ANALITIKA
U dokumentu pod nazivom „Krvave granice:
kako bi izgledao bolji Bliski istok“ objavljenom u časopisu Oružane Snage, Peters je rekao da se granice Bliskog istoka moraju izmijeniti kako bi
se širila demokratija i zaustavio terorizam. Prema tome, Bliski istok je morao
biti podijeljen na 20 jedinica
Piše: Harun Yahya, thebosniatimes.ba
Navikli smo da slušamo o teorijama zavjere
kada su u pitanju mnoge teme. Kada je riječ o Bliskom istoku, međutim, teško je
okarakterisati planove i projekte jednostavno kao teoriju zavjere. Vidjeli smo
da su neki od scenarija planiranih za Bliski istok vremenom postali stvarnost.
Ljudi koji rade na današnjim scenarijima ne trude se ni da to sakriju.
Različite mape koje su uobličile Bliski
istok su osmišljene sa planovima i instrumentima tajnih službi dok je Prvi
svjetski rat još bio u jeku. Zemlja koja je pripadala još uvijek nedirnutom
Osmanskom carstvu, dijelila se iza zatvorenih vrata; zidovi su davno podignuti
između ljudi koji su bili braća i koji
su dijelili religiju i etničku pripadnost. Ukoliko nismo bili svjesni šest
tajnih dogovora do kojih je došlo u trenutku kada je rat još uvijek bjesnio,
mogli bismo pomisliti da su oni preuveličani ili izmišljeni. Da se Rusija, kao
jedna od potpisnica sporazuma Sykes-Picot, nije razišla sa zemljama Zapada,
možda nikada ne bismo spoznali veličinu ovih tajnih planova.
Prvi svjetski rat je davno završen, a
Bliski istok je podijeljen sa vladarima i šestarom, baš onako kako je to
planirano. Ovo ne samo da je otvorilo put za planove onih koji su smatrali da
polažu pravo na Bliski istok, nego je predstavljalo i svojevrstan izvor
inspiracije za nove generacije. Termin „konstruktvni haos“ je nastao baš u to vrijeme. Jedan od planova tajnih službi bio
je da iskoristi sukob i nasilje kako bi razjedinile Bliski istok.
Prisjetimo se da je 2006. godine projekat
Novi Bliski istok osmislio poručnik Ralph Peters, jedan od savjetnika
predsjednika Clintona. U dokumentu pod nazivom „Krvave granice: kako bi
izgledao bolji Bliski istok“ objavljenom
u časopisu Oružane Snage, Peters je
rekao da se granice Bliskog istoka moraju izmijeniti kako bi se širila
demokratija i zaustavio terorizam. Prema tome, Bliski istok je morao biti
podijeljen na 20 jedinica. Ova virtualna mapa, prema kojoj je Irak podijeljen
između šiita i sunita, osnovana država Kurdistan, granice Jermenije proširene i
osnovane države na sjeveru Iraka koje pripadaju Azerima i Balučijima, granice
Sirije, Libana i Jordana također
izmijenjene, u stvari je osmišljena s ciljem koji je sve jasniji kako ulazimo u
2016. godinu.
Nakon 2006. godine ova mapa je našla put do
američke vlade, NATO-a i vojnih krugova. Niko nije uviđao štetu u
predstavljanju ove mape kako bi svijet, države i narodi bili spremni za nju.
Ona je čak korištena i u programima za obučavanje u obrazovnim jedinicama
odbrane pri samom NATO-u.
Peters je počeo sa idejom da je „Historija
pokazala da su vještački stvorene granice uvijek vodile ka nestabilnosti, dok
su granice stvorene na osnovu etničke pripadnosti bile pogodnije, čak i nakon
1000 godina“. Tačno je da su vještački stvorene granice uvijek vodile ka
nestabilnosti. Međutim, nestabilnosti se ne može stati u kraj razjedinjenjem,
nego jedinstvom. Ako je Peter želio spriječiti terorizam i pronaći rješenje za
nestabilnost, onda se trebao skoncentrisati na duh jedinstva na Bliskom istoku.
Međutim, kreativni haos nije osmišljen
naivno. Isto kao što razjedinjenje braće zahvaljujući vještačkim granicama,
nakon Prvog svjetskog rata, nije imalo za cilj dobrobit naroda regije, to je
bio slučaj i sa ovim projektom. Ralph Peters je imao poziciju zamjenika
načelnika štaba u obavještajnoj službi pri američkom ministarstvu odbrane, te
je bio obavještajac koji je napisao bezbroj strateških radova koji se tiču
američke inostrane politike. Iako su
njegove ranije četiri knjige bile prilično utjecajne u vladi i vojnim
krugovima, Peters u stvari nije učinio ništa drugo nego otkrio ono što su
strateški planeri već predvidjeli za Bliski istok. Drugim riječima, plan je bio
još kompleksniji od toga.
Područje Levanta koje su godinama
oblikovali tajni strateški planovi, moglo je biti oslabljeno i mogla mu je biti
potrebna uprava u jeku Prvog svjetskog rata. Danas, međutim, moramo postaviti
pitanje zašto se Zapad upliće svaki put kada se spomene Bliski istok? Zašto ga
Zapad želi razjediniti? Zašto domaći problemi u zemljama Bliskog istoka više
zabrinjavaju Zapad nego narode te regije? Zašto se sastanci koji se održavaju
sa ciljem da se pronađe „rješenje za Bliski istok“ uvijek održavaju u evropskim
glavnim gradovima na čelu sa evropljanima? Zašto se tamo nalaze zapadnjačke
vojne baze i avioni naoružani zapadnjačkim raketama? Gdje su vođe Bliskog
istoka i ljudi koji su sposobni da donesu odluku o budućnosti ove regije?
Vrijeme je za sasvim drugačiju strategiju
za Bliski istok. Vrijeme je za društvo koje pozdravlja prijateljstvo, ali koje
odbija zapadnjačke planove za razjedinjenje, društvo koje je zahvaljujući
stoljetnom iskustvu shvatilo da razjedinjenje vodi ka nesreći, a ne napretku.
Moramo uvjeriti svijet da će duh jedinstva donijeti dobrobit ne samo Bliskom
istoku, nego i Zapadu, te da će riješiti problem terorizma. Moramo pokazati svu
pogrešku planova i snova onih koji smišljaju strategije koje koriste nasilje
kako bi riješile problem.
Ne smijemo zaboraviti da ljudi imaju
sklonost ka ljutnji, mržnji i nasilju. Stoga oni imaju i sklonost da vjeruju da
se problemi mogu riješiti i da sreća može doći kao rezultat razjedinjenja i
izolacije. Oni koji priželjkuju sukobe i komešanje su uvijek imali koristi od
ovih sklonosti. Mi imamo moć da pokažemo i narodima Bliskog istoka, i
zapadnjacima da je to pogrešno. Dok jedni prave planove kako bi potakli mržnju,
dopustite da mi zajedno napravimo planove kako bismo je uništili. Nemojmo
čekati da Zapad izgradi mir među nama.
(The Bosnia Times)
