KULTURA
Ugledni muslimanski pjesnik i profesor dr Džemaludin Latić
uputio je pismo podrške kardinalu Vinku Puljiću povodom njegove reakciju na
blasfemičnu pozorišnu predstavu izvedenu na teatarskom festivalu MESS-a u
Sarajevu
Piše: Džemaludin Latić,thebosniatimes.ba
Ugledni muslimanski pjesnik i profesor dr Džemaludin Latić
uputio je pismo podrške kardinalu Vinku Puljiću povodom njegove reakciju na
blasfemičnu pozorišnu predstavu izvedenu na teatarskom festivalu MESS-a u
Sarajevu.
Pismo prenosimo u cijelosti:
Poštovani Kardinale,
Dozvolite mi da, po ko zna koji put, kao bh. musliman i
građanin naše zajedničke domovine, izrazim iskreno divljenje pred Vašom
postojanom, cjeloživotnom borbom za slobodu vjere kao takve u Bosni i
Hercegovini i nas, bh. vjernika, koje sljedbenici Nečastivog nesmiljeno
ubijaju, progone, muče, zatvaraju, getoiziraju i vrijeđaju na ovom tlu evo već
bar sedam desetljeća. Vaš glas protiv vrijeđanja vjere tokom ovogodišnjeg
teatarskog festivala MESS-a u Sarajevu ohrabrio je ne samo kršćane, nego i nas,
bh. muslimane, ulivši u naša vjernička srca nadu da ćemo ovdje, u vlastitoj
zemlji, uskoro moći slobodno živjeti – bez diskriminacije zato što slijedimo
jednu od četiri naše monoteističke vjere.
Da, mi, bh. muslimani, izdani od svih i svakoga, a najviše
od svojih, znamo da Vi, u svome saopćenju, koje je 11. oktobra /listopada 2016.
prenijela Katolička tiskovna agencija Biskupske konferencije Bosne i
Hercegovine, i niste mogli spomenuti da navodno teatarska predstava „Naše
nasilje i vaše nasilje“ vrijeđa i vjerske osjećaje muslimana (to su spomenuli
gospoda iz HKD „Napretka“, Bog ih blagoslovio), i to zato kako ne biste
uvrijedili muslimanske vjerske predstavnike, ali, Velečasni, dozvolite da Vam
kažem: Da ste bogdo i tako rekli, jer sam siguran da ste i na nas, muslimane,
mislili dok ste pisali ovo saopćenje. Okrvavljeni, isponižavani, uplakani,
ostavljeni od svih, prepušteni na milost i nemilost bošnjačkom neokomunističkom
režimu, ti „obični“ muslimani u Vama, cijenjeni Kardinale, otkada ste imenovani
na tu poziciju pa sve do danas, vide upornog borca i za njihova vjerska prava.
Kao ponizni Božiji rob, kao „Božija grlica“ ustrašena pred jastrebovima koji
joj za čitava njezina života u Sarajevu kidaju srce i dušu lome (Psalmi, 69,2),
velečasni Kardinale naš Bosanskohercegovački, molim Vas da ubuduće, mirne duše
i savjesti, braneći kršćanstvo i kršćane, branite i islam i muslimane, Vaše
susjede. Teatarska predstava o kojoj je riječ – bez ijedne trunke
književnoumjetničkog, rediteljskog ili glumačkog „očuđenja“ (Šklovski) – i nije
zgotovljena radi teatarske čarolije i estetskog šoka, nego radi vulgarnog,
pukog i izvanumjetničkog ekscesa u kome šačica ubij-Bože-netalentiranih
„avangardista“ i njihovih idolopoklonika: gledalaca koji „na svoju odgovornost“
gledaju te splačine, ponižavaju sve naše tradicije, glavni grad ove zemlje i,
na koncu, ovu nesretnu Državu. I pri tome oni na sav glas riču kako u
Umjetnosti ne smije biti cenzure i ograničenja!
Bez i najmanje pomisli da uvrijedim Vaše savjetnike za medije,
Velečasni, ja bih ovu šaku jada i čemera koja nas sviju vrijeđa za naše pare, u
nekom od Vaših budućih saopćenja, upitao: A da li ima ograničenja u Umjetnosti
kada treba govoriti o komunističkim /titoističkim masovnim zločinima nad
hrvatskim i bošnjačkim narodom po istočnoj Bosni, Sarajevu, Tuzli, Širokom
Brijegu, Hudoj Jami, Teznu, Bleiburgu…? da li je u bh. teatrima, ili u našoj
književnosti, ikada iko progovorio o ubijenim i mučenim svećenicima, fratrima i
imamima, tokom jugoslavenskog socijalističkog režima? zašto je zabranjeno sa
hrvatskog i bošnjačkog naroda skidati stigmu „ustaških“ i „genocidnih“ naroda?
zašto skojevci ove (neo)komunističke i bakirovske akcije, koja dijeli funkcije
po sarajevskim pozorištima, nama, vjernicima, i vjeri kao takvoj uvode zabrane
u društvenom i političkom životu sekularne države? zašto našu vjerničku većinu
tako rasistički vrijeđaju kao maloumnike čim tobože ne umiju čitati
„umjetničke“ tekstove i gledati „umjetničke“ predstave kada samo – poput Vas-
kažu: „Nemojte nas vrijeđati, vjera je smisao našeg života“? zašto svakog našeg
pisca, društvenog teoretičara ili vjerskog predstavnika koji samo progovori o
nakaznosti komunističke /titoističke ideologije i krvave prakse, ili npr.
darvinizma, automatski i bučno proglašavaju nacističkim ili fašističkim piscem?
zašto oni zabranjuju govoriti o
„sekularnom fundamentalizmu“ (Bžežinski) kao najvećoj prijetnji za razvoj
civilnog društva u Federaciji BiH? zašto šute kad se u Sarajevu i Zenici
zabrani predstava koju su zajednički uradili bošnjački muslimanski pisac,
hrvatski reditelj i glumci svih vjera i nacionalnosti – zato što ta predstava
uznosi vjerske vrijednosti i tematizira historijsku dramu jednog vjerskog
kolektiva? itd.
Velečasni, u ime naše slobode, u ime naše vjere kao takve, u
ime muslimana i katolika kojima iz džepa uzimaju novac za finansiranje ovakvih
„kulturnih“ manifestacija, moramo zaustaviti ove „partizanske“ čete u njihovom
pohodu na nas, muslimane, katolike, pravoslavce i Jevreje Bosne i Hercegovine!
Kako?
Pokrenite akciju da se u ovoj zemlji donese zakon o
blasfemiji, to molimo upravo Vas, Kardinale, jer ako Vi to ne pokrenete,
zajedno sa Biskupskom konferencijom Bosne i Hercegovine, niko to drugi neće
pokrenuti! A ako se u ovoj zemlji ne donese ovaj zakon – na način kako je taj
isti zakon donesen u Austriji, Danskoj, Holandiji, Finskoj, Grčkoj, Italiji,
Lihtenštajnu i San Marinu – naši će fratri, đakoni i imami uskoro biti ponovo
zatvarani zbog „kleronacionalizma“, a mi, vjernici, hodat ćemo pognute glave po
vlastitoj zemlji.
Evo Vam dokaza za ovo što govorim:
Nakon što je jedna otvorena skojevka, imenom Jasna Šamić,
proljetos u poznatom sarajevskom glasilu esktremnog sekularizma izvrijeđala
poslanika Muhammeda, s.a.v.s., i njegovu suprugu, hazreti Aišu, i Kur'an, moj
kolega sa Katedre Komentara Kur'ana na Fakultetu islamskih nauka, prof.dr.
Almir Fatić, i ja zatražili smo od državnog javnog tužioca imenom Goran
Salihović da sankcionira ovu spisateljicu i magazin u kome je objavila ove
svoje eskapade, a od Vijeća muftija smo zatražili da, na temelju ovog i ovakvih
tekstova, pokrene proces donošenja zakona u blasfemiji u Bosni i Hercegovini
prema kome bi sve četiri naše vjere bile zaštićene kao tzv. objektivne
vrijednosti. Ne mogu Vam, cijenjeni Kardinale, od stida i srama ni reći kakav
je odgovor bio od obiju spomenutih adresa. Evo šta me je snašlo malo poslije te
moje apelacije: izvjesni Ured za odnose sa javnošću pri Rijasetu Islamske
zajednice, koga sačinjavaju diplomanti marksističkog Fakulteta političkih nauka
u Sarajevu, nakon što sam u jednoj emisiji FTV progovorio o komunističkim
zločinima nad Bošnjacima i Hrvatima, pokrenuo je „izjašnjavanje“ protiv mene
kako bi me osudila muslimanska javnost. Vi to niste obavezni primijetiti, ali
dozvolite mi da dometnem: Taj ured ni riječi nije rekao o spomenutoj predstavi.
I neće nikada ni reći! Ja Vam, između ostalog i zbog toga, pišem ovo pismo
moleći Vas da me, kao sljedbenika islama i muslimanskog bošnjačkog pisca, koji
Vas neobično poštuje, zaštitite. Ako to
Vi ne učinite, ako Vi, pred licem demokratske Europske Unije, koja je osudila i
nacistički i komunistički totalitarizam, ne prisilite ovu neotitoističku Državu da donese zakon o blasfemiji,
cijenjeni Kardinale, neotitoističke „umjetničke čete“ nastavit će da nas i
dalje vrijeđaju – sve dok nas u potpunosti ne pokore. Zar iz bliže povijesti
nećemo uzeti tu najvažniju lekciju našeg vjerničkog života?!
Cijenjeni Kardinale, molim Vas da Vi osobno, Vaši mudri i
hrabri pastiri i Vaš katolički puk primite izraze moga muslimanskog štovanja.
Sarajevo, 13. muharrema 1438. / 14.listopada 2016.g.
(TBT,
dzemaludinlatic.com)
