Ekstremno siromaštvo koje je Charlie Chaplin pretrpio dok je odrastao u sirotinjskim četvrtima viktorijanskog Londona navelo ga je na krađu i a potom i grdnju žene koja se brinula o njemu, navodi se u otkrivenom intervjuu jedne od njegovih prijateljica iz djetinjstva koji je čuvan u Britanskom filmskom institutu skoro 40 godina.
Effie Wisdom, čija mu je tetka pružila dom kada mu je to bilo najpotrebnije, požalila se da je Chaplin “imao užasan život” kao dijete, “uvijek gladan”, obučen u “odrpanu”, prljavu odeću – što je bez sumnje kasnije inspirisalo genija koji je stvorio Skitnicu, večnu žrtvu društva i jednog od najupečatljivijih bioskopskih likova, prenosi Guardian.
Godine 1983, sa 92 godine, Wisdom je dala intervju u kojem se prisjetila da je prvi put srela Chaplina kada je on imao pet, a ona sedam godina, pri čemu je njena tetka postala njegova “hraniteljica”, kako joj je on govorio.
Ona se prisjeća: “Moja tetka ga je hranila jer u to vrijeme nije bilo socijalnog osiguranja, besplatnog mlijeka, dječijih dodataka, ničega. Jednog dana je došao kući sa četiri jajeta u džepu. Jednom sa parom čizama koje je ukrao”.
Tetka ga je prekorila: “Hoćeš da pozovem policiju? Ako nastaviš da radiš ovo, bit ćeš u zatvoru. Shvataš, zar ne?”, priča Wisdom.
Rekao je: “Pa, vidio sam ih i bio sam gladan, pa sam ih uzeo”, navodi Wisdom.
Nije mogao da vrati jaja nazad. Kada je donio čizme kući, tetka ga je natjerala da ih vrati.
Intervju je vodio Kevin Brownlow, jedan od vodećih britanskih stručnjaka za neme filmove nakon istraživanja “Nepoznatog Chaplina”, hvaljene trodijelne dokumentarne serije iz 1983. koju je snimio sa David Gillom. Od tada se čuva u arhivi Britanskog filmskog instituta. Brownlow, je za Observer rekao: “Snimili smo to misleći da bismo, iako smo prekasno čuli za gospođu Wisdom, za seriju, trebalo da snimimo njena sjećanja iz djetinjstva na Chaplina za arhivu. Svakako su nas zaintrigirala njena sjećanja”.
Neka od sjećanja sa snimka se po prvi put emituju u novom dokumentarcu, “Pravi Charlie Chaplin” (The Real Charlie Chaplin), u režiji Petera Middletona i James Spinneya, koji prati priču glumca od bede do bogatstva. Glumica Anne Rosenfeld se pojavljuje kao Effie.
Chaplinovi roditelji su bili muzičari, a njegovu majku je napustio muž. Wisdom se prisjeća kako je “pobjegao i otišao sa djevojkom iz hora”. Njegova majka je tada odvedena u prihvatilište.
Nakon Chaplinove smrti 1977, Wisdom je pisala njegovoj udovici, sa sjećanjima na majčinu očajničku brigu za svoje sinove, Charlija i Sydneya: “Rekla sam lady Chaplin da poznajem Charlija kada je bio mali dječak. Igrala sam se s njim na ulici. Kada je njegova majka imala nervni slom, rekla je mojoj tetki da ako ona mora da ode, ne pusti njene sinove u sirotište. Moja tetka je rekla: ‘Ne, ja ću se pobrinuti za njih, ne brini’. Moja tetka ih je čuvala, hranila i oblačila”.
Chaplin to nikada nije zaboravio. Wisdom je odala priznanje njegovoj velikodušnosti prema njoj nakon što je postigao uspjeh u Americi: “Slao je mojoj tetki toliko novca jer se ona brinula o njemu. I njoj je pisao”.
Iako nikada nije zaboravio svoje korijene, Wisdom se prisjetila da je u Americi izgubio kokni naglasak: “Pričao je kao ja, obično. Dodala je: “Rekla sam mu, pričaš otmjeno. Šta te je natjeralo? Rekao je ‘Morao sam, išao sam na časove govora, natjerali su me'”.
Wisdom, koja je napustila školu sa 13 godina i radila u londonskom pabu do svojih 80-ih, prisjetila se njegovog prirodnog komičarskog talenta, koji je uvek zabavljao svu djecu.
Dodala je: “Uzeo bi jedan stari sto, u dvorištu pored tetkinog, i svu djecu bi doveo tamo, i popeo bi se, obukao stare pantalone, stari kaput i štap kad je imao 12 godina. Djeca su to volela, znao je da padne sa stola, pa bi ustao.”
Ali našalila se: “Nikada nisam mislila da će stići tamo gdje je stigao”.
Sjećala se da je pisao njenoj tetki iz Amerike, rekavši joj da će je posjetiti po povratku u Englesku: “Rekao je, nisam kao kad sam otišla iz Engleske bez ičega. Biću bogat čovjek.”
Dodala je da je Chaplin odsjeo u Ricu i došao kod tetke u rols-rojsu koji je vozio šofer: “Pozvao je moju tetku, mog ujaka i mene u Ric. Tetka mi kaže: “Naravno da nikad nisam bila na takvom mjestu”.
(TBT)
