Opet je pola godine trebalo opozicionom bloku stranaka da formira vlast na državnom i federalnom nivou. Za taj period je SDA činila sve da to spriječi. Koristila je legalna i nelegalna sredstva; izvodila svoje priustalice na ulice, prijetila građanskim neposluhom, ušla u verbalni frontalni rat sa međunarodnom zajednicom, da bi spriječila scenarij svog ispadanja iz vlasti. Zbog toga oblaci nad „političkim Sarajevom“ odavno nisu bili tmurniji.
NESTANAK BOŠNJAČKE ARISTOKRATIJE
I onda su iz tih tmurnih oblaka „pukla dva groma“ od kojih su Sarajlije zanijemile. Prvo je uhapšen Ibrahim Hadžibajrić , načelnik sarajevske općine Stari Grad, kao njegov sin Seid, koji se sumnjiči da je koristio famoznu Sky aplikaciju, i bio dio grupe već zloglasnog narkobosa Armina Arnautovića Šmrka.
Potom je uhapšen Senaid Memić, aktuelni ambasador BiH u Maleziji i bivši načelniku Općine Ilidža. Uhpašenim je određen jednomjesečni pritvor i deportirani su u KPD Zenica.
Nastao je neobjašnjiv muk u gradu. Mediji us popratili njihova hapšenja objavljujući infromacije kakve se inače objavljuju u rubrikama „cnih hronika“. Režimski botovi su utihnuli. Neki imami su na hutbama iskazali ukor onima koji se raduju hapšenjima njihovih sunarodnjaka. Jedan komičar poznat po svojim sarkastičnim objavama na račun SDA objavio je na Youtube kanalu zlurad komentar u kojem tvrdi da „nam neće sad imati ko vaziti na televiziji Hayat u vrijeme iftara“.
Koliko god su Hadžibajrić i Memić razilićite osobe, oni imaju zajedničku poveznicu kad je njihova politička karijera u pitanju. Sarajlije zaista imaju razloga iskazati žaljenje zbog hapšenje Hadžibajrića koji je zbog svojih političkih ambicija i pohlepe unserećio i sebe i svoju familiju u svakom pogledu. On pripada staroj uglednoj sarajevskoj porodici ćiji je rođak Selim Hadžibajrić bio prvi načelnik Općine u postkomunističkom periodu. Na tu funkciju je postavljen zbog porodičnog pedIgrea jer mu je dajdža Esad Karadžović bio prvi lider organizacije „Mladi muslimani“. Njega je zamjenila Halima Hadžijamaković, također izdanak ugledne stare sarajevske porodice. Tako da je nakon njenog povlaćenja reizbor drugog Hadžibajrića na mjesto načelnika bila prirodna stvar. Njegov protivkanidat bio je Abdulah Skaka, koji je također izdanak ugledne sarajevska porodice. Pošto Skaka nije uspio u dva pokušaja svrgnuti Hadžibajrića, postavljen je za gradonačelnika Sarajeva, a potom poslat u dipolmatiju. Ni on se nije proslavio kao funkcioner , što će reči nije osvjetlao obraz svojih predaka. Završio je kao jedan od najomiljenijih likova koji je služio za šprdačinu na drušvenim mrežama.
Prije hapšenja Hadžibajrića desilo se isto tako šokantno hapšenje Farisa Gavrankapetanovića, uglednog ljekara koji je obnašao ministarske funkcije i bio direktor KSCU prije Sebije Izetbegović. On je sin legendarnog pripadnika Mladih muslimana koji je zbog dugogodišnje robije u komunističkim kazamatima ostao invalid usljed pretpljene torture koje je zloglasna Udba provela nad njim. Sama činjenica da je sa lisicama na rukama prenočio iza rešetaka zbog optužbi za kriminal dovoljan je pokazatelj da je ukaljao obraz tako uglednoj aristokratskoj (begovskoj) porodici. Zbog takvog pedigrea ga je beg-begova Adil-beg Zulfikarpašić postavio kao povjerenika za svoj vakuf nazvan Bošnjačkim institutom . Tako da bi se moglo reči da je definitivno oebzglavljena muslimanska aristokratija koja je pretežno žvijela baš u mahalama koje gravitiraju Baščaršiji. Sarajlije koje pamte predratna vremena mogu samo uzdahnuti i saželjenjem konstatirati da sve ono što nije pošlo za rukom komunistima pošlo je SDA-u. Danas tim mahalama dominira najmoćnija familija Švrakića, koja posjeduje televiziju Hayat, koju spominje komičar na Yutube kanalu. Švrakići su iz Livna doselili u Sarajevo. Emin Švrakić, kojeg je rodila Vojvođanka, bio je neuspješan bokser. Držao je mali dućan na Bašćaršiji kao radionicu za popravku televizora.Tu ga je upoznao Omer Behmen koji će ga nakon osnivanja SDA angažirati kao bodigarda u SDA-u. Švrakića se proslavio prilikom razmjene predsjednika Alije Izetbegovića i generala Milutina Kukanjca. Malo Sarajlija zna da je Kukanjac bio njihov zet i da je bio oženjen sa Sarajkom iz aristokratske familije. Ideolozi Mladih muslimana su trvdili da je to bio komunistički projekat da obezglave muslimansku aristokratiju naređujući svojim funkcionerima da se žene iz tih familija.
KAD PADAJU PIUNI
Koliko je poznanstvo Švrakića sa Behmenom imalo daleksežne posljedice po Šeher, ravne „kulturnoj revoluciji“, tako je poznanstvo Gavrankapetanovića i Memića sa Hasanom Čengićem imalo posljedice po Ilidžu. Upoznali su se dok je Čengić kao student Islamskog fakulteta organizirao predavanja za mlade u Tabačkom mesdžidu na Baščaršiji. To poznanstvo će učiniti da Memić bude Čengićeva desna ruka tokom rata u logističko-humanitranim akcijama pomoći Bosanskim Muslimanima tokom agresije. Niko ne može poreči patriotski angažman Gavrankapetanovića, Memića, kao ni Hadžibarića tokom agresije. Čak se za Hadžibajrića može reči da je uspješno vodio Općinu, što se vidi „golim okom“ iz jedne šetnje od Ferhadije do Baščaršije. I neka im to bude olakšavajuća okolnost u ovim teškim trenucima.
Jedna osoba koja povezuje sve naprijed spomenute sinove uglednih sarajevskih porodica je Amer Bukvić, doskorašnji direktor BBI banke, koji je sad živi izvan BiH, jer je, kako se sumnja, pobjegao nakon što su mediji obznanili neke od njegovih kriminogenih radnji u kojima ga povezuju sa Gavrankapetanovićem.
Na koncu nema razlike u bahatom ponašanju i vladanju između Memićai jednog Muje Berila, načelnika Trnova,ili bivšeg načenika opećine Novo Sarajevo Nedžada Koldže. Zbog toga kruže glasine gradom da su oni slijedeći koji bi mogli biti uhapšeni. Kao što se nagađa u kuloarima da je slijedeći i Semir Efendić. Ideološki Efendić je poput Memića pulen rahmetli Hasana Čengića, kojeg je nakon njegove smrti posvojio Haris Silajdžić postavivši ga na čelo njegove S za BiH. Svi su oni samo piuni kolovođa „duboke države“ koji se nisu mogli iskontrolirati usljed krađe, vjerujući da nikad neće biti uhapšeni dok takve moćnike imaju iza leđa.
Okvir za kriminal u Sarajevu kojeg su sprovodili načelnici uz pomoć građevinske mafije nemoguće je napraviti bez Bakira Izetbegovića kao dugogodišnjeg direktora Zavoda za izgranju grada,koji je, posvemu sudeći bio „alfa i omega“ postratne sarajevske bau(štele). Taj ram će se sačiniti kroz naredna hapšenja koja mediji najavljuju. Tako da bi ovaj tekst mogao biti samo uvod u veliku priču u sarajevskoj postratnoj građevinskoj mafiji koja je bosansku metropolu pretvorila u grad kokaina.
(TBT, Tim za analitiku)
