REGIONAL
Prema svom
profesionalnom kretanju prije dolaska na sadašnje funkcije izvjesni budući
premijer Hrvatske Andrej Plenković doživljava se kao njemački čovjek, dok se
hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović smatra političarem više
okrenutim SAD i pod njihovim uticajem
FOTO: Plenković
(AA)
Ako je to i
tačno, zašto je važno za Hrvatsku, za Srbiju i, ovog trenutka posebno
zanimljivo, za Bosnu i Hercegovinu?
Poznata
komentatorka Hrvatskog radija Jasmina Popović za Danas kaže da je Andrej
Plenković “politička nepoznanica u Hrvatskoj, s obzirom da mi ne znamo
njegove stvarne političke domete, a već smo imali loših iskustava sa ljudima
koji su tako dovedeni da bi riješili naše probleme, a onda se ispostavilo da mi
rješavamo njihove”.
Andrej Plenković
je, kaže ona, vezan uz narodnjačku stranku u Evropskom parlamentu i njemačke
konzervativce i što se Hrvatske tiče, to se zasad prepoznaje po dve stvari:
minhenski Ifo institut radio je ekonomski program Hrvatske demokratske
zajednice, a koalicija HDZ i Mosta, koja se upravo dogovara, biće izgleda
uređena po modelu sada vladajuće koalicije u Njemačkoj, gdje svaka stranka
članica koalicije kontroliše dodijeljeni joj sektor u potpunosti, bez
kadrovskog miješanja koalicionog partnera.
S druge strane,
hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović je radila u NATO, bila
ambasadorka u SAD i njene su veze sa Amerikom otvoreno intenzivne.
Popovićeva smatra
da je Grabar Kitarović svjesna da “iz vana stižu poruke da se Hrvatska
mora stabilizirati”, a Plenković namjerava da napravi jedan iskorak i
svoju bazu proširi izvan HDZ-a dok su dosadašnji predsjednici te stranke
uglavnom bili fokusirani na svoje članstvo.
“Sad je
pitanje imaju li u ovom slučaju Njemačka i Amerika identične interese prema
Hrvatskoj? Meni se čini da imaju i tu nema nekih većih problema među
njima”, ocjenjuje Popovićeva.
Dragan Đukanović,
saradnik Centra za vanjsku politiku iz Beograda, vjeruje da su stvari mnogo
komplikovanije i da će se njemački oslonac Plenkovića i američki oslonac Grabar
Kitarović “prelamati pre svega u odnosima prema Bosni i Hercegovini”.
“Šta se po
meni desilo? Onog trenutka kad je dominantna struja u HDZ-u počela da koketira
sa radikalnim nacionalizmom, bilo je jasno da će vlada izgubiti međunarodnu
podršku”, kaže Đukanović za Danas.
On smatra da je
američko-kanadska struja u hrvatskoj politici odgovorna za nacionalističke
ekscese u Hrvatskoj.
“Od Šuška
naovamo. Još je Gojko Šušak, koji je bio emigracija i to radikalna, bio čovjek
koji je kod Tuđmana diktirao taj nacionalistički kurs. Mada, kad se priča o tim
razlikama u HDZ-u, čini se da su nekada razlike minorne”, smatra
Đukanović. “HDZ se dosad nije transformirao u suvremenu demokršćansku
stranku, daleko od toga. I pokušaj Ive Sanadera 2006-2008. godine je bio neuspješan,
to je bila više kamuflaža prema EU, a prije svega prema Njemačkoj, a manje
nešto što je unutra zapravo uradio.”
Podvlačeći
bliskost Plenkovića sa njemačkom CDU/CSU, Đukanović tvrdi da “oni na
određeni način pokušavaju pre svega u Bosni sada da izvedu neki otklon od
tradicionalne američke politike”.
“U kom
smislu? Američka politika je da se ništa ne mijenja, da ostane status kvo, a
oba HDZ-a u BiH pokušavaju pošto-poto da proguraju etno-federalizaciju. U tom
je smislu i Plenković u Evropskom parlamentu postavio nekoliko rezolucija.
Etno-federalizacija zapravo znači osnivanje trećeg hrvatskog entiteta, odnosno
podjelu Federacije BiH između Bošnjaka i Hrvata. U određenoj mjeri Njemačka ima
drugačiju vizuru BiH od SAD. Ona je za to da ostane BiH kao država, ali da se zaštiti
hrvatski interes”, smatra Đukanović.
Dr Nino Raspudić,
poznati komentator političkih prilika u Bosni i Hercegovini, ne uočava
pokazatelje na osnovu kojih bi zaključio da je Andrej Plenković njemački
čovjek. Po njemu, Plenković je “čovjek koji bliskim osjeća evropski
projekat, više čovjek na stajalištima i vrijednostima EU nego njemački
čovjek”. Raspudić američku politiku u BiH već dugo smatra zabrinjavajućom
i destruktivnom, a politiku EU prilično mlakom i nedefiniranom.
On podsjeća da je
porijeklom Hrvat iz BiH i tvrdi da može argumentirati da su od strane visokih
predstavnika nametnute izmjene Dejtonskog sporazuma, a prije svega izmjene
izbornog zakona u BiH, išle na štetu Hrvata i Bošnjacima su omogućile da u
svakom trenutku mogu izabrati sve hrvatske predstavnike od člana Predsjedništva
do Doma naroda i federalne vlade.
“U tom
smislu je američka politika što svjesno što nesvjesno vrlo destruktivna.
Podržavala je jedan unitaristički projekat koji je pod krinkom građanskom u
biti bošnjački nacionalistički projekat čije su najveće političke žrtve bili
Hrvati u BiH. A ne bih rekao njemačka nego politika EU je bila prilično mlaka i
nedefinirana po pitanju BiH i nekako je po inerciji sljedila tu američku
matricu za koju smatram da je pogrešna”, kaže Raspudić za Danas.
Raspudić smatra
da je važno podvući da su Hrvatska i Srbija, kao sukreatori i supotpisnice
Dejtonskog sporazuma, dužne da se miješaju u BiH kad se načela tog sporazuma
dovode u pitanje. On ocjenjuje da je do nekih promjena u držanju Hrvatske već
došlo. “Ja očekujem jednu aktivniju politiku Hrvatske u BiH, aktivniju
potporu borbi za jednakopravnost Hrvata, koju je zanimljivo započeo bivši
premijer Milanović, koji je dolazio sa ljevice”, kaže Raspudić.
(TBT, Danas)
