Piše: Tom Mehager, thebosniatimes.ba
Izrael neće dobiti ovaj rat. U tri važne stvari Hamas je uspio. Isto će biti i s Hezbolahom. Hamas je postavio pravila igre i sve dok rat traje posljedice tih pravila bit će sve gore po nas.
Prvo: Hamas, a poslije i Hezbolah, napravili su presedan na granici s Pojasom Gaze i na sjevernoj granici. Poslije masakra od 7. oktobra i u vezi s njim osećaja Izraelaca da više nisu sigurni, oko 120.000 ljudi napustilo je svoja boravišta u zapadnom Negevu i na sjeveru i već nedjeljama živi „raseljeno u svojoj zemlji“. Sumnja se u to da je moguće slomiti Hamas. Pored toga, Hezbolah može nastaviti razmjenjivati vatru na sjeveru i pokušavati prodrijeti u zemlju. Suština je – sve dok rat traje većina građana se neće vratiti kućama.
Drugo: ozbiljna šteta pričinjena je izraelskoj politici normalizacije odnosa s umjerenim arapskim svijetom, a prije svega sa Saudijskom Arabijom. Na pragu potpisivanja historijskog sporazuma između Sjedinjenih Država, Saudijske Arabije i Izraela, Hamas je vratio palestinski problem u centar regionalne i međunarodne politike. Sve dok Izrael bude vodio brutalni rat u Gazi, jačat će pritisak na umjerene arapske države da se nedvosmisleno postave protiv Izraela, poslije čega više neće biti moguće vratiti se na staro. Riječ je o ozbiljnom ugrožavanju komercijalnih i ekonomskih koristi kojima je Izrael težio. Mogla bi izostati i legitimacija koju je Izrael priželjkivao od Saudijske Arabije i njenih partnera u regionu i svijetu.
Treće je pitanje otetih. Dogovor o razmjeni koji se već odvija pokazuje da je Izrael prisiljen napraviti kompromis sa Hamasom i da u znatnoj meri odgovori na njegove uvjete. Razumno je pretpostaviti da će se po završetku ove razmjene pojačati unutrašnji pritisak u Izraelu da se dogovori o razmjeni nastave u zamjenu za duži prekid vatre i oslobođenje „težih“ zatvorenika. Ako Izrael to odbije, morat će nastaviti žrtvovati svoje vojnike u misijama koje vjerovatno neće dovesti do oslobođenja još živih talaca, a to će stvoriti jake tenzije u izraelskom društvu.
Prema optimističkom scenariju može se dogoditi da Izrael pobjedi Hamas u narednim mjesecima i da se vlast Hamasa uruši. U toj novoj realnosti odgovornost za Gazu i njene građane past će na Izrael. Sumnjam da će ti nasilni preokreti donijeti sigurnost, a moguće je da će čak i zacjementirati neprekidno stanje borbi i gubitaka koje nam je poznato iz Pojasa Gaze pre povlačenja 2005, kao i iz južnog Libana.
Stoga je vrijeme da priznamo da pobede neće biti i da nema veze koliko stravičnih udaraca zadamo Gazi i njenim jadnim stanovnicima. Bolna istina je da su Hamas, a isto tako i Hezbolah, povukli Izrael u rat koji je iniciran njihovim napadom i našim strašnim propustom. Vojne operacije neće uspjeti izmjeniti političku realnost u kojoj smo se našli.
Šta onda možemo uraditi? Najpre treba uspostaviti prekid vatre, napraviti sveobuhvatan dogovor o oslobođenju svih otetih, i riješiti se onih koji su odgovorni za propust. Poslije toga moramo prihvatiti uspostavljanje palestinske države na teritoriji Zapadne obale i Pojasa Gaze u zamjenu za duži prekid vatre od petnaestak godina, da bismo za to vrijeme radili na ispunjenju obaveza.
Taj prijedlog bi naišao na podršku zapada, umjerenog arapskog sveta i Palestinske uprave. Hamas neće imati drugog izbora nego da se priključi inicijativi, šefovi te organizacije su ranije već imali sličan prijedlog. Došlo je vrijeme za političku inicijativu Izraela koja proizlazi iz razumevanja da Palestinci ne idu nikuda i da je jedini način da se ovdje sigurno živi da im se priznaju legitimna prava i zahtjevi za nezavisnošću.
(TBT, Haaretz)
