Prošli šampionligaški duel Intera i Milana, odigran još aprila 2005, prekinut je u 73. minutu nakon što su navijači bakljama obasuli teren, a San Siro poprimio izgled Danteovog pakla; kuljajući oblaci dima, raspomamljena vatra, prasci pirotehnike. I spram njih Interov defanzivac Marko Mazzerati što se laktom naslanja na rame Milanovog veziste Ruia Coste. Fotografija za historiju.
Danas, skoro dvije decenije kasnije, milanski vječiti spremaju se za novi evropski okršaj. Polufinale Lige šampiona.
“Prijateljstvo”, kaže Stefano Rellandini, upravljač objektiva koji je zabilježio kultni prizor. “Na to me podsjeća ta fotografija. I na to da nogomet nije samo obična sportska netrpeljivost. Nije samo novac, prljavi biznis. Podsjeća me na činjenicu da je nogomet najlepša igra na kugli zemaljskoj.”
“Sjećam se, u trenucima kada je utakmica prekinuta, tražio sam nešto što bi moglo da istakne tu atmosferu kontrasta, da istakne to što se dešava”, nastavlja Relandini. “Onda sam ugledao Materazzija i Ruia Costu. Kontrast ne samo u visini, već i u naravima; Materazzi, kao strašno “težak” igrač, baš i nije bio na dobrom glasu, a s druge strane tu je Kosta koji nogama piše poeziju. Sledio sam se i pomislio: ‘Čovječe, koliko čudno. Dva potpuno različita tipa igrača, potpuno različitih nogometnih stilova, iz rivalskih klubova, a opet stoje jedan pored drugog kao prijatelji’.”
Ali samo četvrtfinale bilo je sve samo ne prijateljstvo. Neki od najboljih igrača na svijetu djelili su terenu (Ševčenko, Kaka, Adrijano, Pirlo, Maldini, Zaneti), pokraj aut linija stajali su Mancini i Ancelotti, ali kvalitet nogometa i dalje nije bio na odgovarajućem nivou.
Milan je pred svojom publikom uspio pobjediti u prvom meču, a pregršt kartona u drugom poluvremenu te utakmice poslužilo je kao savršena uvertira za revanš. Poslije samo tri minuta od prvog sudijskog zvižduka, Ševčenko je glavom udario Materazzija, a ovaj je, mora se priznati, isuviše teatralno i lahko pao. To je, podrazumjeva se, razjarilo Interove navijače, a da stvari po njih budu još gore, Ševčenko, čovjek koji verovatno ni nije trebalo da bude u igri, u 29. minutu postigao je vodeći gol. Kap koja preliva čašu bio je Kambijasov poništeni gol u 71. minutu; Interova tribina eruptirala je nakon toga, a baklje i flaše poletjele su odasvud.
“Za vrijeme te pauze koja je uslijedila, ja, kao svaki pravi fotograf, instinktivno idem okolo i slikam. Tog dana snimio sam skoro 1000 fotografija, ali samo jedan kadar prikazuje Materazija i Kostu u toj čuvenoj pozi. Proguglate li slike sa ove utakmice, videt ćete da ima mnogo identičnih, ali moja je jedina koja hvata taj tačan trenutak”, objašnjava Relandini za Guardian.
I koliko god ta fotografija bila kultna, Relandini je iskren kada kaže da je nikada nije štampao, uramljivao ili kačio na zid. Sada, svega nekoliko sati uoči prvog milanskog derbija u Ligi šampiona za 18 godina, Relandini je najzad spreman obilježiti sopstveni doprinos u historiji jednog od najvećih nogometnih rivalstava.
“Postoje majice s tom fotografijom”, kaže Rellandini. “Vjerovatno ću jednu od njih kupiti i pokloniti ćerci.”
(TBT)
