Derek Chauvin nikako nije prvi policajac koji je maltretirao i linčovao jednog Afroamerikanca. Ali on je otjelotvorenje nečeg suštinskog u trumpizmu: tog osjećaja da smo “mi” protiv “njih”. To je taj otrovni etos u srcu policijske brutalnosti, i septička srž ovog predsjednika. Ni toksični policajac ni Donald Trump ne vide sebe kao sluge naroda. Oni služe samo sebi. Svi drugi su neprijatelji.
Policija je od Trumpa dobila mnoštvo perverznih poruka. On ih je ohrabrivao da prihvate te gorke anđele svoje prirode. Prije tri ljeta, držao je govor u državi New York, potcjenjujući policajce koji spuštaju glave osumnjičenih kada ih ubacuju na zadnje sjedište automobila: “Možete da maknete tu ruku, okej?” (Čitav jedan odred momaka u plavom, smješten iza njega, pao je u fras od smijeha.)
Jedan od njegovih tweetova koji govori mnogo bio je onaj o junaštvu i pronicljivosti Tajne službe – i prijetnja da će napujdati “najzločestije pse i najzloslutnije oružje” na masu okupljenu oko Bijele kuće ukoliko stvari eskaliraju. On je citirao i Waltera Headleya, bivšeg šefa policije Majamija, koji je 1967. rekao ono “Kada počne pljačka, počinje i pucanje”. Ta rečenica ponovo se pojavila, ovog puta u Trumpovom tweetu, 29. maja.
A to je i poenta, zar ne? Trump, koji je stekao politički kapital na izmišljanju apokrifa o porijeklu prvog Afroamerikanca na čelu države, uživa u raspirivanju rasnih tenzija. Oni–mi. Zone sukoba su njegove zone komfora, savršene da potpali svoju bazu.
(TBT, NYT, Nedeljnik)
