Piše: Mansoor Adayfi, thebsniatimes.ba
Devet dugih mjeseci gledamo genocid koji se odvija pred nam, bez premca u svom varvarstvu. Orkestrirana od strane izraelske vlade i podstaknuta njenom nezasitnom željom da uništi palestinski narod u Gazi i šire, sve veći broj povrijeđenih, raseljenih i ubijenih svjedoči o užasima koje Izrael čini na očigled čovječanstva.
Maska je dobro skliznula. Izrael je izložen kao duboko remetilačka i destabilizirajuća sila; mračan bauk nad palestinskim životima. Konačno, svijet se budi zbog genocidnih planova Izraela.
Gledanje studenata širom Sjedinjenih Država kako se dižu protiv izraelske agresije u Gazi vratilo mi je sjećanja na moje vlastito odrastanje. Znam kako se osjećaju. Bio sam svjedok onome čemu su svjedočili i oni. Bio sam kao oni u njihovim godinama.
U krševitim planinama ruralnog Jemena, gdje je struja bila luksuz, a infrastruktura nepostojeća, i ja sam započeo svoje putovanje kako bih razumio i razotkrio nepravdu širom svijeta.
Dok sam odlazio iz ruralnog života na užurbane ulice Sane, glavnog grada Jemena, otvorile su mi se oči za novi svijet. U Sani sam naišao na svoj prvi televizor, Woodpecker i Tom & Jerry su se ganjali po ekranu. To je također bilo mjesto gdje sam prvi put vidio kako izraelski vojnici zgrabe malo palestinsko dijete, pa smrskaju kosti uživo. Pitao sam se zašto su izraelski vojnici to radili i ko bi ih mogao zaustaviti u tome?!
Kasnije ću saznati šta je te vojnike nagnalo na mučenje i sakaćenje. Dok ovo pišem, naviru sjećanja na vrijeme kada sam bio nepravedno zatvoren u Guantanamo Bayu 15 godina bez optužbe, mjestu dizajniranom da oduzme čovječanstvo, slomi duh i izbriše postojanje. Guantanamo je više od konkretne lokacije; to je simbol nepravde i ugnjetavanja. Tamo sam bio izložen ne samo brutalnosti američke vojske već i saučesništva drugih, uključujući Izraelce.
Američka taktika terora, kasnije sam saznao, odražavala je one koje koriste izraelske snage protiv Palestinaca – taktike osmišljene da dehumaniziraju, degradiraju i demoraliziraju.
Izgradnja solidarnosti od Gvantanama do Gaze
U Gvantanamu su se odnosi stvarali iz nužde i preživljavanja. Pronašli smo snagu jedni u drugima, prevazilazeći jezik i nacionalnost: dijelili smo zajedničku borbu. Ali naša borba nije završila našim oslobađanjem iz Guantanamo Baya.
Umjesto toga, ponijeli smo ožiljke našeg nepravednog zatvaranja da bismo tražili pravdu za druge. To me je dovelo u Gazu, zemlju opustošenu blokadom i okupacijom, ali ispunjenu ljudima koji su izdržljivi i hrabri.
U Gazi sam iz prve ruke svjedočio razornom utjecaju izraelske vojne napada: srušene kuće, uništeni životi i nemilosrdna opsada. Također sam vidio duh palestinskog naroda koji odbija da bude ušutkan, izbrisan ili da odustane od svoje borbe.
Moje iskustvo u Gvantanamu je na nekoliko načina utjecalo na moje razumjevanje solidarnosti. Naučilo me je da solidarnost nije samo riječ, već i obaveza: stati uz potlačene, pojačati njihov glas i osporiti sisteme moći i ugnjetavanja.
Dok sam bio u Gvantanamu, čitao sam knjige kao što su Igre gladi, Ratovi zvijezda i Divergent. Ove knjige se fokusiraju na potlačene i kako se marginalizirano stanovništvo bori protiv nepravde koju čine autoritarni režimi. Međutim, kao što vidimo danas, mnogi se odlučuju zažmiriti pred takvom nepravdom.
Oni ne shvataju da je rat u Gazi rat samom čovječanstvu. Moramo se zapitati: hoće li čovječanstvo biti ujedinjeno ili će izabrati da ga progutaju užasi koji su pred nama?
Danas, dok razmišljam o svom putovanju od Guantanama do Gaze, podsjećam se na potrebu globalne solidarnosti u suočavanju s ugnjetavanjem. Borba za pravdu u Palestini nije samo palestinska borba, to je borba za sve koji vjeruju u slobodu, jednakost i ljudsko dostojanstvo.
Genocid u Gazi daje sumornu sliku. Izrael, uz podršku Sjedinjenih Država i velikog dijela zapadnog svijeta, ima nekontroliranu vlast, kontrolirajući osnovne usluge poput vode i struje, dok uništava ključnu infrastrukturu i tkivo svakodnevnog života. Oni koji govore suočeni su s progonom. Mirni demonstranti i studenti koji se zalažu za pravdu bili su podvrgnuti brutalnom kažnjavanju, premlaćivanju, hapšenju i izbacivanju sa univerziteta. Mnogi su ostali bez posla.
Ali stati uz Palestinu znači osuditi izraelsku okupaciju i kolonizaciju palestinskih zemalja u cijelosti. Zahtijevati hitan prekid opsade Gaze, razbijanje ilegalnih naselja na Zapadnoj obali i kraj izraelskog režima aparthejda. To također znači pozivanje Izraela na odgovornost za svoje ratne zločine i kršenja ljudskih prava i podršku pokretu predvođenom Palestincima koji se zalaže za bojkot, otuđivanje i sankcije (BDS).
Ali solidarnost nije samo u riječima – već i u djelovanju. Radi se o organiziranju, mobilizaciji i zagovaranju promjena. Radi se o suprotstavljanju nepravdi gdje god da se pojavi, bilo u Palestini, Guantanamu ili bilo gdje drugdje u svijetu. Riječ je o izgradnji mostova solidarnosti koji se protežu na kontinentima i generacijama i koji nas spajaju u našoj zajedničkoj borbi za bolji svijet.
Od Guantanama do Gaze, udružimo se u solidarnosti i težimo ka svijetu u kojem su svi ljudi slobodni živjeti dostojanstveno, jednako i pravedno. Put koji je pred nama može biti dug i težak, ali sve dok stojimo zajedno, možemo savladati svaku prepreku, suočiti se sa svakim izazovom i izgraditi budućnost u kojoj prevladavaju mir i pravda. Solidarnost i borba za pravdu su naša snaga, naša nada i naše obećanje za bolje sutra.
(TBT, THE NEW ARAB)
