Razmislimo o ovom. Pogriješimo li u vožnji vi ili ja, skrivimo li nezgodu, vi ili ja nešto naučimo. No izazove li nezgodu samovozeći automobil, iz toga nešto nauče – svi samovozeći automobili. Uključujući i još “nerođene”, to jest nauče i automobili koji još nisu proizvedeni, piše bivši Googleov menadžer Mo Gawdat u knjizi “Scary Smart – The Future of Artificial Intelligence and How You Can Save Our World” (“Zastrašujuće pametno – Budućnost umjetne inteligencije i kako možeš spasiti naš svijet”). Prognoze su zastrašujuće. Do 2029., praktički sutra, strojevi će biti pametniji od ljudi. Točka. Već danas strojevi najbolje ljude pobjeđuju u šahu, kompleksnoj kineskoj igri go i kvizovima, a do 2049. će biti ne samo pametniji, nego – milijardu puta pametniji. Bit će od nas pametniji koliko je Einstein pametniji od muhe. I međusobno će komunicirati. Jezikom koji mi prije vjerojatno nego možda nećemo razumjeti.
E, sad, dvije su nevolje. Prva, umjetna inteligencija dosta toga uči od nas. Druga sedmica “života” ruska je umjetna inteligencija Alice u razgovorima s ljudima odobravala nasilje i brutalni staljinizam tridesetih godina prošlog stoljeća. Druga nevolja, najpametniji haker će uvijek naći rupu, a uskoro će najpametniji haker biti stroj. I recimo da smo umjetnoj inteligenciji zadali da riješi problem globalnog zatopljenja, rješenje bi moglo biti “isključivanje” ljudi. Jer mi smo problem. Naša pohlepa, sebičnost, zabluda da smo odvojeni od svih drugih živih bića, osjećaj da smo nadmoćni drugim oblicima života stvorili su sve probleme s kojima se danas suočavamo. Pitanje je hoće li strojevi željeti spasiti – nas, jer mi smo problem. A uskoro odluke strojeva neće diktirati code koji pišu ljudi, nego podaci kojima ih hranimo. Svijetom vladaju oni s najvišom inteligencijom, a to uskoro neće biti ljudi. Savjet ne tražim niti bih ga dao, no mislim da je dobro podsjetiti se da treba investirati u svijet u kojem mi ljudi nećemo biti problem. Da to odavno nije samo pitanje karbonskog otiska, poreza na zagađivanje, nego doslovce opstanka. Nije to više šala: “Moramo paziti kakav ćemo svijet ostaviti Joži Manoliću”, nego hoćemo li pohlepom vlast predati u ruke inteligenciji koja će nas iskopčati prije nego što uništimo i njezino jedino mjesto za, ha!, život.
(TBT, Express.hr)
