Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan pomogao je u pregovorima o sporazumu o izvozu ukrajinskog žita, ali njegovi postupci na drugim frontama izazivaju ozbiljnu zabrinutost među američkim dužnosnicima, piše 22. jula kolumnist The New York Times-a Michael Crowley.
Autor podsjeća da je Erdogan odigrao ulogu „dobronamjernog državnika“ kada su Rusija i Ukrajina u petak potpisale sporazum o izvozu ukrajinskog žita. Vijest je pozdravila i administracija predsjednika Bidena, međutim Erdogan ostaje velika smetnja dužnosnicima Bidenove administracije, navodi se u tekstu NYT.
„Nekoliko dana prije potpisivanja ukrajinskog sporazuma o žitu, turski autoritarni vođa ponovno je zaprijetio da će staviti veto na NATO-ove planove da u nadolazećim mjesecima uvede Švedsku i Finsku u savez, što je potez Turske koji bi Bidenovu administraciju i cijeli savez stavio u ekstremno loš položaj sada kada se moraju oduprijeti Rusiji“, stoji dalje u tekstu.
S druge strane i američki Kongres nedavno je izrazio zabrinutost zbog obećanja Bidena na summitu NATO-a u Španiji da će Turskoj prodati nekoliko desetaka lovaca F-16. Biden je zanijekao da je nudio avione Turskoj kako bi uvjerio Erdogana da podupre širenje NATO-a, navodi se u tekstu.
Autor dalje piše o trojnom samitu na vrhu u Teheranu, gdje se Erdogan sastao s iranskim i ruskim predsjednicima Ibrahimom Raisijem i Vladimirom Putinom. „Fotografije koje prikazuju dva glavna američka protivnika kako poziraju uz Erdogana, čelnika zemlje članice NATO-a, proturječe zapadnim narativima o duboko izoliranom Iranu i Rusiji, kažu analitičari, a navodi NYT.
Brige Bidenu nanose i Erdoganove najave o skorom turskom napadu na sjever Sirije, naseljen Kurdima. Kurde podupiru SAD, a pomoć im pruža i tamo stacioniran manji kontingent američke vojske.
Erdoganovi potezi izlaze iz okvira NATO saveza čiji je Turska član i dokazuju „neuspjeh Bidenove politike da Erdogana obuzda“, navodi se u NYT.
Bidenova administracija pak kaže da se Erdogana ne može jednostavno zanemariti jer je Turska strateški važna zemlja na raskrižju Istoka i Zapada, što turskom čelniku omogućuje da preuzme ulogu posrednika u pregovorima s još problematičnijim susjedima.
(TBT)
