KOLUMNA
Ovo je također
pozadina uspona Trumpa, Marine Le Pen u Francuskoj, Brexita, nacionalističkih
vlada koje dominiraju srednjom Evropom, sklonosti diktatorskim modelima –
ukratko, svih izazova sa kojim se suočavaju liberalne demokratije
Piše: Roger
Cohen, thebosniatimes.ba
Ja imam
izvanredno poštovanje prema inteligenciji glasača. Često se koristi citat
Winstona Churchilla, kada je rekao da je najbolji argument protiv demokratije
petominutni razgovor sa prosječnim glasačem, ali mnogo važnije je ono što je on
zaista rekao u Donjem domu Britanskog parlamenta 31. oktobra 1944: “U
osnovi svih priznanja posvećenih demokratiji je mali čovjek, koji ulazi u malu
kabinu, sa malom olovkom, koji ucrtava mali krst na malom komadu papira –
nikakva retorika niti opsežna rasprava ne može da ublaži silni značaj tog
trenutka.”
Gledajući unazad
na prvih 16 godina ovog vijeka, niko ne može reći da političke, ekonomske i
finansijske elite koje su vam donijele krizu eura, rat u Iraku, Veliku recesiju
2008. i rastuću nejednakost nisu napravile neke ozbiljne greške, sa naročito
bolnim posljedicama, a da su prošle bez ikakve kazne. Ovo nije prenapregnula
mala žena sa malom olovkom u maloj kabini.
Ovo je “Doba
nepovjerenja”. Nikad u historiji nije vladala takva nepovjerljivost prema
predsjedničkim kandidatima kao što vlada prema Donaldu Trumpu i Hillary Clinton.
Ozbiljne greške koje sam pomenuo desile su se usred tehnološkog vrtloga koji je
izmještao fabrike u druge zemlje, a smještao izbjeglice u ovu zemlju, i nudio
ogromne mogućnosti za one smještene na čvorištima globalizacije, dok je mnogim
društvenim otpadnicima oduzeo njihov razlog postojanja. Tehnologija je divna
stvar, osim ako ne označava kraj vaše upotrebljivosti.
Mnogi ljudi u
našim liberalnim demokratijama osjećaju da ih sile van njihove kontrole bacaju
tamo-amo – a to nigdje nije izraženije nego u Grčkoj, gdje su parlamentarni
izbori u proteklih nekoliko godina otkrili skoro kompletan raskorak između
samog glasanja i bilo kakvog opipljivog efekta. Šta je onda demokratija? Samo
igra?
Ali postoji još
jedan vrtlog, i to kulturni. Kako sugeriše kolumnistica Silvi Kaufman, kada
ministar vanjskih poslova Poljske Vitold Vaščikovski kaže da se svijet ne smije
kretati u jednom smjeru – “prema novoj mješavini kultura i rasa, svijetu
biciklista i vegetarijanaca” – on izražava ideje narodnog antiliberalnog
preporoda.
Sva ova nelagoda
je dodatno zakomplikovana osjećanjem nesigurnosti koje budi terorizam i drugo
nasilje. Ovo je također pozadina uspona Trumpa, Marine Le Pen u Francuskoj,
Brexita, nacionalističkih vlada koje dominiraju srednjom Evropom, sklonosti
diktatorskim modelima – ukratko, svih izazova sa kojim se suočavaju liberalne
demokratije. Marks je opazio da se historija ponavlja, prvo kao tragedija, onda
kao farsa. Britanski izlazak iz Evropske unije je bio izuzetak – istovremeno i
tragedija i farsa, podržavan lažima i nasilno konzumiran.
Ovo je bio
trenutak kada je postalo nepobitno to da su se urušile neke od osnovnih
postavki poslijeratnog svijeta i širenja liberalne demokratije – slobodna
trgovina, slobodna tržišta, otvorenost granica, rasprave zasnovane na
činjenicama, sve veća integracija u društvo.
Kratkoročno sam
pesimističan, ali dugoročno sam optimističan.
Pesimista sam jer
se problemi ne mogu popraviti u kratkom roku. Političari će morati veoma
naporno da rade da bi povratili povjerenje naroda. Postoji ozbiljan problem sa
onim što je Stiven Volt sa Univerziteta Harvard označio kao “vladajuće
elite u mnogim liberalnim društvima, a posebno u Sjedinjenim Državama, gdje su
novac i posebni interesi stvorili korumpiranu političku klasu koja je bez
dodira sa običnim ljudima, preokupirana uglavnom ličnim bogaćenjem i imuna na
bilo kakvu odgovornost”. Ovome se mora stati na kraj. Demokratija mora da
nas izbavi – i to ne samo bogate.
Kada demokratija
stvara bogatstvo na širokom planu, ne postoji tenzija između nje i kapitalizma.
Ali kada to nije slučaj, vrijednost demokratije nekima postaje manje jasna.
Postoje izvanredne napetosti između demokratskog nacionalnog suvereniteta,
otvorenih globalnih tržišta i masovne migracije. Vrijeme velike neizvjesnosti
visi nad svijetom.
Ipak, vjerujem u
otpornost liberalne demokratije, u malog čovjeka u maloj kabini. Grčka zna da
je demokratska ideja tvrdoglava. Tehnologija je otvorila cijeli svijet. Niko –
ni Vladimir Putin, ni Xi Xinping, ni Trump – nije u stanju da uništi tu
povezanost. Niti bilo ko može da zauvijek uguši ljudski poriv da bude slobodan
i da živi pod jedinim oblikom vlasti koji je u skladu sa tim porivom:
reprezentativnom vladom koja je postavljena sa saglasnošću naroda.
Liberalizam
zahtjeva prihvatanje naših međusobnih razlika i sposobnost da posredujemo
između njih preko demokratskih institucija. U doba polarizacije i omalovažavanja,
ovo se možda čini kao previše uzvišen cilj. Ali demokratije imaju naviku da
odgovaraju na izazove.
Demokratskim
društvima su potrebni izazovi, za razliku od diktatura koje se njih plaše.
Izazov u demokratiji također predstavlja preporod.
Poštujte
inteligenciju glasača. Prije ili kasnije, svi oni dođu sebi. Churchill je
svrgnut sa vlasti 1945, samo nekoliko mjeseci nakon što je porazio Hitlera. Eto
šta ti je zahvalnost. Ponovo je izabran 1951. godine.
(TBT, NYT)
