Gromoglasna tišina, sljepoća, jednom riječju gotovo sveopća ignorancija, u najkraćem je odnos javnosti s ove strane Drine, u bh. entitetu Republika Srpska, ali i cijeloj državi prema protestima studenata, učenika, akademske zajednice, dramskih umjetnika, građana, koji danima traju u Srbiji.
Hrabro, artikulirano, dostojanstveno studenti i srednjoškolci u Beogradu, Novom Sadu, Nišu, Kragujevcu… digli su svoj glas kao odgovor na nečinjenje vlasti na sankcioniranju odgovornih za tragediju u Novom Sadu u kojem je 15 osoba izgubilo život nakon pada nadstrešnice na „rekonstruiranoj“ Željezničkoj stanici.
STUDENTI U BIH SA SLOGANOM „JER NAS SE NE TIČE“
Kao uvjet za prekid blokade traže da režim Aleksandra Vučića: objavi svu dokumentaciju koja se tiče rekonstrukcije Željezničke stanice u Novom Sadu koja je trenutno skrivena; odbaci optužbe protiv uhapšenih i privedenih na protestima; MUP podnese krivične prijave nadležnom javnom tužilaštvu u Beogradu protiv lica koja su fizički napala studente i profesore, a koja su, kako kažu, javnosti poznata po navodima medija kao: Milija Koldžić, Aleksandar Jokić, Dušan Kostić, Milena Aleksić i Ivan Stanišić.
Studenti zahtijevaju momentalnu potvrdu identiteta ovih osoba i njihovo dalje procesuiranje. Ukoliko se utvrdi da su neke od ovih osoba na javnim funkcijama, studenti traže njihovo razrješenje, te na kraju povećanje izdvojenih sredstava za državne fakultete za 20 poto.
Ali studenti univerziteta u Banjaluci i Istočnom Sarajevu, jednako kao i njihove kolege u Mostaru, Sarajevu, Tuzli… vode se sloganom „jer nas se ne tiče“. Otuda je podrška kolegama u Srbiji stigla tek od studenata banjalučkog Fakulteta dramskih umjetnosti. I na tome je sve stalo, izvještava novinarka Gordana Katana iz Banje Luke za srajveski portal Valter.
Zapravo, ako govorimo o bh. entitetu Republika Srpska, o njenim studentima i univerzitetskim profesorima, mjesta čuđenju zapravo i nema. Godine političke indoktrinacije koja, kako navodi profesor meritus Miodrag Živanović, počinje još od vrtića, i proteže se kroz cijelo školovanje.
Živanović pojašnjava da su univerziteti postali preslika političkih odnosa u BiH, jednako zatvoreni kao i naše društvo u cjelini. Podsjeća da je prije nekoliko godina tadašnji ministar obrazovanja RSuputio dopis Univerzitetu u Banjaluci u kojem se nastavnom osoblju zabranjuje da putuju van RS i učestvuju na bilo kakvim naučnim skupovima, kako ne bi „prenosili entitetske nadležnosti“. Glas protiv navedene zabrane digao je jedino upravo Živanović, koji kaže da u takvom kontekstu i nije moguće da se ovdje pojave bilo kakve pozitivne reakcije, odnosno da se ponašamo kao otvorena društvena zajednica.
Iako nije želio komentirati ponašanje svojih bivših kolega, Živanović je upozorio na frapantan podatak da je veliki broj njih uveden u akademska zvanja a da prethodno svojim naučnim i istraživačkim radom nisu to zavrijedili.
Umjesto Živanovića – mi ćemo podsjetiti na neka od imena koja su ili članovi političkih stranaka, ili otvoreno podržavaju vlast, umjesto da je kritički propituju.
Tako je dekanesa Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Banjaluci Ranka Perić Romić visoko pozicionirana članica SNSD-a, a svoju bliskost sa vlašću ne skrivaju ni profesori tog fakulteta, poput Miloša Šolaje, Vlade Simovića…
POLITIČKO-REŽIMSKA INDOKTRINACIJA MLADIH U RS
I nisu oni jedini koji su ili dio vladajućeg establišmenta, ili su mu potpuno lojalni, pa stoga, umjesto da obrazuju studente, da im šire vidike i potiču ih da slobodno razmišljaju – oni ih politički indoktriniraju, uče da budu poltroni vlasti, ljudi bez ikakvog vlastitog stava.
Zato nije ni neobično da umjesto zauzimanja vlastitog stava o bilo kojem pitanju, društvenom, političkom, ekonomskom.. studenti tek slijede stavove vlasti i lako ih je politički mobilisati. Za mitinge kontra BiH, pod sloganom „ granica postoji“, za „zaštitu svetoslavlja“, lika i djela predsjednika RS Milorada Dodika, Srba na Kosovu, itd.
Ako i nije cjelokupna univerzitetska zajednica naklonjena režimima s obje strane Drine, iz čistog konformizma ni od njih nisu stigle reakcije podrške.
Treba navesti i da se mladi iz RS-a koji studiraju u Srbiji nisu oslobodili stega i indoktrinacije kojoj su bili izloženi. Svjedoče to i brojni statusi na društvenim mrežama koji ukazuju na to da se studenti iz RS-a, koji pohađaju neki od fakulteta Univerziteta u Beogradu i Novom Sadu, ponašaju jednako kao i njihove kolege u Banjaluci. Odnosno, da nisu pridružili svojim kolegama. I umjesto da učestvuju u blokadama fakulteta, uličnim protestima i plenumima, oni ili sjede u studentskim sobama, ili su otišli „na odmor svojim kućama“.
Podsjećamo da je upravo Živanović prije više od dva desetljeća upozoravao na opasnost da mladi postanu najrigidniji dio društva u RS-u. Nažalost, tim predviđanjima danas svjedočimo. I ne samo na nogometnim utakmicama, nego i u niz drugih situacija. Kada se netrpeljivost jasno izražava prema svemu što je drugačije, progresivno.
Ako se vratimo na izostanak podrške studenata RS studentima Srbije, ne treba to ni čuditi jer se Srbija u RS-u u dominantnom političkom, medijskom i obrazovnom narativu predstavlja kao matica i uvijek se poistovjećuje samo sa jednim dijelom te države – onim vladajućim. Kao što se svojevremeno takav odnos jasno iskazivao spram politike Slobodana Miloševića, na jednak način to se danasc čini kada je u pitanju režim Aleksandra Vučića.
Ona druga, demokratska Srbija, Srbija slobodnih građana u cijelom spektru različitih društvenih struktura u RS-u i ne postoji. Ili se predstavlja kao neprijateljska, rušilačka skupina stranih plaćenika, domaćih izdajnika…
Vidi se to i po medijskom izvještavanju. U RS-u se na prste ruke mogu nabrojati mediji koji izvještavaju o aktuelnim dešavanjima u Srbiji. Oni ključni, elektronski, studentske proteste ignoriraju do, slobodno možemo reći, bezobrazluka. Ali umjesto toga pažljivo bilježe sve reakcije predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Samo je pitanje na što on to reagira ako se javnosti prešuti uzrok tih reakcija.
GODINE RASTUĆIH TENZIJA
Obraz nisu naročito osvjetlali ni ini ljudskopravaši diljem BiH. Prvo se porukom podrške studentimaoglasilo udruženje građana Oštra nula, a trebalo je dq prođe desetak dana od početka blokada fakulteta Univerziteta u Beogradu da podršku pruži i Kuća ljudskih prava, koja okuplja nekoliko NVO iz RS-a.
Nadežda Gaće, glavna urednica beogradskog nedjeljnika Novi Magazin, koji prati i politička zbivanja u BiH, kaže da je ponašanje studenata i akademske zajednice ne čudi.
„Mi naprosto imamo takvu vrstu političke indoktrinacije u kojoj ne postoji dijalog, sučeljavanje mišljenja, u kojem je iznošenje stavova suprotnih onima iz vlasti jednako kao da si neprijatelj. I to je identično za Srbiju i Republiku Srpsku. RS plaća danak politike Milorada Dodika i gleda i reaguje na način na koji reaguje vlast u Srbiji. Uz to, u Banjaluci predaje dosta profesora bliskih vlasti Beogradu“, navodi naša sugovornica.
Zato se i može dogoditi skandal poput onog kada je u Beogradu Nedeljko Elek, neartikulirani direktor javnog preduzeća Sarajevo gas iz RS-a, zbog blokade ulica u Beogradu izašao iz automobila i verbalno (a pokušao je i fizički) nasrnuo na građane.
U tuđoj državi, građanin BiH u vozilu s diplomatskim tablicama nasrće na građane, a pri tom je, koje li ironije, počasni konzul Bjelorusije u BiH. Pa je i taj skandal prošao bez reakcije zvaničnika, nažalost, očekivano i u Srbiji i u RS-u. Jednak kao što ga je izignorirala i većina medija.
Nažalost, podrška pobunjenoj javnosti Srbije, prevashodno studentima, izostala je u cijeloj BiH. Sarajevski studenti, intelektualci, aktivisti koji opravdano dižu glas zbog dešavanja u Gazi i patnje palestinskog naroda, upadljivo su do sada ignorirali dešavanja u Srbiji.
Godine rastućih tenzija između BiH i Srbije velikim dijelom uzrokovane odnosom vlasti Srbije prema našoj državi, negiranje genocida u Srebrenici, zaštita ratnih zločinaca – bez sumnje su razlog tome.
„Ono što me ipak iznenađuje jeste zašto studenti nisu podržali svoje kolege u Beogradu? Ovaj je studentski protest iz mnogo razloga specifičan. Prvi put se studenti bune a da nije u pitanju ispitni rok, ili neko od prava studenata. Oni se bune, postavljaju pitanja odgovornosti za ono što se dogodilo u Novom Sadu. Zato imaju podršku i u Zagrebu, Rijeci, Parizu, Briselu. I u toliko me čudi zašto je toliko ćutanja u Banjaluci, ali i Sarajevu“, zaključila je Gaće.
Severina Vučković, regionala estradna zvijezda, u finalu SuperStara izvela je pjesmu Tako ti je sine moj, koja jasno detektuje zbilju država u kojima živimo. Pojasnila je da ju je dugo držala u ladici pa dodala:
Onda mi se činila tužnom, a i nije mi bilo do ničega, pa sam ju ostavila po strani. Vratila sam joj se nedavno, promijenili smo aranžman i dovršila sam ju nadahnuta predivnom i hrabrom mladošću u Srbiji, koja se bori za pravdu i ne želi prodati čast, a koju su podržale i studentske kolege u Hrvatskoj, dodala je.
Na crtu u Srbiji političko–ekonomskim elitama koji su se drznuli da budu gospodari ljudskih života izašla je mladost koja je jasno pokazala da se nasilnika ne boji. Samo je žalosno što kod nas u BiH još uvijek nema te mladosti koja bi se na njih ugledala, tvrdi Katana.
(TBT)
