebovim ambicijama.
Trumpov efekat
Što se tiče njegove vizije Bliskog istoka, Trump je bio nepokolebljiv u pogledu proširenja Abrahamovog sporazuma, produbljivanja vojnih veza SAD-a sa Saudijskom Arabijom i mogućeg pokretanja saudijsko-izraelske normalizacije.
Saudijska vlada osudila je akcije Izraela u Gazi, nazvavši to genocidom i jasno stavila do znanja da neće normalizirati odnose s Izraelom bez stvaranja palestinske države.
Iako postoji eksplicitni pro-izraelski ugao za sve ove komponente, nijedan od Trumpovih ciljeva za Bliski istok ne bi bio izvodljiv ako se genocid u Gazi nastavi ili ako Sjedinjene Države dopuste Izraelu da formalno pripoji okupiranu Zapadnu obalu, nešto što je Trump zaustavio tokom svog prvog mandata.
Malo je vjerovatno da će palestinska država nastati pod Trumpovom administracijom; međutim, Trump je bio u kontaktu s predsjednikom Palestinske uprave (PA) Mahmoudom Abasom.
Trumpov savjetnik za Bliski istok Massad Boulos također je omogućio razgovore između Abasa i Trumpa. Steve Witkoff se također sastao sa zvaničnikom PA Husseinom al-Sheikhom u Saudijskoj Arabiji kako bi razgovarao o tome gdje se PA uklapa u Gazu nakon 7. oktobra i mogući put do palestinske države. Witkoffova spremnost da se sastane sa PA, zajedno sa tihim, ali rastućim odnosom između Trumpa i Abbasa, vjerovatno je nešto što Netanyahu nije očekivao.
Od jednakog značaja, sporazum o prekidu vatre u Gazi dokazuje da izraelska politika može preživjeti samo ako je uključena u vječni rat.
O tome svjedoči brutalna okupacija Palestinaca, uništavanje Gaze i napad na susjede u Siriji i Libanu. Sada kada je Izrael prisiljen zaustaviti genocid u Gazi, barem za privremeno, pukotine unutar izraelske vlade već rastu.
Židovski ekstremista Itamar Ben Gvir podnio je ostavku iz Netanyahuove koalicije zbog prekida vatre nakon što je bio izraelski ministar nacionalne sigurnosti. Ministar finansija Bezalel Smotrich također je zaprijetio da će otići ako primirje bude proglašeno.
Takva dinamika unutar izraelske vlade i njena potreba za sukobom mogući su samo zato što Sjedinjene Države to dozvoljavaju.
Pružajući Izraelu nesputanu vojnu i diplomatsku podršku, SAD dozvoljava Izraelu da muči palestinski narod. Sada kada Izrael ne može kazniti Gazu, svoj fokus je prebacio na Zapadnu obalu. Od implementacije primirja, izraelska vojska je učestvovala u smrtonosnim racijama u izbjegličkom kampu Jenin koji je raselio preko 2.000 Palestinaca. Izraelska vojska je također uvela potpunu opsadu Zapadne obale, zatvarajući kontrolne punktove kako bi ozbiljno ograničila kretanje Palestinaca.
Sve izraelske genocidne prakse su direktan rezultat nekažnjivosti koju im je odobrila Bidenova administracija; koja je svojevoljno odbila da nametne bilo kakve snakcije zbog izraelskog očitog kršenja zakona SAD-a.
Joe Biden je u bilo kojem trenutku mogao primijeniti bilo Leahyjev zakon ili Odjeljak 620 I Zakona o stranoj pomoći, koji bi zabranio dotok oružja u Izrael zbog ometanja humanitarne pomoći u Gazi i upotrebe američkog oružja za olakšavanje teških kršenja ljudskih prava u Gazi.
Umjesto toga, odlučio je potkopati američke zakone kako bi osigurao da Izrael ima sve što može olakšati njihov masovni pokolj Palestinaca u Gazi. Sjedinjene Države su uvijek imale sve karte kada je u pitanju izraelski jastrebovski politički sastav. Izrael je jednostavno bio krvnik razorne politike Sjedinjenih Država prema Gazi i širem palestinskom nacionalnom pokretu.
(TBT, TNA)
