Piše: Gideon Levy, thebosniatimes.ba
Izraelski profesor koji već decenijama živi u Sjedinjenim Državama, ove nedjelje je bio u jednoj od svojih čestih posjeta Izraelu. On predaje na prestižnom univerzitetu, dete je kibuca iz porodice boraca ‘48. i pripada intelektualnoj aristokratiji. Ako tako nešto postoji u Izraelu. On je još uvijek duboko ukorenjen ovde i uprkos dugogodišnjem odsustvu njegovi korjeni su još uvijek jaki, ne samo zbog članova porodice koji žive ovdje. U Sjedinjenim Državama se trudi da svako veče gleda vijesti na nekoj od izraelskih televizija. Jedan od njegovih ovdašnjih prijatelja istražuje i piše između ostalog i o Izraelu.
Obojica smo iz istog sela, pripadamo istoj generaciji i istom gradu, ali do prekjuče kada je došao kod mene se nismo nikada sreli. Juče je otišao, bio je to njegov posljednji dan u Izraelu. Prije nego što smo se rastali rekao mi je da osjeća da ga nešto guši. Već je želio otići. On ne shvata kako neko još uvijek može ovdje živjeti. U svojim kontaktima u posljednjih godinu dana sa čelnicima univerziteta u Izraelu, osjetio je oštar zaokret i stapanje sa većinom. Supruga njegovog prijatelja iz djetinjstva, penzioniranog sudije Vrhovnog suda, rekla mu je da joj je teško da prihvati njegove stavove. Nikada nije rekla tako nešto ranije. Njen muž je ovdje bio jedan od simbola liberalizma.
Profesor je siguran da Izrael sprovodi genocid u Gazi, razumije to zbog svoje profesije i objašnjava zašto. Za etničko čišćenje ne postoji definicija u međunarodnom pravu, ali ono predstavlja etapu na putu ka genocidu. Kada pod prisilom raseljavate stanovništvo, i to ne na neko sigurno mjesto, već tamo gdje nastavljate ubijati, radi se o genocidu. Da Izrael sprovodi etničko čišćenje na sjeveru Gaze nema više nikakve sumnje. Izrael to izjavljuje, a njegove akcije jasno svjedoče o tome. I više od toga, činjenica da Izrael sistematski uništava sve na sjeveru Gaze, da ne ostavlja kamen na kamenu ukazuje na namjeru da se ne dozvoli povratak.
Moj gost je ubjeđen da će se Međunarodni sud pravde pri odlučivanju da li je Izrael počinio genocid fokusirati na sjever Pojasa Gaze, kao što je to učinio u slučaju Srebrenice. Tamo je pobijeno „samo“ oko osam hiljada Bošnjaka, uglavnom muškaraca, uprkos tome što je grad proglašen zaštićenom zonom. Hag i cijeli svijet su ustanovili da je tamo bio genocid i optuženi su procesuirani.
Kada bez milosti bombardirate raseljeno stanovništvo na novoj lokaciji, kao što izraelska vojska čini, to jeste genocid. Ako izgleda kao genocid i odvija se kao genocid, onda je to genocid. U Izraelu je to nemoguće reći, čak i liberalima. I na elitnim univerzitetima u Sjedinjenim Državama, čiji su donatori Jevreji je teško to kazati. Izraelske i jevrejske uši nisu spremne to čuti, nije važno kako stvarnost izgleda.
Moj gost je otkrio da čak većina njegovih liberalnih prijatelja, intelektualaca, ljudi mira i savjesti Izraela nije spremna to da prihvati. Razlike u mišljenju su ih pretvorile u neprijatelje, što se nikada ranije nije dogodilo.
Ovdje je uvijek postojao blok koji je podržavao i radikalna mišljenja. I ja sam osjećao da tokom godina mog rada postoji razumjevanje za radikalno viđenje ekstremne stvarnosti. Bilo je ispoljavanja mržnje ponekad čak i nasilja, ali je na drugoj strani stajao možda mali, ali ne manje odlučan blok. S tim je gotovo. Moj gost je to dobro osjetio. Možda neki još uvijek mogu zabijati glavu u pijesak, ali ne i radikalni blok u ovoj najekstremnijoj stvarnosti u istoriji zemlje.
Izrael je potonuo u svoju žalost i katastrofu, slijep za sve ostalo. Mnogo užasnija katastrofa u Gazi se ignorira. O podloj ulozi medija u stvaranju ovakve situacije ovdje je već puno pisano, ali odgovornost za stanje totalnog „razočarenja i otrežnjenja“ leži na savjesti svakog razočaranog Izraelca. Možda će je prihvatiti jednog dana.
Gost je otišao. Sigurno će se vratiti, ali mu ovdje je ostalo vrlo malo sagovornika, toliko ih je malo da se mogu prebrojati.
(TBT, Haaretz)
