KOLUMNA
Obamina poruka u Hirošimi je od velike
simboličke vrijednosti, ali sa više od 15,000 nuklearnog oružja u svijetu,
simbolička vrijednost nije dovoljna. Zbog toga, došlo je vrijeme za ozbiljno
unaprjeđenje neproliferacije
Piše Javier Solana, thebosniatimes.ba
Nedavna posjeta američkog predsjednika
Baracka Obame Hirošimi nije bila tipična diplomatska posjeta. Osim što je to
prva posjetu aktuelnog američkog predsjednika gradu kojeg je Amerika uništila
nuklearnom bombom 1945., ona je privukla mnogo pažnje zbog Obamine politike
nuklearne neproliferacije.
U svom govoru koji je održao u Pragu, 2009.
godine, Obama je definirao nuklearno oružje kao „najdirektniju i najekstremniju
prijetnju svjetskoj sigurnosti“, zbog mogućnosti da isto padne u šake terorista
i sličnih destruktivnih grupa, i tom prilikom obećao da će umanjiti njegov
utjecaj na američku nacionalnu sigurnosnu strategiju. U svom dirljivom govoru u
Hirošimi, Obama je još jednom naglasio potrebu da se svijet riješi nuklearnog
oružja. Opisao je „moralnu revoluciju“ koja treba biti popraćena tehnološkim
napretkom, sa društvima koja se opiru „logici straha“ koja ih navodi da se
čvrsto drže svojih nuklearnih arsenala.
Međutim, iako su oba govora zasnovana na
sličnim idejama, njihova politička pozadina je različita. Naime, Obamina
nuklearna politika drastično je promijenjena od 2009., kada je nuklearne
proliferacija bila jedna od glavnih pitanja vanjske politike.
2010. godine Obama je okupio svjetske
lidere na prvom Samitu o nuklearnoj sigurnosti čiji je fokus, koji se danas
čini vrlo opravdanim, bila strategija za sprječavanje terorista da se dokopaju
nuklearnog materijala. Iako prvobitni cilj zamrzavanja zaliha plutonijuma i
visoko obogaćenog uranijuma nije postignut, četiri samita koja su se održala
poslije dovela su do smanjenja rezervi radioaktivnog materijala i unaprjeđenja
sigurnosnih mjera.
Prvi Samit desio se nekoliko dana nakon
prividnog uspjeha za neproliferaciju: Obama i tadašnji ruski predsjednik Dmitri
Medvedev potpisali su novi sporazum o smanjenju strateškog naoružanja (New
START), kojim su se obavezali da će prepoloviti svoje zalihe strateških
nuklearnih projektila. Prije samo godinu dana, tadašnja američka državna
sekretarka Hillary Clinton i ruski ministar vanjskih poslova Sergey Lavrov
objavili su „resetovanje“ bilateralnih odnosa. Međutim, njihov odnos se otada
pogoršao, ugasivši time nadu za daljnu suradnju.
Ustvari, cijela Obamina neproliferacijska
agenda je izgubila na značaju. Rusija nije prisustvovala posljednjem samitu o
nuklearnoj sigurnosti, održanom u Washingtonu početkom ove godine. Sjedinjene
Države nisu donijele nikakve nove inicijative za neproliferaciju. Štaviše, na
konferenciji 2015., prilikom revizije Sporazuma o nuklernoj neproliferaciji,
nije se donijela zabrana posjedovanja nuklearnog oružja na Bliskom istoku, samo
da bi se izbjegle sve veće tenzije sa Izraelom.
Pored toga, Obamina vlada je američki
nuklearni arsenal smanjivala sporije nego bilo koja američka vlada nakon
okončanja Hladnog rata. Umjesto toga, radila je na modernizaciji tog arsenala –
poduhvat u koji se uložilo oko bilion dolara. Iako je program tehnički
namijenjen da unaprijedi pouzdanost trenutnog oružja, kritičari su naglasili da
se razvijanjem manjeg, visokopreciznog nuklearnog oružja povećavaju šanse da se
ono koristi čak u većim razmjerama.
Obama je, doduše, donio jedan veliki uspjeh
za neproliferaciju: potpisivanje dugo očekivanog međunarodnog sporazuma sa
Iranom, kako bi ta država prestala koristiti svoj civilni nuklearni program za
izradu oružja.
Nuklearno oružje ostaje ozbiljan i gorući
problem za sigurnost i stabilnost svijeta. Samo nuklearno oružje može
pretvoriti mali konflikt u katastrofu razmjera one čijoj je komemoraciji u
Hirošimi prisustvovao Obama. Stoga, ambicija za uklanjanjem nuklearnog
naoružanja se mora vratiti u stadij u kojem je bila na početku mandata. Tu
ambiciju prvenstveno treba usmjeriti ka Sjevernoj Koreji koja, uprkos
ograničenim sredstvima, nastavlja da ozbiljno ulaže u unaprjeđenje svog
nuklearnog programa. Najbolji međunarodni igrač koji bi mogao utjecati na
Sjevernu Koreju je Kina, zemlja koja ima vrlo čvrste odnose i snažan ekonomski
utjecaj na zatvorenu Koreju.
Čini se da zbog problema nuklearnog
naoružanja Kina mijenja svoj stav prema Sjevernoj Koreji. Nedavno je Kina
odlučila da neće iskoristiti svoje pravo veta u UN-ovom Savjetu sigurnosti kako
bi zaustavila novi krug sankcija za Sjevernu Koreju zbog posljednjeg nuklearnog
testiranje, dok je delegacija Sjeverne Koreje u svojoj nedavnoj posjeti
objavila nastavak svog rada na nuklearnom programu.
S obzirom na to da bez nuklearnog sporazuma
nema ni sigurnosti u Istočnoj Aziji – pogotovo za Južnu Koreju i Japan –
neophodna je snažna međunarodna reakcija. Tačnije, međunarodna zajednica mora
pooštriti svoj stav prema sve goroj Sjevernoj Koreji, zahtijevajući od lidera
te države da stupe u pregovore o svom nuklearnom programu sa svjetskim silama.
Da bi pregovori bili uspješni neophodno je da Kina i Sjedinjene Države – koje
svakako imaju svoje nesuglasice – rade skupa, a ostale članice UN-ovog Savjeta
sigurnosti da podrže tu suradnju.
Obamina poruka u Hirošimi je od velike
simboličke vrijednosti, ali sa više od 15,000 nuklearnog oružja u svijetu,
simbolička vrijednost nije dovoljna. Zbog toga, došlo je vrijeme za ozbiljno
unaprjeđenje neproliferacije.
(The Bosnia Times, ©Project Syndicate)
