Saudijski konzulat u Istanbulu uklapa se u orijentalni krajolik, a ko je 2. oktobra 2018. godine prolazio tuda, mogao je da pomisli da je i jedna žena koja ispred njega stoji, deo stalne postavke konzulata. Hatice Cengiz čitavog je dana čekala. Uzalud. Njen vjerenik Jamal Khashoggi ušao je u zgradu ispred koje je stajala kako bi dobio dokumentaciju potrebnu za venčanje. Trebalo je da pred njima bude lijep period. Slične nade imao je i prijestolonasljednik saudijske dinastije Muhamed bin Salman. On je uveliko bio u ofanzivi “šarmom” na brojne svjetske lidere, organizovao je revijalne teniske mečeve, Superkup Italije u fudbalu, upućivao umilne osmijehe i čekao.Khashoggija je tog oktobra u konzulatu sačekalo 15 ljudi koji su tu poslati da bi ga likvidirali. Mučili su ga, drogirali, davili i na kraju raskomadali, pa za njega i njegovu Hatice više nije bilo ničega. Lijep period koji ih je čekao, nikada nije nastupio. Za zločin je osumnjičen saudijski prijestolonasljednik, ali čak ni to nije spriječilo da lijep period za njega nastupi. Tri godine kasnije, Muhamed bin Salman kupuje umjetnička djela vrijedna stotine miliona eura, kupuje napuštene palate po Francuskoj i napuštene fudbalske klubove u Engleskoj.
Kada se pojavila vijest da će postati novi vlasnik New Castle Uniteda i ujedno najbogatiji vlasnik nekog fudbalskog kluba na svijetu, mnogi su nezadovoljno odmahivali glavama. Kada je najavljeno da će Svrake pretvoriti u imperiju, neko je i pljunuo. Kada su navijači na Sant James parku obučeni u šeike, sa maskama Bin Salmana na licu pokazali koliko ih njegov dolazak čini sretnim, ostao je samo šok.
Opet mu je uspjelo…
Fudbal je odavno mjesto na koje i car ide pješke. I po narodnom predanju i bukvalno. Vladari arapskih zemalja, carevi ruskog podzemlja i oni koji sebe smatraju velikim carevima. Svi su oni sebi kupili klubove, da imaju da se zabave, iz hobija, kupivši time i buđavo parče legitimiteta u međunarodnoj zajednici kroz podršku određenog broja navijača. Tako se kroz vlasništvo nad nekim od klubova koji zauzimaju značajno mjesto pod svjetlima velikih pozornica, ojačavaju alati meke moći i šminka imidž.
Na tu su kartu posebno veliki ulog stavile zalivske monarhije, koje su od početka 21. veka uložile desetine milijardi dolara, petrodolara, u sport, a naročito fudbal.
Tako je katarska dinastija stvarajući veliki broj prijateljskih odnosa na važnim mestima, još od 2005. godine kada je taj projekat zvanično dobio zeleno svjetlo, postepeno kreirala mašineriju u kojoj su danas Paris Saint Germain, jedan od najvećih francuskih klubova, BeinSport, kompanija koja se bavi prijenosima fudbalskih i drugih sportskih događaja i ima važno mjesto u industriji, ali i Qatar Airways koji je prisutan na banerima i dresovima u svakoj iole značajnoj ligi, svakog donekle praćenog sporta na svijetu.
Poslije Katara i Abu Dabi je krenuo da gradi svoje fudbalsko carstvo, također malim koracima, koristeći svjetsku ekonomsku krizu i kvalitetna poznanstva. Nisu možda mogli da dođu do Michel Platinija i tadašnjeg predsjednik Francuske i sasvim sigurno nisu znali gde đavo spava u fudbalskoj Evropi, ali su znali ko zna.
A to često vrijedi još više.
Sa Manchester Cityijem ih je povezala Amanda Staveley, ista žena koja će odigrati presudnu ulogu u tome da Muhamed bin Salman preuzme New Castle.
U tekstu koji je „Independent“ o njoj objavio još 2011. godine napisano je da je “sada najmoćnija osoba u svijetu fudbala žena”. Bivša studentica Cambridge je još 2005. osnovala konsultantsku agenciju, preselila se u Dubai i počela da uči detaljno sve o islamskoj kulturi. Pustila je pipke, kreirala sopstvenu mrežu. Kada je 2008. godine pomogla da šeik iz Abu Dabija uloži u britansko bankarstvo 3,25 milijardi dolara, bilo je jasno da će od njega dobiti slobodu da izabere najbolje mesto u ložama fudbalskog stadiona za njega. Govorilo se o Arsenalu. Još češće o Lidsu. Odvela ga je u Manchester.
Ovoga puta, na jahti “Serene” Muhameda bin Salmana ona je bila najvažniji posrednik da saudijski prijestolonasljednik za gotovo pola milijarde dolara preuzme Svrake.
Ona je preuzela 10 posto kluba, braća milijarderi Simon i Davit Ruber još 10 posto, a Fond za javna ulaganja Saudijske Arabije (PIF) ostalih 80 posto.
Učinila je sve da, iako potpuno svjesna da u to niko neće poverovati, ubjedi javnost da PIF i Saudijska Arabija nisu isto. Angažovali su za to i brojne svjetske zvijezde u odnosima sa javnošću. Nema veze što se prvi čovjek fonda postavlja kraljevskim dekretom, što njegov upravni odbor čine saudijski ministri, što je odgovoran saudijskoj dinastiji i što radi za saudijske nacionalne interese. Ako pitate Amanda Staveley, ili novog direktora Premijer lige, Otmana el Rumeinija, inače bliskog prijatelja Muhameda bin Salmana, PIF nema nikakve veze sa Saudijskom Arabijom.
Žena kojoj je uzrečica “dragi” učinila je tako dragim jednom broju Britanaca čovjeka koji je godinama optužen da dok licemjerno uvodi promjene i liberalizuje vjerske norme, vrši likvidacije, prijeti, otima i za to nikome ne odgovara.
Čemu je vakat, tome je i vrijeme. Dok se Emiraćani baškare u loži Manchester Citiya, a katarska delegacija na Parku prinčeva, Rijad je želio nešto veliko. Želio je Manchester United, da bez čekanja i ustezanja odmah podigne noge na sto među novom elitom. To nisu dobili. Dobili su nešto opasnije.
Dobili su klub koji je pod lošom vladavinom prethodnog vlasnika izgubio kredibilitet, u krizi je identiteta, dostojanstvo mu nije na listi prioriteta, pa i njegovi navijači pristaju na sve samo da ne pate u ništavilu i onom tananom, bijednom sloju ispod mediokriteta, koji je valjda jedino lošiji od prosjeka.
New Castle je toliko dugo bio nebitan – da bi sada dozvolili da ih bilo ko iz tog stanja izvede. Pa makar to bio i Muhamed bin Salman.
Međutim, postoji jedna, ne tako mala razlika između New Castle sa jedne i Paris Saint Germain ili Manchester Citya sa druge strane.
Tamo gde Paris Saint Germain ima prijatelje, Muhamed bin Salman ima strah kao oružje. Ono što PSG može da kupi, saudijski prestolonasljednik može da otme, pa da preplati kad je već njegovo. Gde se Parižani iz Katara prave fini, Saudijci se neće praviti Englezi. Kod njih je sve jasno – nema toga što se ne može kupiti novcem i poseći sabljom.
Jamal Khashoggi je u tom smislu simbol.
Države u kojoj je uobičajena mjera da 15 specijalaca raskomada novinara zbog oštrije kolumne. U kojoj svilen gajtan nije dio predanja i bajki, već oruđe koje se koristi u svakodnevnoj politici. U kojoj je moguće zatvoriti 400 najvažnijih ljudi u oblasti politike i finansija koji vam nisu potpuni istomišljenici, u najskuplji hotel u Rijadu i od njega napraviti “zlatni zatvor” za najveću čistku u modernoj historiji.
Jamal Khashoggi i hotel Ritz Carlton simboli su svega što Muhamed bin Salman predstavlja.
Sada će tim simbolima biti suprotstavljen New Castle United, kao novi simbol. Statusa, moći i ambicija.
Više neće biti važno što je Saudijska Arabija šampion neriješenih likvidacija na javnim mjestima i što je decenijama u zoni ispadanja po ocjenama slobode govora u toj zemlji (ili je već davno ispala iz lige), sada će biti važan jedino plasman New Castle-a.
Oni na to računaju.
Za one koji ne budu željeli da povjeruju u to da je Muhamed bin Salman trčkarao palatom u Rijadu u dresu Alana Shearera i da je dušu isplakao kad ih je Partizan izbacio u kvalifikacijama za Ligu šampiona, spreman je kofer pun para, Amanda Staveley i njene ubjeđivačke sposobnosti, i odred od 15 specijalaca sa testerama.
Premijer liga bi mogla da postane Bin Salmanov “Ritz Carlton”.
Hatice Cengiz i dalje čeka.
(TBT, Nedeljnik, Autor: Uroš Jovićić)
