Piše: Ibrahim Kalin, thebosniatimes.ba
Emmanuel Macron ne samo da kreira nove prilike za ISIL, Al-Kaidu i slične grupe, nego vrijeđa cijeli muslimanski svijet, piše autorAP
“Muslimansko pitanje” danas brzo postaje ono što je “jevrejsko pitanje” bilo u Evropi u 19. stoljeću. Negativan stav spram islama i muslimanskih zajednica u sve većoj mjeri postavlja granice za religijsku toleranciju, pluralizam i demokratiju.
Izgleda da je francuski predsjednik Emmanuel Macron svjesno predvodnik u sekularnom križarskom ratu da se “spasi duša Evrope”, ali njegovi su postupci pogrešno vođeni, jer pogoduju upravo ekstremistima na koje je on usmjeren. Objavljivanje svetogrdnih i neukusnih karikatura Poslanika islama i njihovo udvostručavanje nije odbrana slobode izražavanja; to je pravo ekstremističko djelovanje.
Kako stručnjakinja sa Univerziteta u Pennsylvaniji Anne Norton primjećuje u svojoj briljantnoj knjizi On the Muslim Question, jevrejsko pitanje u 19. stoljeću bilo je test za prosvjetiteljske ideje razuma, tolerancije i inkluzivnosti. Samo je tretiranjem Jevreja, podvrgnutim stoljećima diskriminacije i progona, kao jednakih Evropa mogla tvrditi da je civilizacija zasnovana na razumu, vrlini i slobodi. Danas je način odnošenja prema islamu i muslimanskim zajednicama na Zapadu test za demokratske i pluralističke vrijednosti koje Zapad tvrdi da njeguje.
Eurocentrizam i brutalizacija islama
Niz nasilnih napada kojima smo svjedočili u proteklih nekoliko mjeseci u Evropi najavljuje novu i opasnu epizodu u modernoj historiji vjerskog i sekularnog ekstremizma: kao apsolutističke ideologije, obje žele nametnuti svoju volju svijetu i ne ustručavaju se viktimizirati svakoga na svom putu. Ekstremizam i apsolutizam u svojim vjerskim i sekularnim oblicima ne poznaju etničke ili religijske granice.
Izjavom da je “islam u krizi u cijelom svijetu” i stajanjem u odbranu ponovnog objavljivanja karikatura Poslanika islama lista Charlie Hebdo, Macron ne samo da kreira nove prilike za organizaciju Islamska država Irak i Levant, mrežu Al-Kaida i slične grupe da regrutiraju i eskaliraju nasilje, već on i vrijeđa cijeli muslimanski svijet. Kad tražite od drugih da se odreknu svojih religijskih vrijednosti jer ste ih vi izgubili, to vašu politiku ne čini ništa razboritijom ili vrijednom poštovanja. Poslanik Muhammed za muslimane ostaje najsvetija i najpoštovanija osoba bez obzira na to koliko sekularizam, modernost, prosvjetiteljstvo ili tehnološki napredak oblikuju mjesta na kojima žive.
Poštovati ovo nije kompromis nasilnom ekstremizmu, već moralna i politička dužnost. Macron može tražiti političke prednosti u pokretanju novog sekularnog križarkog rata protiv islama i predstavljanju muslimanskih manjinskih zajednica kao “Drugog” u odnosu na zapadnjačku civilizaciju, ali ova potraga neće pomoći da se ublaži kriza u kojoj su se našle njegova i druge države u regiji. Poziva na reformu islama kako bi se povinovao “vrijednostima” Francuske Republike u vrijeme kada je njegovo društvo izgubilo vjeru u te vrijednosti. Sumnja u sebe, međutim, izgleda ne odvraća duboko ukorijenjene imperijalističke impulse.
Da je samo u pitanju Macron, koji djeluje s osjećajem političke osvete, lakše bi bilo umiriti situaciju, ali ovo je dublje od toga. Njegovo ponašanje i retorika odražavaju postprosvjetiteljsku racionalističku aroganciju – način razmišljanja koji želi spasiti zapadnjački racionalizam od svojih krhotina napadanjem islama i muslimana kao antiteze modernom, sekularnom svijetu. Ovaj brutalni sekularizam i eurocentrizam su dio problema. Kako drugačije objasniti pozive na “francuski islam”, šta god to bilo, kada ne čujemo takve pozive na francusko kršćanstvo, francuski judaizam, francuski hinduizam…?
Novo nasilje protiv srca i umova
Macron možda hoće, a možda i neće dobiti šta želi, ali politički rovovi u koje se ukopao samo će dodatno potkopati politički mainstream koji je već pod stalnim napadom krajnje desnice u Evropi. Ako je ovo duh Macronove politike, on je sigurno veoma dalek od obazrivije i interpretativnije politike francuskog filozofa Paula Ricoeura, od kojeg je Macron učio na fakultetu. Muslimani širom svijeta osuđuju i odbacuju ekstremiste i teroriste koji manipuliraju njihovom religijom u ime borbe protiv zala moderne, sekularne zapadnjačke kulture. Kao musliman, dužan sam prije svih odbaciti brutalizaciju moje vjere od nekolicine nasilnih ekstremista. Moram se boriti protiv socijalne i vjerske okoline koja proizvodi grupe poput ISIL-a, Al-Kaide i drugih terorističkih organizacija koje ubijaju više muslimana nego bilo koje druge grupe i koje nanose veću štetu islamu nego bilo koji drugi neprijatelj. Ovdje nema dvosmislenosti.
Ali, objavljivanje i odobravanje karikatura Charlie Hebdoa od političkih elita u ime slobode izražvanja još je jedan oblik nasilja protiv srca i umova muslimana širom svijeta. To samo podiže zidove razdvajanja između islamskih i zapadnjačkih društava. To produbljuje osjećaj nepovjerenja u vrijeme kada nam je prijeko potrebno međusobno povjerenje. Govoriti protiv ovog vida nasilja ne znači opravdavati zločine terorist u Francuskoj, Austriji i drugdje. Građanska je i politička dužnost da se odbaci ekstremizam u svim oblicima, bio on vjerski ili sekularni. Da, nasilje proizvodi nasilje. Moramo prekinuti ovaj začarani krug u svim njegovim oblicima.
“Muslimansko pitanje” današnje Evrope neće biti riješeno vođenjem novih sekularnih križarskih ratova. Ono zahtijeva mudriju politiku, istinski osjećaj poštovanja prema drugome i ozbiljnije razmatranje naših zajedničkih vrijednosti i zajedničke budućnosti.
(TBT, Al Jazeera)
