RELIGIJA
Njegova politička
opredjeljenja naginju na lijevu stranu, ne zato što je marksista ili ljevičar,
nego zato što su to teme koje predstavljaju ranu društva
Foto Profimedia
S rastom
konzervativnih i nacionalističkih snaga u svijetu, mnogi akteri lijevog
političkog spektra, od socijalista u Latinskoj Americi do zelenih u Evropi,
okreću se poglavaru Katoličke crkve tražeći u njemu vođu, piše “Wall STREET
JOURNAL”.
“Papa Franjo
zaista predstavlja inspiraciju za mnoge ljude koji žele da se bore. Prilično
sam siguran da bi papa, da nije prvi čovjek Katoličke crkve, bio s nama na
uličnim protestima”, izjavio je B.Reiner, aktivista američkog pokreta za
minimalnu radnu satnicu od 15 dolara, koji je prošloga mjeseca otputovao u Rim
na međunarodni susret aktivista, a na kojem je učestvovao i papa.
Papina podrška
mnogim ciljevima liberala, koja svoje korijene vuče iz tradicionalne brige
hrišćana za siromašne i obespravljene, podrazumevala je saradnju s partnerima
koji negiraju važna katolička učenja, piše američki list.
Njegovi kritičari
smatraju i da vođa Crkve ne bi trebalo da zauzima tako čvrsta stanovišta u
političkim pitanjima u kojima je katolicima dopušteno da imaju različite
poglede na konkretne stvari.
Papa Franja je
zauzeo čvrsti stav na cijelom nizu pitanja, uključujući imigraciju, klimatske
promjene i ekonomsku jednakost.
U junu 2015.
objavljena je njegova enciklika u kojoj papa traži značajno smanjenje upotrebe
fosilnih goriva i u kojoj je opisao globalno zagrijevanje kao jednu od
najozbiljnijih prijetnji životu na Zemlji. Dokument je ujedno i napad na
globalnu tržišnu ekonomiju, za koju papa tvrdi da je poharala planetu na štetu
siromašnih slojeva i budućih generacija.
Uz to, Vatikan
sada zahtjeva od svojih učenika, koji jednoga dana žele da postanu svećenici,
da uče o problemima životne okoline. Njegovi stavovi o imigraciji, a papa se
zalaže za otvorene granice za izbjeglice i ekonomske migrante, prelili su se u
otvorenu kritiku Donalda Trumpa. Ranije ove godine papa je izjavio da (tada
još) republikanski predsjednički kandidat, zbog obećanja da će sagraditi zid na
granici s Meksikom, nije hrišćanin.
Samo nekoliko
dana prije predsjedničkih izbora u Sjedinjenim Državama, papa je upozorio na
“širenje ksenofobije i lažan osjećaj sigurnosti koje stvaraju fizički i
društveni zidovi”, što su mnogi protumačili kao kritiku Trumpove politike.
Papa je zauzeo i
nedvosmislen stav po pitanju ekonomske nejednakosti
“Zemlja, dom
i zaposlenje su sveta prava”, rekao je, i dodao da kad govori o tim
stvarima, “neki ljudi zaključuju da je papa komunista”.
U obraćanju
američkom Kongresu 2015. godine, hvalio je pokojnu D. Day, iz Katoličkog
radničkog pokreta, za “njen društveni aktivizam, strast za pravdom i prava
potlačenih.”
Takve izjave
učinile su od njega heroja za mnoge političare ljevice. Američki senator Bernie
Sanders sebe je nazvao “obožavaocem pape zbog jasnoće, poniznosti,
njegovog vizionarstva i hrabrosti”.
U prilično
inovativnom potezu za jednog papu, Franjo se obratio godišnjim skupovima
različitih političkih pokreta. Ova okupljanja uključivala su aktiviste za prava
radnika koji nisu u sindikatima i zemljoradnike bez zemlje u državama u
razvoju, kao i pripadnike američke organizacije “Black Lives Matter”
i demostrante koji traže veće minimalne plate.
Na posljednjem
susretu u novembru, papa je aktivistima poručio da “revitalizuju naše
demokratije, koje prolaze istinski kritično razdoblje” i da se angažuju u
visoku politiku svojih zemalja.
Vatikan je jedan
od pokrovitelja još jednog takvog skupa u Kaliforniji u februaru, a skup će
biti fokusiran na siromaštvo, migracije i rasne nepravde, ali ne očekuje se da
će skupu prisustvovati i papa lično.
Papini stavovi su
na tragu katoličkih društvenih nauka koje su započete enciklikom pape Lava XIII
s kraja 19. vijeka. Enciklika je kritikovala pretjeranu slobodu tržišta i
afirmirala pravo radnika na sindikalno organiziranje.
“On nije
radikalno promijenio mejnstrim društvenog učenja Crkve”, izjavio je
nadbiskup Silvano Tomasi, šef kancerlarije za pitanja socijalne pravde u
Vatikanu. „Njegov pontifikat je preuzeo jezik i prioritete u kojima se ogleda
njegovo poreklo koje potiče iz zemlje u razvoju.”
Kao mladi
svećenik u Argentini, isključio je marksistička učenja katoličke teologije
oslobođenja u korist teologije naroda, koja je odbacivala materijalizam i
klasne razlike. On i njegova porodica su bili pristalice lidera Juana Perona,
koji je bio utjelovljenje autoritarnog populizma lijevog centra.
Historičari
podsjećaju na presedane u modernoj historiji u kojima se pape vezuju za
određene političke pokrete. Nakon Drugog svjetskog rata, vatikan je podržao
talijansku stranku Kršćanskih demokrata, a u osamdesetim godinama papa Ivan
Pavle II podržao je pokret stranke Solidarnost u Poljskoj, ubrzavajući
završetak Hladnoga rata i raspad Sovjetskog saveza. Oba pokreta bila su
eksplicitno antikomunistička.
Saveznici pape
Franje uključuju i neke neobične političke ličnosti. Bolivijski predsjednik Evo
Morales, ljevičar koji žestoko napada trendove globalizacije, prošle godine je
poklonio papi skulpturu u kojoj su spojeni simboli raspeća i komunističkog srpa
i čekića. Papa Franjo je kazao da ga skulptura nije uvrijedila i ponio ju je
kući u Rim.
Stavovi pape
Franje učinili su ga saveznikom društvenih grupa koje su inače suprotstavljene
tradicionalnom katoličkom moralnom učenju. Mnogi borci za zaštitu životne
sredine zalažu se za kontrolu rasta populacije kao jedan od načina zaštite i
ograničenje zagađenja, ali katolička doktrina zabranjuje abortus i
kontracepcione pilule. Papa je osudio diskriminaciju gay populacije i pozvao na
saosećanje i razumijevanje transrodnih osoba, ali i dalje ne prihvata
istospolne brakove.
Papa je ublažio
svoja pomalo nezgodna progresivna savezništva izbjegavanjem osjetljivih pitanja
koja se tiču etike seksualnosti i medicine i naglasak stavio na ekonomsku
nejednakost i zaštitu sredine.
“Njegova
politička opredjeljenja i odnosi naginju na lijevu stranu”, izjavio je
nadbiskup Tomassi, “ali ne zato što je on marksista ili ljevičar, nego
zato što (te grupacije) predstavljaju rane društva”, zaključuje.
(TBT,
TELEGRAM.hr)
