Refik Lendo, potpredsjednik Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, postao je SDA-ov „poklopac svakom loncu“. Oglašava se i kad je pozvan ikad nije, gordo se šepureći sa činom gerala, pun patriotizma i bošnjačkog nacionalizma.Tako je gostujući na N1 prokomentirao je nedavno objavljen videosnimak Darija Kordića, osuđenog ratnog zločinca.
“Nažalost, ja tog zločinca znam iz ‘92. šta je radio i kako se ponašao. Ovo što se sada desilo je za svaku osudu. Osuđen od svih relevatnih organa. Nije se rehabilitirao. Prljali su ruke i te ruke se teško peru”, kazao je Lendo.
Međutim, da su stvari iole blizu pravde i istine o ratu u (srednjo) Bosni, Lendo bi bio u „mišijoj rupi“ gdje bio ostatak života proveo posvećen sebi i svojoj porodici. Jer upravo je njegovo komandovanje jedinicama Armije BiH u Lašvanskoj dolini doprinjelo, možda čak i omogučilo jedinici Krtodićevim „bijesnim psima“ Džokerima, da počine gnusne zločine nad Bosanskim Muslimanima. Kao vrlo perspektivna oficri JNA, lijep i zgodan, pred Lendom je bila blistavavojnička karijera. Čak je postao i zet jednog od visoko rangiranih generala JNA. Tu karijeru je prekinuo rat. Znajući sve to o Lendi mještani su ga posmatrali sa skepsom. Stoga je bio hendikepiran da se nametne lokalnim jedinicama TO u Novom Travniku. Ova ga je hipoteka pratila tokom čitavog rata pa se nije uspio nametnuti ni među oficirima Armije BiH. Čak je nakon rata bio prebačen u Tuzlu zbog animoziteta kojeg su prema njemu imali borci, pa i neki oficiri zbog njegovog , u najmanju ruku komformističkog, držanja u ratu. Lendo se onda, skupa sa svojim rođakom, bacio objeručke u političke vode da bi „doplivao“ do sadašnje pozicije.
Da bismo shvatili ideološku matricu na kojoj su se ostvarivale karijere u SDA-u odličan je primjer komaparirati karijeru prvog načelnika općine Novi Travnik, Saliha Krnjića, sa karijerom Refika Lende. Krnjića je Dario Kordić bio zarobio u njegovom kabinetu, opkolivši zgradu Općine sa grupom specijalaca. To se deđavalo prije otvorenog sukoba HVO-a sa Armijom BiH. Kordić je tražio od Krnjića da mu odobri izuzimanje haubica „Nora“ iz fabrike naoružanja u Novom Travniku. Krnjić je odbio staviti svoj potpis, a ovaj ga je uhvatio za gušu i uz pomoć tjelohranitalja postavio na sto, prijeteći mu da će ga tu strijeljati. I pored takve očajne pozicije Krnjić mu je odrusio: „Neću ti potpisati, iako znam da zbog ovog gubim glavu!“
Krnjić je bio jedan od zaštićenih svjedoka u Haagu protiv Kordića gdje je ispričao i ovu situaciju. Tako je osim herojskog držanja, dao svoj konkretan doprinos osudi Kordića za počinjene zločine, što nije mala stvar ako se ima u vidu rizik od moguće osvete hrvatskih kriminalnih grupa koje još uvijek kontrolira Kordić u Lašvanskoj dolini.
Krnjić nije bio talentiran političar. I pored toga što je bio član organa na višim razinama stranke, nije se uspjevao nametnuti pored poltrona Halida Genjca, Adana Terzića, Salke Selmana, Tahira i Refika Lende. Svi su oni konvertirala od „komunjara“ do esdeaovaca, za razliku od Krnjića koji je kao student javno išao u džamiju i posjećivao predavanja u Tabačkom mesdžidu. To je bi kadrovski rasadnik i ideološki nukleus SDA, koji je naprosto pregažen i ugašen u stampedu komunjara u okupaciji SDA. Lendo je samo jedan od takvih komunjarskih jurišnika!
(TBT, R.I.)
