
Bosna i Herecgovina prolazi kroz još jednu veliku političku oluju. To su skoro ciklične pojave nakon svakih općih izbora.
Ali, ima nešto ovaj put što se čini „kao kap koja je prelila čašu“ i da je međunarodna zajednica, konačno, izgubila strpljenje i odlučila obuzdati i zaustaviti Milorada Dodika, odnosno njegovu politiku destrukcije, provokacije, konfrontacije i sukoba, koje već godinama izaziva, zbog čega BiH nikako da profunkcionira kao punopravna država.
Na osnovu analiza regionalnih medija, više nego lokalnih, mogli bismo donijeti zaključak da su Bošnjaci došli u odlučujuću fazu političke bitke za državu.
Ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković to je definirao ovako: „Ili ćemo se konačno obračunati ili ćemo se konačno dogovoriti. Mi ne pristajemo na termin zamrznutog konflikta u kojem bježe ljudi iz BiH“.
Šta tačno znače riječi ministra Konakovića i kakavi su njegovog naroda izgledi u obračunu sa politikom Milorada Dodika?!
Više je naznaka koje govore u prilog tvrdnji da su Bošnjaci dovedeni u situaciju „ili – ili“ i stoga je veoma zanimljivo, a bošnjakim vlastima čak nužno, izvršiti analizu trenutnih pozicija ili „rasporeda snaga“ u ovom srpsko-bošnjačkom odlučujućem sučeljavanju (da ne koristimo militaristički iliti ratnohuškački vokabular).
Ali, kako stvari sada stoje bošnjački lideri su eliminirani iz ovog sukoba, ne svojom voljom, ili su se sami odlučili držati po strani simulirajući da ovo nije njihov rat.
UVOD
Prvo, NATO se trenutno suočava s najopasnijim i najnepredvidljivijim sigurnosnim okruženjem od Hladnog rata. O tome će se 11. i 12. jula razgovarati u litvanskom Vilniusu, a jedna od tema na marginama samita će biti i Bosna i Hercegovina.
Kako saznaju srajevski poratli, među članicama NATO-a već neko vrijeme se ozbiljno i sa pažnjom razgovara o sigurnosnoj situaciji u Bosni i Hercegovini nakon opasnih secesionističkih poteza koje je povukao predsjednik entiteta RS Milorad Dodik i krize koja prijeti da eskalira na Balkanu.
Za pet dana će se čelnici NATO-a sastati kako bi se pozabavili najhitnijim izazovima za Savez, dodatno ojačali NATO-ovo odvraćanje i odbranu i približili Ukrajinu Sjevernoatlantskom savezu.
No, čini se da članice NATO-a predvođene Sjedinjenim Američkim Državama pod svaku cijenu djelovati preventivno na prostoru Balkana i spriječiti destabilizaciju i secesionističke planove u režiji proruskog igrača Milorada Dodika i njegovih koalicionih partnera koji ga slijepo prate.
Tome u prilog ide izjava američkog predsjednika Joea Bidena koji je, tokom razgovora sa bh. ambasadorom Svenom Alkalajem, rekao da će u narednom periodu poduzeti određene stvari za boljitak Bosne i Hercegovine.
Ulazak NATO vojnika u Bosni i Hercegovinu s ciljem osiguranja stabilne situacije bi značilo aktiviranje Aneksa 1A Dejtonskog mirovnog sporazuma – Sporazum o vojnim aspektima mirovnog rješenja.
Ova vijest je primorala predsjednik Srbije Aleksandara Vučića da održi vanrednu press-konferenciju povodom ‘najteže situacije’ u kojoj se Srbija nalazi.
Vučić je kazao kako je u toku opći napad na Srbe zbog kojeg će tražiti hitni sastanak Vijeća sigrnosti UN-a i sastanak sa šefom NATO-a Jensom Stoltenbergom. Na kraju je kratko spomenuo i situaciju u BiH: “Danas nisam želio govoriti o situaciji u Bosni i Hercegovini i Republici Srpskoj, jer vjerujem da će tamo situacija biti mnogo ozbiljnija i teža poslije dvanaestog ili trinaestog jula”.
MANEVAR
Iako bi ovo mogao samo manevar, radi efekta odvraćanja militarističkih prijetnji od strane Beograda i Moskve, ovakve radnje dovoljno govore da se američki ambasadro Michael Murphy uopće nije šalio kada je navratio dva američka transportera da nadlete Sarajevo. Pošto je nezahvalno špekulirati sve druge ciljeve NATO-a, bez valjanih insiderskih informacije, koje vjerujemo da nema čak nijedan političar u Sarajevu, zadržat ćemo se samo na politici zastrašivanja, kako se i sam Dodik izrazio u svom komentaru nadlijetanja američkih transportera iznad BiH.

Ali i ovaj nivo dovoljno govori o kakvom se sukobu radi, te ko su stvarni njegovi akteri. Čak i to je komentirao Dodik rekavši da uzroci sadašnje političke krize nisu odnosi između Federacije BiH i RS-a, već na relaciji OHR, Američka ambasada i RS.
Formalno sukob je izbio zbog donošenja odluka Skupštine RS kojima je delegitimiraju i derogiraju presude Ustavnog suda BiH, odnosno odluka viskog predstavnika Cristiana Schdmita i nametanja zakona o krivičnom sancioniranju počinilaca rušenja ustavnog poretka države.
Šta bi ovo moglo značiti u kontekstu trenutnog sukoba Dodika i međunarodne zajednice? Najprostiji, ali vjerovatniji i najtačniji, mogući zaključak bi bio da se ovdje radi o bitci za Dayton (mirovni sporazum) , a ne za državu BiH kakvu smo poznavali i kakavu su priznale UN, te kakvu su branili Bosanci. U prilogu ovom zaključku svakako ide izjava ministra vanjskih poslova Ivice Dacića koji je rekao da je Republika Srpska američka tvorevina.
Opće je poznato da je Dodik samo jedan od korisnih idiota Vladimira Putina koji ima zadatak da provocira i živcira Amerikance na jednoj od njihovih najslabijih tačaka vanjske politike, a to je Daytonski mirovni sporazum. Amerikanci se ponose Daytonskim mirovnim sporazumom toliko da su ga željali implementirati i na drugim mjestima i geopolitičkim kriznim tačkama, od Iraka i Sirije, do Makedonije i Kosova. Povrh toga, amarička intervencionistička politika na Bliskom istoku je doživjela debakl, tako da im je Daytonski mirovni sporazum posljednji „kec u rukavu“ kojeg imaju kad kucaju na vrata muslimanskih vladara. Ne samo da je dubina Daytonskog mirovnog sporazuma vezana za sudbinu Kosova, već je vezana i za sudbinu Palestinske države. Jer Amerikanci odbranom muslimana u Bosni i Hercegovini i na Kosovu brane pred islamskim svijetom svoju prožidovsku politiku u Izraelu.
(Nastavit će se…)
(TBT, Tim za analitiku)






