Piše: Slavoj Žižek,thebosniatimes.ba
Standardno tumačenje rusko-ukrajinskog rata kaže da je to „sudar kultura“ zapadnog liberalizma i tradicionalnog ruskog autoritarizma. Evo u čemu je obmana: ne samo da nije tradicionalista, Vladimir Putin je tek jedan u nizu ubilačkih modernizatora, od Ivana Groznog i Petra Velikog do Katarine Velike i Staljina.
Kada su kasnih 1920-ih pitali Staljina da definira boljševizam, opisao ga je kao kombinaciju ruske posvećenosti cilju i američkog pragmatizma. Pošto je preuzeo vlast, trudio se da oponaša dostignuća američkog industrijalca Henrya Forda i brutalno brisao svaki trag ruske tradicije širom Sovjetskog Saveza, prije svega kroz nasilnu kolektivizaciju poljoprivrede.
Staljin je bio i veliki poštovalac Petra Velikog, koji je novu prijestonicu Rusije izgradio na Baltičkom moru (Sankt Peterburg) kako bi uspostavio direktnu vezu sa Zapadnom Evropom. Petrove reforme naišle su na otpor takozvanih starovjeraca, pravoslavnih kršćana koji su zadržali liturgijske prakse iz vremena prije reformi moskovskog patrijarha Nikona 1652-66. Mnogi starovjerci su na kraju radije birali smrt nego da odustanu od svojih obreda. Između 17. i 19. sotljeća, na hiljade ih je umiralo u činu samospaljivanja.
Stvari su se u Rusiji zaista promjenile tek Oktobarskom revolucijom; pa čak i tada je u prvoj sovjetskoj vladi bilo nekoliko istaknutih ličnosti starovjerskog porjekla. Boljševici su tu frakciju ispravno smatrali za predstavnike dugotrajnog društvenog protesta protiv carskog režima. Starovjerci su oduvijek bili nepovjerljivi prema jedinstvu crkve i države (što je zapravo značilo potčinjavanje crkve državi) i zahtjevali da vjerska zajednica ostane samoorganizacija običnih ljudi.
Očekivano, državni progon religioznih vjernika pojačao se pod Staljinom, a podređenost pravoslavne crkve državi traje do danas. Putin je, zaista, mobilizirao crkvu za svoje političke ciljeve.
Kako kaže patrijarh moskovski Kiril, Rusi ne treba da se plaše nuklearnog rata, jer kršćani treba da pozdrave smak svijeta. „Mi čekamo Gospoda Isusa Hrista koji će doći u velikoj slavi, uništiti zlo i suditi svim narodima“, rekao je patrijarh krajem prošle godine. Dakle, ono što se čini kao reakcionarni potez – povratak staroj ortodoksiji – lahko može biti pervertirani izraz odbacivanja dominacije i izrabljivanja koji se kriju pod maskom „modernizacije“ u prolaznom svijetu.
Primjer takvog otpora, sasvim drugačiji ali ilustrativan, jeste Kanudos, odmetnička zajednica iz 19. stoljeća stvorena u dubinama brazilske unutrašnjosti u Baiji, koja je postala utočište za prostitutke, prosjake, razbojnike, izopćenike i siromašne pod vođstvom proroka apokalipse Antonija Konseljera. Kako navodi Eduardo Mataraco Suplisi iz Radničke partije Brazila:
„Ova zajednica je razvila ’uzajamni, kooperativni i solidarni koncept rada‘… neku vrstu vlasti socio-mistične, religiozne, solidarne zajednice inspirirane ’egalitarnim bratstvom primitivnog kršćanskog komunizma‘ u kom nije bilo gladi. ’Svi su radili zajedno. Niko nije posedovao ništa. Svi su obrađivali zemlju, svi su radili. Kad je požnjeveno… evo tebi… evo tebi. Niko ne dobije ni više ni manje.’ Konseljero je čitao Thomasa Moora, a njegova iskustva su bila slična iskustvima utopijskih socijalista Sarla Furijea i Roberta Owensa. Zajednicu Kanudos rasturila je brazilska vojska, a Konseljero je obezglavljen 1897.“ (Pošto je već preminuo od bolesti.)
Ovo sklonište od novca, imovine, poreza i braka nije se raspalo zbog svojih unutrašnjih tenzija; uništile su ga oružane snage brazilske „progresivne“ i sekularne vlade. Kanudos je bio mjesto gdje su žrtve historijskog napretka našle sebi mjesto. Utopija je zaista nakratko postojala, a to je za modernizatore bilo previše. Kako se drugačije može objasniti pokolj svih stanovnika Kanudosa, uključujući žene i djecu? Moralo se izbrisati i samo sjećanje na slobodu.
Očigledan kontraargument odbrani Kanudosa bio bi da se ta zajednica ne razlikuje od drugih religioznih fundamentalističkih projekata poput Islamske države. Pa ipak dijeli ih jasna granica. Dok je Kanudos otvoreno prihvatao Drugog, to sa Islamskom državom – kao i svim vjerskim fundamentalistima – nije slučaj.
Ako današnji „fundamentalisti“ iskreno vjeruju da su pronašli put do Istine, zašto se osjećaju toliko ugroženim od nevjernika? Na kraju krajeva, kad budista sretne zapadne hedoniste, ne uzrujava se niti osjeća potrebu da ih osuđuje; samo odmahne rukom na njihovu pogubnu potragu za srećom. Pseudofundamentalisti su opsjednuti griješnim životima nevjernika jer su ti grijesi odraz njihovih vlastitih iskušenja. Za razliku od istinskih vjernika, oni ne osjećaju sažaljenje, već zavide onima koji zadovoljavaju svoje apetite.
Dok tibetanski monasi smatraju Tibet „centrom svijeta, srcem civilizacije“, evropska civilizacija je definitivno eks-centrirana. Naša centralna čežnja jeste da povratimo nekakav ultimativni stub mudrosti, tajnu agalmu ili duhovno blago koje smo davno izgubili. Kolonizacija nikada nije bila samo nametanje zapadnih vrijednosti drugima; bila je i potraga za izgubljenom duhovnom čistotom. To je priča stara koliko i sama zapadna civilizacija: Egipat je za stare Grke bio mitsko skladište drevne mudrosti.
U našim društvima, razlika između autentičnih i pervertiranih fundamentalista nalazi se u tome što se prvi (poput američkih Amiša) dobro slažu sa svojim susjedima, jer se bave svojim svijetom, a ne onim što drugi rade. Pervertirane fundamentaliste, nasuprot tome, proganja ambivalentnost, motivirana istovremenim zgražanjem i zavišću prema griješnicima – bogohulna mješavina koja ih vodi u nasilje, bilo da se radi o terorističkom bombaškom napadu ili brutalnoj invaziji.
Putinov režim nema ništa zajedničko sa autentičnom ruskom duhovnošću koja odbija evropsku modernizaciju. Njegova izmaštana „Evroazija“ samo je izraz za legitimizaciju njegovog loše isplaniranog projekta modernizacije. Zbog toga je pogrešno otpisati Rusiju kao duboko konzervativnu i tradicionalističku zemlju koja je zauvijek izgubljena za modernost. Uostalom, ruska duhovnost oličena u starovercima odbacuje autoritarnu državnu vlast. Da bi se pobjedili perverznjaci koji vladaju u Kremlju, ta duhovnost će morati ponovo da se probudi.
(TBT, Project Syndicate)
