SPECIAL
Pavle Stevović (61) poslije 16 godina, otkriva da je u sefu
u prostorijama FK Obilić poslije ubistva Arkana ostalo čak 20,9 miliona maraka
u kešu, kao i torba puna nakita, brilijanata i satova “roleks”!
FOTO: Ražnjatović (public)
Pavle Stevović (61), bivši finansijski direktor svih
preduzeća pokojnog Željka Ražnatovića Arkana, dao je izjavu pred sudskim
notarom u Novom Sadu u kojoj prvi put, poslije 16 godina, otkriva da je u sefu
u prostorijama FK Obilić poslije ubistva Arkana ostalo čak 20,9 miliona maraka
u kešu, kao i torba puna nakita, brilijanata i satova “roleks”!
Informer je ekskluzivno došao u posjed Stevovićeve izjave,
date 17. avgusta ove godine. Stevović u njoj otkriva do sada potpuno nepoznate
detalje o Arkanovim finansijama. Stevovićev iskaz prenosimo u cjelosti, uz
redakcijsku opremu i neznatna skraćenja:
Sef na stadionu
Ja, Pavle Stevović, rođen dana 25. 11.1954. god. u Žabljaku,
Crna Gora, sa prebivalištem u Novom Sadu, pri čistoj svijesti i zdravom razumu,
svjestan da sam dužan da govorim istinu i da davanje lažnog iskaza predstavlja
krivično djelo, ovim putem izjavljujem sljedeće:
Poznavao sam sada pokojnog Željka Ražnatovića, poznatog u
javnosti pod nadimkom Arkan, bio sam njegov blizak prijatelj i poslovni
saradnik. Radio sam kao finansijski direktor u svim preduzećima, uključujući i
udruženja građana, koja su bila u vlasništvu pok. Željka i to: DOO
“Vizantin trejd” Beograd, DOO “Ari” Beograd, SDG DOO
Beograd, Fond treće dete iz Beograda i FK Obilić, kao i Zadruga
“Delije” u Beogradu. Osnivač “Vizantin trejda” i jedan od
osnivača Zadruge “Delije” bila je Svetlana Ražnatović, poznata pod
nadimkom Ceca, ali samo formalno, jer su faktički i navedeno preduzeće i
zadruga bili pod isključivom kontrolom i upravljanjem pok. Željka.
Kao Željkov bliski saradnik i finansijski direktor bio sam
detaljno upoznat sa svim tokovima novca svih preduzeća i udruženja koja su bila
u vlasništvu i pod kontrolom sada pok. Željka.
Jedino smo pok. Željko i ja bili ovlašćeni potpisnici koji
su mogli raspolagati novčanim sredstvima koja su se nalazila na računima
navedenih preduzeća i udruženja, jer su samo naši potpisi (pok. Željka i moj)
bili deponovani kod tadašnjeg SDK, odnosno u bankama gdje su se vodili računi
navedenih preduzeća.
Oko Nove 2000. godine, dakle, veoma kratko pred smrt, Željko
je na oko dva do tri dana prije pogibije dobio novac od bugarskog kluba Liteks
na ime prodaje ukupno osam igrača, među kojima su bili Babeu, Savić, Živković,
Litera i drugi i tom prilikom mu je isplaćena prva tranša od po 800.000 maraka
za svakog igrača, odnosno ukupno je isplaćeno 6,4 miliona maraka.
Zbog toga sam se često, gotovo svakodnevno, nalazio u situaciji
da pok. Željko preda mnom otvara sef koji se nalazio u njegovoj kancelariji u
prostorijama FK Obilić, na petom spratu zgrade u Ulici Gospodara Vučića u
Beogradu.
Naime, kada je bilo potrebno izvršiti neka plaćanja,
naročito zbog toga što se u to vrijeme, tačnije od 1996. do 2000. godine do
Željkovog ubistva, zidao stadion FK Obilić, sada pok. Željko je u mom prisustvu
otvarao sef i iz njega vadio novac (njemačke marke) i meni davao da promijenim
u dinare, uplatim na račun i izvršim plaćanje preko računa.
Keš od fudbalera
Lično mi je poznato da je pok. Željko u svom sefu koji je
držao u pomenutoj kancelariji u prostorijama FK Obilić uvijek imao u rezervi, u
gotovini, iznos od 10.000.000,00 DM (deset miliona njemačkih maraka) i taj
novac nije dirao.
Ovo mi je poznato zato što je pok. Željko meni kao svom
najbližem saradniku pokazao ovaj novac i rekao mi je da taj novac drži u
rezervi i da ne želi da ga dira. I kasnije sam, svaki put kada bih otvarao sef,
viđao taj novac u sefu. Zbog toga je u situaciji kad nije bilo dovoljno drugog
novca da bi se izmirile sve obaveze pok. Željko pozajmljivao novac od drugih
upravo iz razloga što je ovaj novac držao kao rezervu za ne daj bože i nije htio
da se troši.
Arkanov saborac tužio Cecu zbog dugova
Vojislav Đurković iz Bijeljine, ratni saborac Željka
Ražnatovića, tužio je njegovu udovicu Cecu jer ona ne želi da mu isplati dug od
116.000 eura, koliko je svojevremeno pozajmio Arkanu.
Taj postupak traje već skoro 15 godina, a Ražnatovićeva
tvrdi da je Đurković reketira bez ikakvog osnova i da ne postoji nikakav pisani
trag da je on taj novac dao Arkanu. Međutim, Stevovićeva izjava to demantuje i,
po svoj prilici, biće ključni dokaz u nastavku suđenja koje je zakazano za 24.
novembar.
Arkanov saborac je ranije za Informer izjavio da Ceca namjerno
izbjegava da mu vrati novac koji mu je njen pokojni suprug tražio još maja
1997. godine i to, kako tvrdi, za njene potrebe! Đurković je naveo i da je taj
novac dao Željku lično pred njom u kazinu “Grand”!
– Nadam se da će ovdje konačno da se uspostavi pravna država
tako da svi građani imaju jednaka prava. Mora se prekinuti tradicija da jedna pjevaljka
kroji politiku… – kratko je juče poručio Đurković za Informer.
Oko Nove 2000. godine, dakle, veoma kratko pred smrt, pok.
Željko, i to koliko se sjećam, na oko dva do tri dana prije njegove pogibije,
pok. Željko je dobio novac od bugarskog kluba Liteks na ime prodaje ukupno osam
igrača, među kojima su bili Babeu, Savić, Živković, Litera i drugi i tom
prilikom mu je isplaćena prva tranša od po 800.000,00 DM (osamsto hiljada njemačkih
maraka) za svakog igrača, odn. ukupno je u ovoj prvoj tranši za svih osam
fudbalera isplaćeno 6.400.000,00 DM (šest miliona i četiristo hiljada nemačkih
maraka).
Ovaj novac je pok. Željku isplaćen na ruke i meni je pok.
Željko rekao da je primio ovaj novac i pokazao mi ga u sefu koji se nalazi u
njegovoj kancelariji u FK Obilić. Pored toga, oko Nove 2000. godine za prodaju
fudbalera Grozdića pok. Željku je sada isto tako pokojni Žarko Nikolić lično
donio 4,5 miliona DM (četiri i po miliona njemačkih maraka) na benzinskoj pumpi
kod Feketića.
I ovaj novac je pok. Željko držao u sefu u svojoj
kancelariji u FK Obilić.
Evakuacija nakita
Pored gotovog novca, pok. Željko je imao ogromnu količinu dragog
kamenja i zlata tj. zlatnog nakita, koji je pok. Željko držao u drugom sefu,
koji se nalazi u njegovoj kući na Senjaku u Ulici Ljutice Bogdana 3 u Beogradu,
a kada je počelo bombardovanje, pošto je njegova kuća u Ulici Ljutice Bogdana
bila meta, pok. Željko je mene zadužio da sav ovaj nakit i drago kamenje, koje
je pok. Željko spakovao u jednu veću putnu tašnu (koja je bila izuzetno teška),
prenesem iz sefa u njegovoj kući i to prvo na više različitih lokacija u
Beogradu (u više različitih stanova) po Željkovom nalogu, a po završetku bombardovanja
ja sam sve to odnio u njegovu kancelariju u FK Obilić, gdje je pok. Željko sav
ovaj nakit i drago kamenje stavio takođe u svoj sef u kancelariji u
prostorijama FK Obilić.
Takođe, pok. Željko je bio pasionirani ljubitelj brilijanata
i skupocjenih satova pa je imao i veliku kolekciju satova marke
“roleks” (15-20 komada), kao i veliku količinu brilijanata, koje je
takođe držao u sefu u kancelariji u FK Obilić.
Sat koji je pok. Željko uvijek nosio na ruci kupio je preko
kataloga. U pitanju je bio sat marke “roleks” ukrašen brilijantima i
plaćen je 153.000,00 DM (sto pedeset tri hiljade njemačkih maraka).
FOTO: Ražnjatović (public)
Radilo se o satu koji se pravio u malim serijama. Pok.
Željko je zajedno sa mnom razgledao katalog i vidio sam da je kataloška vrijednost
ovog sata iznosila pomenutih 153.000,00 DM. Vidio sam da je i na dan kada je
ubijen, pok. Željko ovaj sat imao na ruci, jer sam tog dana bio sa njim, oko
dva sata prije njegovog ubistva, sjedio sam sa njim u njegovoj kući u Ulici
Ljutice Bogdana 3, kada mi je rekao da mora da ide sa svojom suprugom Svetlanom
u “Interkontinental”, gdje je ubijen.
Ukupno je imao 84 slike koje je kupio prije zaključenja
braka sa Svetlanom i među kojima su se nalazile slike Paje Jovanovića, Petra
Lubarde, Save Šumanovića i drugih naših slikara, a imao je i jednu sliku neprocjenjive
vrijednosti poznatog slikara Fransiska Goje.
Inače, u štampi sam vidio da je upravo taj sat Svetlana
Ražnatović poklonila sinu Veljku za njegov 18. rođendan.
Preskupe slike
Sav novac koji sam spomenuo, i to onih 10.000.000,00 DM
(deset miliona njemačkih maraka) koje je pok. Željko držao u sefu i sav novac
dobijen od prodaje fudbalera, kao i brilijanti, drugo drago kamenje, nakit,
kolekcija satova, sve se to nalazilo u sefu u njegovoj kancelariji u FK Obilić
i znam da pok. Željko za života time nije raspolagao, odnosno da je sve to
ostalo u sefu na dan njegove pogibije, a što je meni poznato iz razloga što sam
gotovo svaki dan dolazio u situaciju da vidim sadržinu sefa, koji je pok.
Željko gotovo svakodnevno otvarao u mom prisustvu i iz sefa vadio novac i meni
davao na ruke kako bismo izvršili plaćanje za izgradnju stadiona i drugo.
Pokojni Željko je novac ulagao i u umjetničke slike i
stvorio je veliku kolekciju izuzetno vrijednih umjetničkih slika.
Sve slike su bile originali i pok. Željko ih je držao u kući
na Senjaku u Ulici Ljutice Bogdana 3, a jedan mali broj slika je držao i u
kazinu “Grand”. Sve ove slike su na dan njegove smrti ostale u
njegovoj kući, gdje sam bio sa pok. Željkom na oko dva sata prije njegove
pogibije, kako sam već gore izjavio…
(The Bosnia Times, Informer.rs)