Piše: Samar Saeed, thebosniatimes.ba
Njemačka finansira, podržava i potpiruje izraelski genocid u Gazi. Izrael je 2023. godine osigurao vojnu opremu i ratno oružje u vrijednosti od 326,5 miliona eura – desetostruko više u odnosu na prethodnu godinu. Međutim, od januara do 21. avgusta ove godine Njemačka je odobrila samo 14,5 miliona eura, od čega je samo 32.449 eura pripadalo kategoriji ratnog oružja. Do ovog pada došlo je zbog pritiska internih pravnih grupa koje su tvrdile da je njemački izvoz oružja u Izrael prekršio humanitarno pravo.
Zatim, u oktobru, Njemačka je odobrila izvoz oružja u Izrael od 31 milion eura. Glasnogovornik Ministarstva vanjskih poslova Sebastian Fischer rekao je: “Ne vidimo dokaze da Izrael čini genocid u Gazi.”
Pored ove vojne podrške i poricanja genocida, Njemačka je također bila među najbrutalnijim zemljama u napadima na palestinske pokrete solidarnosti i suzbijanju govora podrške palestinskom oslobođenju. Demonstranti su anatemizirani, fizički napadani, optuživani za antisemitizam i zastrašivani od strane državne policije.
Na primjer, “Studenti za Palestinu” na Freie Universität Berlin (FUB) zauzeli su salu za predavanja u novembru 2023., zahtijevajući prekid vatre u Gazi. Studenti su pratili univerzitetsko naslijeđe, koje datira iz 1966. godine, kada je zauzeta predavaonica u znak protesta za demokratske reforme i protiv rata u Vijetnamu. Međutim, uprkos toleranciji univerziteta prema panel razgovorima i radionicama o Palestini i njegovom odbacivanju IHRA-definicije antisemitizma, univerzitet je naredio deložaciju demonstranata i pozvao policiju u kampus.
Univerzitet je podnio krivične prijave protiv studenata demonstranata zbog ometanja posjeda, a berlinski Senat je ponovo uveo disciplinske propise na berlinskim univerzitetima, uz podršku predsjedništva FUB-a, Humboldt univerziteta Deb Berlin i Universität der Künste.
Međutim, ovo potiskivanje nije bilo ograničeno na univerzitetske kampuse i proteste zajednice. Poznatom palestinskom plastičnom hirurgu Ghassanu Abu-Sittahu odbijen je ulazak u Njemačku i deportiran nazad u Veliku Britaniju. On je trebao govoriti na Palestinskom kongresu u Berlinu, koji su demontirale stotine policajaca manje od dva sata nakon početka.
Komentarišući ovo potiskivanje, Hanna Kienzler, profesorica globalnog zdravlja na King's Collegeu u Londonu, rekla je: “Ogorčena sam što njemačka vlada aktivno podržava izraelski genocid nad Palestincima i zgrožena što ušutkava i progoni vlastite građane koji govore protiv toga.”
Ovaj oblik represije nije ograničen samo na Palestince, već se proteže i na njihove pristalice. Bivšem grčkom ministru finansija Yanisu Varoufakisu također je odbijen ulazak u Njemačku. I on je kao i Abu Sitta optužen za antisemitski govor.
U Njemačkoj se navođenje činjenica o broju ubijene ili osakaćene djece, ili korištenje opisnog naučnog jezika kao što je genocid nad Nakbom sada smatra antisemitizmom.
Suočeni s represijom, poricanjem i ušutkivanjem, grupa naučnika i državnih službenika u Njemačkoj objavila je pismo pod naslovom “Njemačka mora prestati podržavati ubijanje Palestinaca” koje je uupćeno saveznoj vladi. U ovom pismu naučnici su izrazili svoje ogorčenje zbog stava vlade i svog bola u svjedočenju uništavanja palestinskog prava na život.
Oni zahtijevaju okončanje njemačkog saučesništva s Izraelom kroz finansijsku, vojnu i pravnu podršku. Također su pozvali Njemačku da izvrši pritisak na Izrael da okonča ubijanje, sakaćenje i uništavanje u Gazi. Pismo su potpisali profesori, istraživači, doktori medicine (uključujući dr. Abu-Sittaha), kulturni radnici i autori širom svijeta. Do sada ima više od 4.000 potpisa.
Prema riječima istraživačice i akademkinje Hane AlTaher, koja je među inicijatorima pisma, njemački mediji su ignorisrali akciju, a vlada tek treba da odgovori. “Pismo je namjerno napisano na engleskom jeziku i otvoreno je za potpisivanje, uključujući i ljude izvan Njemačke, kako bi njemačko saučesništvo postalo široko vidljivo, i izvršilo pritisak na njih da zauzmu jasan stav na strani pravde. Čak i ako neće, svačija je dužnost da se suprotstave takvim vladama”, rekao je AlTaher.
AlTaher je naglasio važnost pisma usred tekućih zločina Izraela, dodajući da ono „zahtijeva i pokazuje da je moguće govoriti, a mi trebamo govoriti sve dok možemo […] niko ne može reći da nije znao. Oni znaju, jednostavno ih nije briga”.
Michael Barenboim, još jedan inicijator otvorenog pisma, s pravom je istakao da “Njemačka ima historijsku odgovornost da učini sve što može da spriječi zločine poput ovih u Gazi”.
AlTaher je nedavno tvrdio da Palestinci nisu samo ignorirani i ušutkani u Njemačkoj, već da totalna tišina leži u činjenici da akademska zajednica uznemirujuće preferira mrtve/tihe Palestince u odnosu na žive. Ona dodaje da to nije samo simbolično, posebno kada ispitamo decenije njemačkog prihvatanja izraelskog ubistva Palestinaca kao neophodnog čina za ‘samoodbranu’.
Zaista, možda ovo pismo služi kao historijski dokaz budućim generacijama koje će se pitati kako je svijet dopustio da se genocid nastavi više od godinu dana i kako je Njemačka posebno odgovorila nakon što se obećala ‘nikad više’ nakon Holokausta. Ovaj dokument pokazuje da su se mnogi protivili genocidu u Gazi, bili solidarni sa palestinskom slobodom i borili se da izvrše pritisak na njihovu vladu da zauzme stav za pravdu i slobodu.
(TBT, TNA)
