Piše: Gordon Brown, thebosniatimes.ba
Već tri godine, od povratka talibana na vlast, djevojčice u Afganistanu ne mogu pohađati srednju školu. Njima je očajnički potrebno osnovno obrazovanje, ali su njihova prava sistematski ograničavana pod talibanskim režimom “rodnog aparthejda”.
Iako je nedavni sastanak Ujedinjenih naroda u Kataru uspio dovesti talibane za sto, prava djevojčica nisu bila na dnevnom redu. Talibani insistiraju da neće prihvatiti međunarodne savjete o tom pitanju. U očiglednim kršenjem međunarodnog prava (i nepoštovanjem naše zajedničke ljudskosti), talibani su odbacili Povelju UN-a, Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima i Konvenciju o pravima djeteta.
Jedini ispravan odgovor na ovo zlostavljanje je nastavak zahtjeva od talibana da uvaže zabrinutost međunarodne zajednice. Čak i ako režim neće poslušati UN, koji je osudio njegova kršenja, on bi mogao odgovoriti na pritisak sunarodnika muslimana, od kojih mnogi upozoravaju da odbijanje da se razvije potencijal polovine stanovništva ugrožava budućnost Afganistana.
Afganistanske djevojke sanjaju da postanu ljekari, medicinske sestre, učiteljice, inženjeri, poduzetnice i još mnogo toga. One žele da odigraju svoju ulogu u obnovi snažnog, finansijski održivog i nezavisnog Avganistana. Nema valjanog razloga da im se ta mogućnost uskrati. Štaviše, obrazovna politika talibana ne povređuje samo žene i djevojčice. Prema Human Rights Watch-u, došlo je do značajnog pada u kvalitetu obrazovanja dječaka u osam od 34 avganistanske provincije.
Jedan tragični rezultat isključenja djevojčica iz obrazovanja je porast prisilnih brakova. Nedavni izvještaj UN Women dokumentira povećanje od 25% u stopi dječjih brakova, navodeći zabranu obrazovanja kao ključni faktor.
U drugim slučajevima, sistematsko kršenje prava djevojčica je pitanje života i smrti. Mentalni stres, depresija i pokušaji samoubistva rastu, a čini se da se rizik od smrtnosti majki – mlade djevojke koje umiru na porođaju – povećao za najmanje 50%. Uz dokaze iz cijelog svijeta koji pokazuju da školovanje mladih žena može smanjiti smrtnost djece (mlađe od pet godina) za čak polovicu, sada se moramo pripremiti za porast smrtnosti novorođenčadi.
Niti je ovo zlostavljanje ograničeno na djecu. Talibani su također izdali zabranu rada ženama nastavnicama i ženama koje rade u državnoj službi i na univerzitetima, i ugušili afganistansko civilno društvo. Nakon „suspenzije“ prava žena na rad sa nacionalnim i međunarodnim nevladinim organizacijama, postalo je nemoguće za mnoge takve organizacije da nastave raditi i pružati osnovne usluge u zemlji.
Budućnost Afganistana zavisi od poništavanja ovih zabrana. Za svaku godinu dodatnog školovanja koja država obezbijedi svojoj djeci, može očekivati do 18% povrata u BDP-u po glavi stanovnika. Za svaki dolar potrošen na obrazovanje djevojčica, Afganistan bi ostvario 2,80 dolara budućeg prihoda. Ali ako se žene ne mogu pridružiti radnoj snazi, Afganistan se nikada neće oporaviti od svojih decenija ratova i ekstremnog siromaštva. Oko polovine stanovništva i dalje će trebati humanitarnu pomoć.
Hrabre afganistanske djevojke, uz podršku revolucionarne kampanje #AfghanGirlsVoices od Education Cannot Wait, istupaju kako bi zahtijevale okončanje rodnog aparthejda talibana. Podzemne škole, lokalno školovanje kod kuće i učenje na daljinu mogu pomoći. U 2023., ulaganja Obrazovanja ne mogu čekati u Afganistan doprla su do skoro 200.000 djevojčica i dječaka kroz programe obrazovanja u zajednici.
Ali uprkos ogromnoj potražnji djevojaka, naši partneri na terenu se bore protiv klerikalnog otpora, posebno u talibanskim uporištama kao što su Helmand i Kandahar. Ovim vlastima treba reći da Avganistan neće dobiti sredstva za obrazovanje dok se ne vrati pun pristup za djevojčice.
U međuvremenu, možemo učiniti više da dopremo do afganistanskih djevojaka tako što ćemo proširiti online i radio kurseve u ponudi iz ostatka svijeta. To znači regrutirati više univerziteta i škola kako bi ponudili online kurseve i učinili svoje nastavne planove i programe dostupnim.
Postoje i drugi načini pritiska na vodstvo talibana. Znamo da se svi talibani ne slažu sa trenutnom diskriminacijom njihovih kćeri, sestara i žena. Druge zemlje mogu povećati pritisak na režim kroz svoje domaće pravne okvire, kao što je sankcioniranje talibanskih vođa koji su najotporniji prema pravima djevojčica.
Pretežno muslimanske zemlje imaju posebno važnu ulogu. Ministarstvo vanjskih poslova Katara – koje je dugo služilo kao posrednik između Talibana i Zapada – zalagalo se za ukidanje zabrana; Saudijci su kritizirali talibane jer nisu dali “afganistanskim ženama njihova puna legitimna prava, od kojih je prije svega pravo na obrazovanje, koje doprinosi podršci sigurnosti, stabilnosti, razvoju i prosperitetu u Afganistanu”, a Ujedinjeni Arapski Emirati osudili su tu politiku kao kršenje “islamskog učenja koja se mora trenutno preokrenuti”.
Islamsko učenje zaista podržava obrazovanje djevojčica – “Iqra”, što znači čitati, je prva riječ Kur'ana – i ostatak muslimanskog svijeta to promovira. “Traženje znanja je obavezno za svakog muslimana”, navodi Al-Tirmizi, Hadis 74, jedno od šest kanonskih učenja u sunitskom islamu, koje naglašava duboku predanost vjere učenju – od strane muškaraca i žena.
Afganistanske djevojke ne smiju biti isključene iz ove obaveze. Oni, i svuda zagovornici prava djevojčica, moraju znati da je ovo bitka koja se još može dobiti.
(TBT, PROJECT SYNDICATE)
