KOLUMNA
Sve su glasniji
oni koji tekovine 5. oktobra stavljaju u negativan kontekst. Urušavanje onoga
što se tada dogodilo samo je posljednji udarac onih protiv kojih smo se tada
borili. Ukoliko im damo i 5. oktobar, da rade sa njim šta hoće, da mu mijenjaju
suštinu, kao i Memorandumu 30 godina kasnije, to znači da smo se predali
Piše: Jovan
Najdenov, thebosniatimes.ba
Kada su se
analiza i dijelovi Memoranduma SANU pojavili kao specijalan dodatak u
„Nedeljniku” vrlo je teško bilo pronaći novine i kupiti ih. Iz novinarskog
ugla gledano potez je bio pun pogodak. Posmatrajući naše društvo trideset
godina kasnije, u odnosu na to kada je Memorandum SANU objavljen prvi put i
razvoj događaja nakon toga, nismo daleko odmakli.
Teško je
razumjeti zašto se i danas na Memorandum SANU gleda sa dozom strahopoštovanja.
Još je teže razumjeti zašto se svi bave kako je do objavljivanja došlo, umjesto
kakve je posljedice izazvao. Najteže je priznati da je društvo i danas
zainteresovano za tu temu, a posebno zabrinjava baš to što predočene analize ne
zadovoljavaju kriterijume za jednu ozbiljnu raspravu. I to ne samo o
Memorandumu SANU, već i o nama samima sa te distance, tri decenije kasnije.
Ko smo, gdje smo
i kuda ćemo dalje? Da li bilo koje iskustvo, bilo da je ono loše ili dobro,
možemo pametno iskoristiti? Izgleda da ne možemo. Burna prošlost,
jednopartijski sistem, pa raspad države i ratovi mogu biti veoma dobri
iskustveni pokazatelji gdje smo i kako griješili. Uostalom, savremenici smo
skoro svih tih zbivanja. Išli smo iz greške u grešku, dovodeći tako budućnost
novih generacija u pitanje. Možemo li drugačije?
Rehabilitacija
svega lošeg u bliskoj prošlosti predstavlja stalnu opasnost. Posljednjih godina
ona je u punom zamahu. Nije „oživjela” samo politika Memoranduma SANU. Sve
su glasniji oni koji tekovine 5. oktobra stavljaju u negativan kontekst.
Urušavanje onoga što se tada dogodilo samo je posljednji udarac onih protiv
kojih smo se tada borili. Ukoliko im damo i 5. oktobar, da rade sa njim šta
hoće, da mu mijenjaju suštinu, kao i Memorandumu 30 godina kasnije, to znači da
smo se predali. Pričat će se o paljenju Skupštine i navodnom dogovoru sa
kriminalcima, umjesto o osvajanju slobode. Pričat će se o rušenju države
umjesto o pobuni protiv krađe na izborima. Pričat će se o svemu što nije
suština, baš kao i danas o Memorandumu SANU, kako bi se zamaglila istina, kako
bi se zaboravile činjenice.
I nije to ni
prvi, a ni posljednji put. Revizionizam na naš način obično znači rušenje svega
postojećeg ili činjeničnog i proizvoljno nametanje suprotnog. Memorandum SANU
je, tumače neki, bio progresivan, a ne nacionalistički i ratnohuškački. Peti
oktobar je, prema takvom tumačenju, nasilan čin političkih neistomišljenika, a
ne buđenje naroda. Uostalom, ako je moguće, a jeste, sve proizvoljno tumačiti,
onda da se ne čudimo zašto postajemo sve slabije društvo, sve manje spremno da
reaguje na ono što se događa. Tako funkcionišu nerazvijena društva. Prihvataju
sve što im se plasira ili nemaju volje da reaguju.
Zato je još manje
prihvatljivo što na rehabilitaciju nacionalne politike ili onih koji su je
sprovodili do 5. oktobra ili danas, ne reaguju barem one partije koje sebe
smatraju građanskim opcijama. Ili u tome ne vide nikakvu opasnost ili nemaju vremena
da se time bave? U oba slučaja to ih stavlja u red onih sa kojima Liberalno
demokratska partija nema dodirnih tačaka.
Vremena je sve
manje, posebno imajući u vidu predstojeće predsjedničke izbore. O tome želimo
da razgovaramo sa onim partijama koje mogu barem da lociraju probleme u kojima
se danas nalazimo kao društvo. Rehabilitacija nacionalne politike i urušavanje
demokratskih tekovina nisu slučajno sve češće teme raznih analitičara,
političara. Cilj je da se ponovo otvori prostor za nekog novog Raskoljnikova,
koji će smatrati, kao nekad Slobodan Milošević, da ima pravo da žrtvuje druge
zarad vlastitih, pogrešno postavljenih, moralnih i ideoloških pravaca.
Upravo je zato
ključno pitanje za građansku Srbiju i njene partije samo jedno: Možemo li, zajedničkim
snagama, doći do jednog kandidata kojeg neće kontrolisati Rusija? Možemo li se,
na taj način, ograditi od svega lošeg što se trenutno događa u Srbiji? Ili ćemo
dopustiti da nam Moskva steže i dalje svilen gajtan preko Dodika, Nikolića,
Vulina i ostalih?
Oko toga moramo
da se dogovorimo i na tome insistiramo kao Liberalno demokratska partija. Jesmo
ledolomci i našu politiku jeste potvrdilo vrijeme. Ali ne bi bilo dobro da
moramo sami da se borimo. Sve glasniji duhovi bliže i dalje prošlosti dokaz su
da i mi, na drugoj stani obale, moramo drugačije. Da budemo još glasniji i da
ne dozvolimo da predstojeći predsjednički izbori odrede našu sudbinu daleko od
Evropske unije.
/Jovan Najdenov
je portparol Liberalno demokratske partije/
(TBT, Nedeljnik )
