Piše: Andreas Krieg,thebosniatimes.ba
Put normalizacije odnosa između Izraela i Ujedinjenih Arapskih Emirata nije uvjetovan politikom Tel Aviva prema palestinskom pitanju, posebno u svjetlu upornih nastojanja premijera Benjamina Netanyahua da pokrene svoj plan za pripajanje dijelova Zapadne obale i Jordanske doline.
Odnosi između dvije zemlje, osim dubokih geostrateških, trgovačkih i sigurnosnih veza, temelje na snažnim i čvrstim ideološkim sinergijama.
Jedan od glavnih stupova zbližavanja između Tel Aviva i Abu Dhabija, koje se često predstavlja kao “brak iz interesa”, njihovo nastojanje da se suprotstave zajedničkom neprijatelju Islamskoj Republici Iran.
U 2009. godini, ubrzo nakon inauguracije bivšeg američkog predsjednika Baracka Obame, vlade Izraela i UAE-a prvi put su udružile snage kako bi izvršile pritisak na Washington da zauzme odlučniji stav protiv Irana.
Međutim, Abu Dhabi je 2019. godine bio prisiljen promijeniti pristup prema Teheranu, nakon šutnje Washingtona na iranske napade na postrojenja saudijske naftne kompanije Aramco, iako je godinama trošio milione dolara na lobiranja protiv Irana u Americi, ponekad i preko proizraelskih istraživačkih centara u Washingtonu, u nastojanju da našteti iranskim interesima.
Strah Izraela od Muslimanske braće
S druge strane emiratsko-izraelska kompatibilnost crpi snagu iz preklapanja vizija dvije strane u pogledu opasnosti od političkog islama te nastojanja dvije države da unište bilo kakve šanse za uspjeh Arapskog proljeća i stabilnost koju može donijeti u arapskom svijetu.
Kao i u slučaju Emirata, Izrael se dugo bojao Muslimanske braće, dok su rast popularnosti islamista u narodu nakon arapskih revolucija dvije zemlje doživljavale kao glavni sigurnosni problem.
U procurjelom američkom telegramu, citiran je princ prijestolonasljednik Abu Dhabija Mohammed bin Zayed, koji pokazuje veliku suzdržanost u vezi s organiziranjem bilo kakvih poštenih izbora na Bliskom istoku, gdje je naveo da će “veća demokratija u regiji ojačati Muslimansku braću, Hamas i libanski Hezbollah”.
Iste izjave konstantno ponavljaju i izraelski politički lideri i analitičari.
S druge strane Izrael je odigrao ključnu ulogu u usponu UAE-a kao regionalne sile u oblasti obavještajnog djelovanja.
Iako su bilateralni odnosi između dvije zemlje napredovali na različitim poljima, posebno na području investicija i pomorskog prometa i u nastojanjima da se obuzda novi korona virus, to se posebno pokazalo na polju cyber špijunaže i analize podataka, gdje postoji bliska saradnja između dvije države.
Izraelske kompanije pružile su Abu Dhabiju ključne kapacitete koji služe njihovim zajedničkim interesima.
Zajedničke vježbe i razmjena podataka
Na vojnom polju odnosi između ove dvije zemlje još uvijek su ograničeni na povremene zajedničke vježbe i razmjene obavještajnih podataka.
U mnogim prilikama se angažiraju izraelski vojni i sigurnosni stručnjaci za rad u privatnim emiratskim zaštitarskim i vojnim kompanijama u slobodno vrijeme ili nakon penzioniranja.
Kao voditelji vojne obuke i plaćenici, bivši izraelski specijalci su postali oružje u rukama UAE-a za proganjanje islamista u Jemenu ili za podršku savezniku UAE-a u Libiji, penzioniranom generalu Khalifi Haftaru, u borbi protiv međunarodno priznate Vlade nacionalnog jedinstva u Tripoliju.
Portal naglašava kako je teško vjerovati da bi moglo doći do ove sigurnosne saradnje između dvije zemlje bez odobrenja vrhovne komande izraelskih sigurnosnih službi.
Iako je možda Abu Dhabi pomalo zabrinut zbog toga kako će domaća javnost u Emiratima gledati na odobravanje izraelskog plana za aneksiju, vladari te zemlje razumiju da bi “prividno odbacivanje” izraelske akcije u Palestini moglo biti samo po sebi dovoljno da sačuva dubinu i čvrstoću onoga što predstavlja nešto više od “braka iz interesa” između dvije države.
(TBT, Middle East Eye)
