Senaid Memić bio bi vjerovatno vječiti načelnik Općine Ilidža da nije nastao sukob o kojem svi znaju, ali ne govore, između njega i Fikreta Prevljaka. Trzavice na relaciji Memić – Prevljak imaju daleku historiju, no nakon njegovog izbora za predsjednika KO SDA Sarajevo, loši odnosi su kulminirali, tvrde sarajevski portali.
Da bi umanjili nezadovoljstvo SDA je ponudila Memića, da, ukoliko je zainteresiran prihvati ulogu ambasadora BiH u Maleziji, a da zauzvrat on prekine svoju političku karijeru, tj. ne bude kandidat za novi mandat.
Tačno 22. jula Predsjedništvo BiH imenovalo je, na prijedlog Šefika Džaferovića, Memića za ambasadora.
Muhamed Jusić bivši savjetnik reisu-l-uleme za odnose s javnošću i Senaid Memić dobili su saglasnost Predsjedništva BiH u nekoliko dana, prvi za Saudijsku Arabiju, a drugi za Maleziju. Jusić je ubrzo otputovao, a Memić je na čekanju.
Diplomatska praksa je da država primateljica, tj. država u koju se šalje ambasador može prihvatiti agreman nakon čega imenovani ambasador preuzima svoju diplomatsku dužnost.
Na drugoj strani ukoliko država primateljica “šuti” i ne daje agreman u diplomatiji to znači samo jedno: Predloženi ambasador nije poželjan u našoj zemlji.
Nepisano pravilo je da je rok za prihvatanje agremana 3 mjeseca, jer je to dovoljno vremena da države primateljice izvrše sve potrebne provjere i daju zeleno svjetlo.
Kako je za Raport nezvanično potvrđeno iz Ministarstva vanjskih poslova BiH, iz Malezije su vratili dokumentaciju i aplikaciju koju je popunio Memić. Navodno, on nije dostavio sve što je potrebno niti je pravilno ispunio aplikaciju.
Ostaje da se vidi u narednih nekoliko sedmica da li su zaista u pitanju formalni problemi ili je pak nakon toliko godina šurovanja sa Strankom demokratske akcije Memić izvaran, te neće vidjeti ni Malezije, a ni načelničke fotelje.
Šta bi moglo biti posrijedi? Najprepoznatljivija stavka u odnosima Malezije i Bosne i Hercegovine su zgrade Bosmal City centar i grupa studenata koji su tokom rata školovali u Maleziji da bi pri povratku u zemlju postali sjemenište mladih kadrova SDA koji su zaposjeli finansijske i diplomatske pozicije na relaciji sa zemljama islamskog svijeta. Braća Nijaz i Edin Šabanović iz Visokog, preko kojih je realiziran projekat izgradnje Bosmala, neki su od tih studenata. Malo je poznato da su oni dajdžići Senaida Memića i da su preko njega uspjeli zadobiti takvo povjerenje malezijskih investitora. Zapravo, Memić je bio „desna ruka“ Hasana Čangića tokom rata koji je slovio kao „capo di tutti i capi“ svih ratnih i poratnih donacija i investicija iz islamskih zemalja. Upravo su odnosi Bosne i Hercegovine u krizi sa Malezijom zbog zloupotrebe finansijskih sredstava od strane spomenutih aktera ratnih bosanskih priča. Jedna od tih dramatičnih priča je izgradnja Bosmala kojeg su SDA-ovi tajkuni preoteli od Malezije uz sudske sporove i prijetnje smrću da bi se u te zgrade uselila „zelena buržoazija“, donosno njihov prirast „zeleni termiti“ poput Memića, Alije Budnje, Amera Bukvića itd. Tako da priča o Memidži, koliko god izgledala bezazlena, zapravo je kriminalno dramatična!
(TBT)
