INTERVIEW
„Mi smo sada
globalno vidljivi, iako smo mala džamija. Imamo uticaj i mislim da je najveći
izazov regrutirati žene imame, jer već dugo vremena imamo patrijarhalnu
strukturu, a mi želimo više žena imama u našoj džamiji“, tvrdi Khankan
FOTO: Khankan
(Social Media)
Sherin Khankan je
spisateljica i aktivistkinja, ali također i prva žena imam u Danskoj. Za RSE
Sherin govori o svom iskustvu, kao i o ulozi žene u religiji savremenog doba.
RSE: Možete li
nam reći nešto više o Vama i Vašim roditeljima? Jesu li oni religiozni?
Khankan: Da, oba
moja roditelja su spiritualni. Majka mi je iz Finske, kršćanka je. Došla je u
Dansku kada je imala 20 godina i obrazovala se da bude medicinska sestra. Došla
je iz porodice sa sela u kojoj je bilo osam sestara i braće. Ona je vjerna kršćanka
sa veoma duhovnim pristupom prema hrišćanstvu.
Otac mi je iz
Damaska. Imao je šestoro braće i sestara i dolazi iz siromašne porodice. On je
jedini otišao na fakultet i postao je pisac. Prvi roman je objavio kao veoma
mlad. I on je bio aktivista. Borio se protiv režima u Siriji. Musliman je i u
Dansku je došao kao politička izbjeglica. Morao je da napusti zemlju.
Moj otac je
feminista i za mene je feministička ikona. Stalno mi je govorio: “Uvijek
možeš biti ono što želiš”, to je govorio i mojoj sestri. Služio je ženama
u našoj porodici. Kuhao je, na primjer. Tako da ja nikada nisam imala ideju o
tome da su rodne uloge fiksirane, da su muškarci i žene različiti ili da su
žene osjećajne a muškarci racionalni. U mojoj porodici je bilo suprotno. Otac
mi je uvijek govorio da je savršen muškarac – žena. Zaista vjerujem da sam
inspirirana načinom na koji sam odrastala. Djetinjstvo je jako važno i od toga
zavisi šta ćemo postati u budućnosti. To je 18 godina indoktrinacije.
Vjerujem da sam
imala puno sreće, jer sam odgajana u porodici u kojoj su se roditelji, prije
svega, međusobno voljeli i poštovali, bili su u stanju da harmoniziraju
različite kulture i različite pristupe prema životu. Uvijek su se poštovali i
to i danas čine.
RSE: Kako to
da ste odabrali islam?
Khankan: Ja sam
po rođenju postala muslimanka jer je moja majka prihvatila kompromis da obje
budemo muslimanke, i sestra i ja, a kada odrastemo dovoljno da same napravimo
izbor, jer biti muslimanka je izbor koji bi trebalo da napravite. Ja sam dakle
rođena kao muslimanka, nisam preobraćena u islam, kao što to mnogi misle, ali
uvijek sam bila zainteresirana za duhovno i znala sam da želim da izučavam
religije.
Specijalizirala
sam se za islam, naučila sam arapski, boravila sam u Siriji godinu i po dana.
Arapski sam studirala u Kopenhagenu. Bila sam inspirirana sufizmom kada sam
boravila u Siriji.
RSE: Čija
ideja je bila da se otvori džamija kojom upravlja žena u Kopenhagenu?
Khankan: Moja.
Razmišljala sam o tome još u avgustu 2001. godine, dakle prije petnaest godina.
Radim na tome dugo, dakle to nije nešto što se desilo preko noći. Bilo je
teško, ali kada osnujete pokret i to postane institucija, priča postaje
snažija. I kada postanete snažniji imate, naravno, više protivnika. Mi smo sada
globalno vidljivi, iako smo mala džamija. Imamo uticaj i mislim da je najveći
izazov regrutirati žene imame, jer već dugo vremena imamo patrijarhalnu
strukturu, a mi želimo više žena imama u našoj džamiji.
RSE: Treba vam
osam žena. Jeste li dostigli taj broj?
Khankan: Ne, za sada
imamo dvije.
RSE: Da li
muslimanke imaju manje prava nego što feministkinje zahtijevaju?
Khankan: Mislim
da žene širom svijeta imaju teškoća da ostvare ista prava kao i muškarci.
Patrijarhalna struktura nije samo problem islama. Možete ga naći u svakoj
religiji i svakoj instituciji. Pokušavamo izazvati patrijarhalne strukture. I
naravno, kada to radimo, nailazimo na puno otpora. To je prirodno, jer mi od
pokreta postajemo institucija.
RSE: Zbog čega
se muškarci protive tome da žene budu vodeće figure u islamu? Šta Kur'an kaže o
muškim i ženskim pravima?
Khankan: Kur'an
kaže da su muškarci i žene jednaki i da bi jednako trebalo da stiču znanje i da
ga šire.
RSE: Muškarci
obično kažu da žena ne može predvoditi klanjanje namaza, jer bi muškarce njeni
pokreti uznemiravali. Da li je to pravi razlog?
Khankan: Mislim
da je prije stvar u moći. Kada žena počne držati molitve i voditi džamije, bit će
mnogo moćnija i to će promijeniti strukture koje postoje danas. Tako da mislim
da, zapravo, muškarci ne žele da žene promjene ravnotežu moći u religijskim
institucijama i u obrazovanju, jer možete čuti argumente koji nisu ni logični
ni racionalni, zasnovani su na željama.
RSE: Kolika je
zajednica vaše džamije? Imate li muškaraca?
Khankan: U
Danskoj nas aktivno podržavaju dva muškarca. Van Danske imamo veliku podršku.
Ali, mi nismo ni usamljene ni pioniri u ovome. Žena imama danas ima svuda u
svijetu. U Kini ih ima još od 1820. godine. U fazi smo stvaranja nove zajednice
u našoj džamiji. Do sada imamo oko 50 vjernika pri džamiji. Dakle, polahko
rastemo.
RSE: Ko može
biti član pokreta?
Khankan: Dovoljno
je biti muslimanka. Ovo nije samo za elitu. Ovo je za sve. Svaka muslimanka nam
se može pridružiti, kao i svaki musliman.
RSE: Koja
pitanja žene najčešće postavljaju kada dođu u vašu džamiju?
Khankan: Mi se
bavimo duhovnom brigom i žene dolaze sa pitanjima koja se tiču te teme. To može
biti postporođajna depresija, teme koje se tiču seksualnosti, dolaze žene koje
su usred razvoda i trebaju pomoć oko toga. Neka od pitanja tiču se mentalnog i
fizičkog nasilja. Dolaze nam muslimanke koja se zaljube u kršćane, one koje
trebaju pomoć da se suoče sa smrću djeteta…
RSE: Mislite
li da će rasti broj žena koje vode džamije?
Khankan: Vjerujem
da hoće. Vjerujem da će žene inspirirati jedne druge. Mislim da, zapravo, već
jesmo inspirirane. Mene su inspirirale progresivne muslimanke iz Kanade, žene
imami u Kini i mnoge druge. Pomislila sam – ako je moguće u Njemačkoj, Kanadi,
Južnoj Africi, Kini, zašto onda ne bi bilo moguće ovdje – u Danskoj. Mislim da
i mnoge druge žene u mnogim drugim zemljama razmišljaju isto.
(TBT, Razgovor
vodila: Amina Umarova)
