ANALIZA
Ideja da bi EU, sa svojim otvorenim
društvima i čvrstom vladavinom prava, mogla nadahnuti okolne zemlje okrenula se
naglavačke, pa se metež iz susjedstva Evrope prenosi na Uniju sa svojim
napetostima i nestabilnošću.
Piše: Carl Bildt, thebosniatimes.ba
Dok
se priprema da uđe u Novu godinu, Evropska unija našla se pred gotovo savršenom
olujom političkih iskušenja. Strategija kojom se služila u prošlosti –
jednostavno se upetljavajući u nizove nevolja – možda više neće biti dovoljna.
Naravno, Uniji upravljanje krizama nije
strano. Na primer, bilo je široko očekivano da će je kriza eura uništiti; ali
poslije nekoliko godina teških samite, pitanje je manje-više riješeno. Grčka je
i dalje u lošem stanju, ali je ostala članica EU i eurozone. A EU sada ima
snažnije mehanizme za usklađivanje ekonomskih politika.
Međutim, sadašnja situacija je daleko
složenija od bilo čega do sada – ne samo zbog velikog broja iskušenja sa kojima
se Evropa suočava. Daleko od toga da bude “prsten prijatelja” kako su
to lideri EU bili zamislili – evropsko susjedstvo pretvorilo se u vatreni
prsten, založen pretežno kombinacijom islamističkog terorizma i ruske agresije
na istoku Ukrajine. Ideja da bi EU, sa svojim otvorenim društvima i čvrstom
vladavinom prava, mogla nadahnuti okolne zemlje okrenula se naglavačke, pa se
metež iz susjedstva Evrope prenosi na Uniju sa svojim napetostima i
nestabilnošću.
Jedan od ovih izazova je tekuća izbjeglička
kriza, podstaknuta sukobom na Bliskom istoku, posebno u Siriji. Nema sumnje da
tek djelić raseljenih sada traži da uđe u EU, a milion izbeglica za koje se
očekuje da će stići ove godine predstavljat će samo 0,2 odsto stanovništva EU.
Međutim, pošto je tako puno ljudi stiglo za tako kratko vrijeme, sposobnost EU
da upravlja prilivom bila je iscrpljena, pa su na nekim granicama unutar
oblasti Schengena ponovo uvedene kontrole.
U 2016. od zemalja EU treba očekivati da
odmah pokrenu promjene, dogovarajući ključne korake za kontrolu granica i
pravičniju podjelu tereta migracija. Ali dugoročna iskušenja – integriranje izbjeglica
u evropsko društvo i suprotstavljanje usponu ksenofobičnih političkih partija –
bit će daleko teža.
Čak i bez izbjegličke krize i njenih
pratećih šokova, EU bi imala dovoljno zahtjevnih problema. Napredak u
Prekoatlantskom trgovinskom i investicionom partnerstvu (TTIP) od središnje je
važnosti za globalnu konkurentnost EU, kao i napori da se sprovede u djelo
planirana unija tržišta kapitala. I kao da to nije dovoljno, nova
“globalna spoljna i sigurnosna strategija”, koja treba da zamijeni
onu iz optimističnijih dana 2003., treba da bude usvojena do juna.
Da bi ispunila ove zahtjeve EU mora dati
sve od sebe, usklađujući se istovremeno na više frontova. To će biti krajnje
teško u vrijeme kada Ujedinjeno Kraljevstvo flertuje sa svojim iščlanjenjem iz
EU. Iako je sve vjerovatnije da će britanski premijer David Cameron postići
sporazum sa svojim evropskim partnerima do februara, šanse da britanski birači
taj sporazum podrže na referendumu koji će uslijediti vjerovatno su pola-pola.
Naravno, referendumi su po svojoj prirodi
nepredvidivi. Danci su 3. decembra glasali žele li da izmjene svoju izdvojenost
iz primjene politike EU u oblasti unutrašnjih poslova i pravosuđa (a što bi
značilo primjenu evropskih pravila od slučaja do slučaja). Vrlo malo posmatrača
je predviđalo da će promjena biti odbačena – a još manje da će biti odbijena
tako jasno, sa 53 odsto ljudi koji su glasali “ne”. Priliv izbjeglica
je očigledno uticao na rezultat. Isto tako, uvjeti bilo koje nove krize koja bi
mogla da se pojavi do referenduma u Britaniji, posebno oni neposredno prije
glasanja, mogu da utiču na ishod glasanja.
Nesigurnost kao rezultat donosi veliku
štetu. Pobjeda glasa protiv ostanka u EU bila bi prvoklasna katastrofa za
Evropu. Sa geopolitički veoma oslabljenom EU, antievropske snage u drugim
državama članicama će ojačati. Pošto se više od pola vijeka širila, EU će
odjednom početi da se skuplja. Bavljenje posljedicama izlaska Ujedinjenog
Kraljevstva potrošit će previše političkog kiseonika u nastupajućim godinama da
bi se odgovaralo na bezbroj drugih izazova koji su pred Evropom.
Šta god da se desi, jedno je sigurno: za
godinu ili dvije EU će izgledati dosta drugačije. To može biti izlomljena
Unija, toliko preokupirana svojim slomom i šokirana odlaskom Britanije da
posrće na gotovo svakom drugom iskušenju pred kojm se nađe. Ili može biti
energična Unija sa Britanijom koja radi jedinstveno na rješavanju izbjegličke
krize, granicama, na azilu i dovršavanju TTIP-a i jedinstvenog digitalnog
tržišta.
U tom smislu, od toga da li će predstojeća
godina za Evropu biti sretna zavisi da li će takva biti i naredna decenija – i
za Evropu i za one koji od nje zavise, uključujući i Sjedinjene Države.
(The Bosnia Times, Project Syndicate)
