Da bi došla do nacionalne pomirbe Slovenija mora izvesti lustraciju starih kompromitiranih kadrova, ukloniti kipove komunističkih moćnika i preimenovati ulice i trgove nazvane po Josipu Brozu Titu
Da bi došla do nacionalne pomirbe Slovenija mora izvesti lustraciju starih kompromitiranih kadrova, ukloniti kipove komunističkih moćnika i preimenovati ulice i trgove nazvane po Josipu Brozu Titu, ocijenila je u razgovoru za Slovensku televiziju povjesničarka Tamara Griesser Pečar koja se bavi temama iz nedavne slovenske prošlosti, a i članica je odbora za narodnu pomirbu koji je 2008. godine nastao uz podršku tadašnje vlade Janeza Janše.
Odbor se, kako je izjavila, trenutno bavi povijesnom analizom “komunističkog nasilja” na području Ljubljane u vrijeme II. svjetskog rata i poraća.
Kipove Edvarda Kardelja i Borisa Kidriča koji su pozivali na građanski rat u okupiranoj Sloveniji trebalo bi ukloniti iz centra Ljubljane gdje se sada nalaze i smjestiti u neki muzej jer vrijeđaju uspomene žrtava komunizma, te poslužiti kao “strašilo”, odnosno upozorenje budućim generacijama, kazala je povjesničarka.
Rođena je 1947. u Ljubljani u obitelji poznatog industrijalca, ali je nakon rata emigrirala s obitelji iz tadašnje Jugoslavije, te studije završila u Beču, Parizu i New Yorku.
Zadnje vlade podmeću klipove pod noge odboru za nacionalno pomirenje koji se zauzima za osudu svih zločina bez obzira na to koja ih je strana počinila, ali uz uvažavanje istih kriterija, navela je Griesser Pečar, dodajući da bi Slovenija trebala donijeti zakon o lustraciji, kakav je nakon ujedinjenja za kompromitirane kadrove iz komunizma koji su surađivali sa istočnonjemačkim Stasijem donijela Njemačka.
U toj je zemlji upravo produžena važnost tog zakona po kojemu se u arhivima sve do 2019. godine mogu provjeravati kadrovi koji konkuriraju za značajne funkcije u državi, rekla je povjesničarka, dodavši da je Slovenija u tom smislu napravila vrlo malo.
Donesen je samo zakon po kojem trajni mandat u sudstvu ne bi mogli dobiti oni koji su u vrijeme komunizma kršili ljudska prava, no ni taj se zakon ne provodi i ne poštuje, kazala je povjesničarka za koju opet neki drugi povjesničari kažu da revidira povijest.
Između ostalog, ona je rekla da su zasluge za Slovence u vrijeme okupacije imali i istaknuti pojedinci koji su u okupiranoj državi prihvatili pasivnu kolaboraciju, te tako postigli da se slovenski domobrani na području bivše Provincije Ljubljane, koju je anektirao Mussolini, nisu morali boriti na istočnom frontu protiv Crvene armije, kako su to morali Slovenci u istočnom dijelu Slovenije koji je pripao Njemačkoj, ali i mnogi Mađari, Hrvati, Rumunji i neki drugi narodi u dijelovima Europe koji su bili okupirani ili se uklopili u nacistički novi poredak.
Ljubljanski biskup Alojzij Rožman koji je pred završetak rata otišao u Austriju, a komunističke su ga vlasti osudile kao ratnog zločinca, pa je umro u SAD-u, spašavao je u vrijeme rata svojim intervencijama u Vatikanu i neke slovenske komuniste i partizane, poput kasnijeg narodnog heroja Toneta Tomšiča, a branio je i Židove, kazala je povjesničarka Tamara Griesser Pečar.
Kao slobodna povjesničarka koja nema stalni angažman niti s jednom državnom ustanovom, ona se većinom inače bavi temama vezanim uz prostor i vrijeme nekadašnje Austro-ugarske monarhije.
Papa Ivan Pavao II. joj je na prijedlog Slovenske biskupske konferencije 2004. godine dodijelio odlikovanje Pro Ecclesia et Pontifice, a dvije godine kasnije dobila je i godišnju nagradu za rad koji dodjeljuje bečki Institut za Podunavlje i Srednju Europu
(The Bosnia Times)
