Piše: Gideon Levy, thebosniatimes.ba
Mrak je nad ponorom. Preko ponora masakr s juga zemlje širi mrak nad Izraelom. Sada se oblaci nabiraju, može postati veoma mračno: Izrael gubi razum. Ljevica „je odbacila iluzije“, desnica se radikalizirala, makartizam i fašizam slave.
Ratno vrijeme je uvijek vrijeme ćutanja, uniformnog mišljenja, rasizma, huškanja i mržnje: potpuna mobilizacija u službi propagande, kraj tolerancije i progon svih koji se usude da istupe iz kolone.
Stravičnost Hamasovih akcija na jugu je dovela sve ove pojave do ekstremnog nivoa: kao da strahote služe da bi se opravdalo gubljenje svake uzdržanosti. Emocionalna previranja se naravno mogu razumjeti. Totalitarnost koja to prati – ne. Ako se ne zaustavi, opasnost koja prijeti demokratiji je hiljadu puta ozbiljnija od one koja je vrebala od strane pravosudnog prevrata koji je poharao cijeli sistem.
Prvi koji su izgubili pamet su kao i obično ljevičari. Oni su „napustili sve iluzije i nade“. Ko je do rata bio odlučan da se bori za demokratiju sada je svojim rukama sabotira. Oni koji su do rata sebe smatrali liberalima, ljudima mira i ljudskih prava, usvajaju novi pogled na svijet: ravnodušni su prema trenutnim užasima koji se dešavaju u Gazi, veliki dio želi i da se ti užasi pojačaju.
Zašto? Zbog zlodjela koja su nam učinili. Dokle? Do kraja. Po koju cijenu? Po svaku cijenu. Ljevica sada o Gazi razmišlja na isti način kao i desnica: tući, tući, nema izbora. Oni koji su pre rata potcjenjivali važnost suočavanja s aparthejdom i sudbinom palestinskog naroda sada misle, dođavola sa svim. Neka se uguše. Neka umru. Neka ih protjeraju. Oni koji su do rata o sebi razmišljali kao o prosvećenim osobama sada su za konsenzus. Hamas je okrenuo izraelsku ljevicu naglavačke. Od sada je sve dopušteno da se čini Gazi, čak i da se varvarski postupa. Od sada je čak zabranjeno i da pokažemo empatiju prema stanovnicima Gaze
Jariv Openhajmer je vidio Amiru Has kako proliva gorke suze zbog sudbine stanovnika Gaze i požurio da napiše: „Priznajem da sam se isključio.“ Pred 2360 dječjih tijela, prema podacima palestinskog ministarstva zdravlja (podaci od utorka), zatvorilo se srce ljevice. Kao i na početku svakog rata, ljevica ga potpiruje. Onda se „preokreće“ i nekako vraća sebi. Ovog puta nije izvjesno da će se to dogoditi.
Ono što se događa u drugim sektorima je još strašnije. Fašizam se pretvorio u jedini ispravan stav. Televizijski kanali su se pridružili Kanalu 14, kada se radi o Gazi ne postoji drugačije mišljenje. Reporteri i voditelji nazivaju Hamas nacistima u odvratnoj demonstraciji trivijalizacije i poricanja Šoe, a publika kliče. Hamas je učinio užasne stvari, ali nisu nacisti.
Svako drugačije mišljenje povlači progon. Generalni sekretar Ujedinjenih nacija Antonio Guteresh je izgovorio istinite i hrabre stvari o kontekstu u kome se izrodilo užasno nasilje i požurio da naglasi da to ne opravdava napad Hamasa, ali ga je Izrael u medijima oštro napao koristeći uvrede i klevete. Svaki reporter u zemlji koji nikada nije iznio mišljenje ni o čemu zna da stvari koje je izrekao generalni sekretar „provociraju bijes“.
Mene, na primjer, nisu razbjesnile. Sve što je rekao je tačno. Glumica Maisa Abd Elhadi je bila u pritvoru zbog posta čiji sadržaj ne krši zakon, njeni filmovi su skinuti sa programa. Makartizam bi se postidio. Nastup u emisiji oslobođene Joheved Lifshic je bio dirljiv, a novinari gunđaju zato što je rekla istinu. Rani Rahav gleda vidio o uništenju Gaze i piše: „Ovako volim!!!“ (Svi slinavi uzvičnici su iz originalnog teksta.) Cvi Jehzekeli huška svako veče na uništenje Gaze. Cijele Gaze. A koleginica sa televizijskog Kanala 13, Natali Shem Tov vidi da je „ostalo previše zgrada u Gazi“. Takvo je prečišćeno zlo pred katastrofom u Gazi čiji užasi se gotovo nikad ne pokazuju Izraelcima.
Ovo je mračno vrijeme. Vrijeme varvarskog napada Hamasa i vreme gubljenja razuma i savjesti u Izraelu.
(TBT, Haaretz)
