Piše: Farrah Koutinieh, thebosniatimes.ba
Sjedila sam u stražnjem dijelu automobila koji je krenuo prema Dablinu prije nekoliko sedmica kada se Motaz Azaiza, poznati palestinski fotoreporter, okrenuo i rekao mi da je nominiran za Nobelovu nagradu za mir 2024.
Motazov osmeh se proširio dok je listao članak i saznao da nije sam; tri druga palestinska novinara su također bila nominirana: Bisan Owda, Wael Al-Dahdouh i Hind Khoudary.
Ali, kao i veći dio posljednjih 76 godina palestinskog postojanja, takvi prolazni trenuci radosti ubrzo su pokvareni. “Čekaj, Donald Trump i Elon Musk su također nominirani”, uzdahnuo je Motaz, vidno utučen.
Ovo me je navelo na razmišljanje o tome šta zapravo predstavlja Nobelova nagrada za mir i kako je moguće da su palestinski novinari koji su rizikovali svoje živote da bi izvještavali o genocidu u Gazi na istoj listi kao izopačeni kriminalac i moralno korumpirani milijarder?
Uvijek sam bila oprezan prema vrijednosti koja se vezuje za Nobelovu nagradu za mir. Dok sam odrastala, saznala sam da je Henry Kissinger dobio nagradu 1973. godine, dok je istovremeno bombardirao Kambodžu i organizirao bezbrojne vojne udare u Latinskoj Americi. Naknadno sam gledala kako je Barack Obama dobiva priznanje 2009. godine, koji se smatra pionirom u smrtonosnom ratu dronovima nad Jemenom, Pakistanom i Somalijom.
Sama Nobelova nagrada je dobila ime po švedskom industrijalcu Alfredu Nobelu, poznatom po izumu dinamita i drugih tako čudesno miroljubivih eksploziva.
Ironično, s obzirom na njegovu sklonost uništenju, Nobel je naglasio u svojoj oporuci da ima kategoriju ‘mira’ pored ostalih pet stavki. Još ironičnije je to kako su Nobelova otkrića uvijek doprinijela masovnom uništenju Gaze, što su Motaz i njegove kolege očajnički pokušavali razotkriti.
Podsjećamo, više izraelskih bombi bačeno je na Gazu u posljednjih 11 mjeseci nego na London, Drezden i Hamburg tokom cijelog Drugog svjetskog rata.
Barem u zapadnom svijetu, nagrada je postala zvijezda Danica morala i društvenog dobra. Međutim, politička valuta nagrade je daleko veća; Smatra se da su nominacije i pobjednici politički motivirani i vođeni pogrešnom definicijom Zapada o tome šta znači “rad za mir”.
Prečesto su Nobelovu nagradu za mir prali i iskorištavali zapadni pristaše kako bi zasjenili svoje imperijalne zločine i zasjenili masovne grobnice iskopane na globalnom jugu.
Palestinski novinari se koriste kao politički pijuni
Ove godine palestinske kandidate nominirali su norveški članovi parlamenta. I dok se za njima možda tragalo u dobroj namjeri, to još jednom naglašava neprikladan odgovor Zapada na genocid.
Polovina nominiranih palestinskih novinara i dalje je zarobljena u Gazi, s njihovim kolegama koji su rutinski ubijeni, a njihovi životi pod stalnom prijetnjom.
Sigurno bi bilo bolje potaknuti norvešku vladu da okonča svoje saučesništvo u genocidu, s obzirom na to da Izrael trenutno koristi norveško oružje za masakr Palestinaca?
Umjesto toga, rad palestinskih novinara je umanjivan, a njihov rad umiješan u političke programe koji podstiču ovu od Boga zaboravljenu nagradu.
Jasno je da je većina ovogodišnjih nominacija potaknuta interesima zapadnog imperijalizma, bilo da se radi o antikineskoj agendi, antiruskoj agendi ili bilo čemu što služi imperijalnom projektu Zapada.
Jedan od palestinskih kandidata je 25-godišnja Bisan Owda, čiji su svakodnevni video snimci o genocidu — „Bisan je iz Gaze i još je živa“ — zarobili srca i umove miliona ljudi. Njen rad je takođe nominiran za Emmyja.
Ali umjesto da bude pohvaljena zbog njene hrabrosti, Bisanina objava za Emmy izazvala je peticiju koju je petpisalo preko 150 proizraelskih slavnih i estradnih ličnosti koje su pozvale da se ona skine sa užeg izbora.
Još je iznenađujuće bilo da je američka nacionalna akademija televizijske umjetnosti i nauke (NATAS) – tijelo odgovorno za nominacije – branilo njenu nominaciju, zajedno sa većim pismom podrške Bisanu od palestinskih filmaša, uključujući Farah Nabulsi i Elia Suleiman.
NATAS-ova odbrana Bisanine nominacije bila je veći šok od same nominacije. Holivud je decenijama klevetao Palestince i širu arapsku zajednicu, dehumanizujući nas do te mere da nas ne bi ni razmatrali za nagradu.
Čak i ako Bisan osvoji Emmyja, Palestinci su toliko navikli na tragediju da ne bi bilo iznenađenje da joj Izrael odluči oduzeti život, kao što je već učinio s preko 160 palestinskih novinara od oktobra 2023. Palestina je postala najsmrtonosnija mjesto u svijetu za novinare; nikakva Nobelova nagrada ili Emi ih ne mogu zaštititi od gnjeva Izraela.
Legitimnost Nobelove nagrade, Emija ili bilo koje druge ‘velike’ počasti je vrlo sporna – svi oni imaju političke ciljeve. U slučaju Nobelove nagrade za mir, zlatna kolajna i milion dolara nisu zamjena za bezbrojne smrti najmilijih.
To nije ni blizu odavanju počasti stvarnom radu palestinskih novinara, koji su se stavili na prve linije kako bi izvještavali o genocidu nad svojim narodom, koji znaju da su svaki put kada navuku medijski prsluk još veća meta.
Kao kćerka palestinskog novinara, iz prve ruke imam iskustva sa žrtvama koje profesija zahtijeva. I umjesto da tapšaju jedni druge po leđima zbog njihovog performativnog aktivizma, Nobelova nagrada za mir bi trebala početi odavati počast radu novinara poput Motaza, Bisana i mog oca zalaganjem za prekid vatre ili, ako su hrabri kao oni koje nominiraju , idite još dalje i podržite dekolonizaciju, slobodu i pravdu.
(TBT, TAN)
