Da se odmah razumijemo – niko ne treba potezati pištolj, čak ni gasni, na doktora, ni na bilo koga. Oštro osuđujemo nasilje i prijetnje svake vrste. Valjda vjerujete da je glavni urednik ovog portala zaista protiv nasilja kojem je i sam bio izložen. I zakon je protiv nasilja i potezanja pištolja. Zato će se Denis Smajlović, otac djevojčice koji je u utorak potegao pištolj na šefa Pedijatrijske klinike u Sarajevu dr. Edu Hasanbegovića tražeći saglasnost za izmještanje bolesnog djeteta u Tursku (jer na KCUS-u nisu imali lijeka za nju), suočiti sa nekim paragrafom Zakona o krivičnom postupku i vjerovatno biti sudski gonjen.
Menadžment haosa
U čitavoj histeriji oko potezanja pištolja na doktora, bez obzira što je generalna direktorica KCUS-a Prof.dr. Sebija Izetbegović ponovo izvela performans pred medijima predstavljajući sve ljekare KCUS-a žrtvama zbog očajničkog ispada zabrinutog oca, ispostavilo se da na KCUS-u ima mnogo većih problema od prijetnji gasnim pištoljem. Spontane reakcije javnosti ponovo su otkrile suštinu problema, tj. da su ovdje građani, Denisova kćerka i stotine djece ustvari žrtve haotičnog zdravstva i nakaradnog sistema koji već godinama dizajnira upravo Sebija Izetbegović!
Press konferencija tokom protestnog štrajka (ili kako već nazvati okupljanje na koje su po naredbi iz „bijele kuće“ šefovi potjerali osoblje) otkrila je apsurdnu pozadinu slučaja. Naime, djevojčici Denisa S. trebao je lijek protiv tuberkoloze i složene autoimune bolesti. Ljekari na sarajevskoj Pedijatriji „to znaju i mogu liječiti, ali nemaju lijek koji nabavlja Federalni zavod zdravstvenog osiguranja pa KCUS tu nije ništa kriv“. Dakle, znaju ali nemaju čime pa nisu krivi. Najbitnije je ko je kriv. Onda Denis S. traži saglasnost da se djevojčica izmjesti u neku tursku kliniku gdje i znaju, i imaju lijek. E, ne može. Jer, da imaju lijek, oni na KCUS-u bi ga znali dati djevojčici, a što lijeka nema… e to je kriv Federalni ZZO.
„Pucanje filma“
To je već trenutak kad Denisu S. puca film i sužene svijesti u strahu za dijete poteže gasni pištolj na dr Hasanbegovića te izriče prijetnje koje zasigurno nije namjeravao ostvariti. „Potpisuj saglasnost!“ A da bi apsurd bio kompletan, dva dana nakon incidenta Federalni ZZO daje saopštenje da taj lijek „nije deficitaran“, odnosno da ga ima na stanju !!! Dakle, maltretiranje roditelja i male pacijentice bilo je sasvim nepotrebno. Lijek stoji na nekoj polici u FZZO, ali ga menadžment KCUS-a nije tražio i dobio. Ili u FZZO nisu na vrijeme isti dostavili… Ko zna šta je sve zakazalo u sistemu bez sistema u bh. zdravstvu, a što je prethodilo incidentu.
Ponovo naglašavamo, ničim se ne opravdava agresivnost Denisa S. On će sigurno fasovati neku zakonsku sankciju budući da je generalna direktorica na pressici zaprijetila „da će insistirati da se on zakonski strogo sankcioniše za pokušaj ubistva“! S druge strane, histerija na društvenim mrežama koja traje danima pokazala je da njega javnost potpuno razumije. Zašto? Kada se ljudi koji imaju djecu ili imaju dovoljno empatije za male bolesnike samo na trenutak pokušaju staviti u kožu roditelja ove djevojčice, onda spontano podrže Denisa S. Komentari tipa „svako bi sve učinio za svoje dijete“ su preovlađujući stav. Jer, niko mirno ne bi podnio naduravanje KCUS-a i FZZO oko toga ko je kriv što lijeka nema, dok dijete prima posljednju dozu koju roditelji imaju.
„Doktori su sami krivi…!“
S druge strane, pomalo je iznenađujući odbojan stav javnosti prema menadžmentu KCUS-a koji bi najradije razapeo Denisa S. na sred kruga, kao i odsustvo podrške i solidarnosti sa doktorima. Ili to baš i nije iznenađujuće? Naime, javnosti nije promaklo da je tokom štrajka i borbe ljekara domova zdravlja za njihova prava potpuno izostala podrška ljekara sa KCUS-a. Također, kada su sa dušom u nosu lani protestovali onkološki pacijenti zbog lošeg tretmana i nedavno bubrežni bolesnici sa dijalize, opet su ljekari sa KCUS-a nastojali zataškati problem (i svoju odgovornost!) i minimizirati ozbiljnost situacije. Tako da nije nikakvo čudo što su društvene mreže pune ozlojeđenih komentara nezadovoljnih pacijenata sa tonom i riječnikom koji ne trpi medijski prostor.
Uđite na online izdanja medija pa ćete vidjeti. (Pri tome, roditeljska pažnja!) Čak ni napadnuti dr. Hasanbegović, inače desna ruka direktorice Izetbegović, nije posebno podržan u javnosti. Čini se da je opći javni animozitet prema Sebiji Izetbegović prešao i na sve njene bliske saradnike, a onda i generalno na ljekare sa Koševa čije je snishodljivo, bojažljivo, poltronsko i uvlakačko ponašanje prema očigledno nekompetentnoj direktorici sasvim urušilo nekadašnji božanski autoritet struke kojoj pripadaju. Ukratko, većinski stav javnosti u ovom slučaju je „kakva direktorica, takvi i doktori“ da bi zatim mnogi prosuli i vlastita loša iskustva na Koševu.
Javnost, a to su građani i pacijenti KCUS-a, već odavno su siti floskula o „radu, redu i disciplini“ jer je njihovo svakodnevno iskustvo da ipak postoje duge liste čekanja, da nema lijekova (evo čovjek potegao pištolj zbog toga, gasni!), da na klinikama KCUS-a više ne radi preko 120 specijalista koji su bukvalno otjerani ili tretirani tako da su sami otišli, nema oko 300 medicinskih sestara i tehničara, nema čitavih klinika i službi sa posljedicom da građani sad nemaju ni niz zdravstvenih usluga zbog kojih su prinuđeni snalaziti se izvan BiH. Također, niko više danas ne prihvata floskule menadžmenta da se „nikom ne može zabraniti da ode“. Pametni menadžmenti čuvaju i zadržavaju dragocjeni kadar. Boljim uslovima i menadžerskim platama, korektnim tretmanom, a ne mobingom. Budući da KCUS nema pametan menadžment, vrhunske specijaliste sa Koševa su jedva dočekali na klinikama širom svijeta.
Ugašene dječije hirurgije i transplantacija
Posljedice opisane „reforme“ su vrlo ozbiljne. Katastrofalnom kadrovskom politikom na KCUS-a je ukinuta – dječija kardiohirurgija i invazivna kardiologija. Menadžment sa Izetbegović na čelu prstom nije mrdnuo da zadrži (naprotiv!) jedina dva dječija kardiohirurga – dr. Edina Omerbašića i dr. Sanka Pandura. Posljedica je da se taj segment hirurgije ugasio u trenutku kada je na listi čekanja na operaciju bilo preko 70 mališana sa srčanim manama. Danas ne znamo na koji način su se snašli roditelji te djece i šta je s njima.
Zatim, isto se desilo i sa dječijom ortopedskom hirurgijom. Nakon odlaska prof.dr. Ismeta Gavrankapetanovića i još četiri ortopeda složene ortopedske operacije djece se na Koševu više ne rade. Da stvar bude gora ortopedi koji su prešli u Državnu bolnicu tamo to ne mogu raditi jer ne postoji odgovarajuća oprema. I onda je došlo do besmislenih situacija. Prvi poznati slučaj je kada je prošle godine malog pacijenta iz Sarajeva dr. Gavrankapetanović operirao u Mostaru gdje su kolege bez riječi ustupile operacionu salu!
U drugom još besmislenijem slučaju, dr. Ismet Gavrankapetanović se nedavno ponudio da dođe i operira dijete u opremljenoj hirurškoj sali na Ortopediji KCUS-a, ali to menadžment sa Izetbegović na čelu nije dozvolio. Onda su roditelji to dijete izmjestili u Tursku te je na istambulskoj klinici dijete operirao opet dr. Gavrankapetanović. I, ko je ovdje kriv za bespotrebna maltretiranja pacijenata i troškove ?
Haj'mo dalje… Prilikom pomenutih protesta dijaliziranih pacijenata čuo se i šokantan podatak da je posljednjih godina, u mandatu Sebije Izetbegović, drastično opao broj transplantacija bubrega. Prošle godine samo jedna na KCUS-u od 7 u BiH! Na Koševu su naravno odmah našli krivca negdje drugdje. Po njima, neko drugi ne razvija donorsku mrežu pa nema donora i „nije do njih“. Međutim, upravo je aktuelni menadžment KCUS-a u maničnoj potrebi da se nešto štedi i racionalizira – ukinuo Odjeljenje za transplataciju bubrega!? Od cijelog hirurškog tima na KCUS-u je još dr Damir Aganović (pretprošli direktor) koji je danas u statusu običnog doktora na Klinici za urologiju.
Opasna devastacija kadra
I tu ima jedan apsurd – kada je nedavno na Koševu izvršena i ta jedina transplantacija bubrega, nije bilo medicinskih sestara za asistiranje pri operaciji (one od ranije su otpuštene!) pa su samo na mjesec dana, dok se operacija ne obavi, zaposlene četiri sestre. Koje su nakon mjesec dana također otpuštene. I pored svega toga generalna direktorica tokom protesta dijaliziranih bolesnika mrtva hladna kaže „… mi smo potpuno osposobljeni za transplantacije, ali eto… nema donora…“ Reče ona nakon što je ukinula Odjeljenje za transplantaciju!
Pacijenti danas više ne mogu računati niti na JIT – Jedinicu intenzivne terapije namijenjenu najtežim bolesnicima. Ukinuto. Također, prespajanjem je ukinuto i povezano više klinika radi racionalizacije, bez obzira na nefunkcionalnost većine rješenja. A kresanjem svega i svačega Sebija Izetbegović je tokom mandata smanjila kapacitet klinika KCUS-a sa 1908 kreveta (2015.) na 1480, dakle za 428 kreveta, što je više nego što ukupno ima Državna bolnica (330)! Tako je Sarajevo došlo po odnosu broja bolničkih kreveta na 1000 stanovnika u rang sa afričkim zemljama umjesto da se strijemi standardima EU ili bar regiona!
Ima ona poslovica o 100 puta ponovljenoj laži koja postane istina. Međutim, neke bedastoće niti poslije 1000 ponavljanja neće postati istina. Npr. direktorica Izetbegović pune četiri godine smara javnost o „100 miliona duga koje je napravio rastrošni bivši menadžment, a ovaj sadašnji to vrijedno vraća.“ Kao drugo, dug KCUS-a uopće nije bio toliki. Relevantni dokumenti Vlade KS (čak i sa SDA na čelu) otkrivali su mnogo manji dug, ali to sad nije ni bitno. Jer, kao prvo, građane i pacijente ne zanima dug, navodna menadžerska uspješnost Sebije Izetbegović, nego ih tangira besmislena štednja na svemu i svačemu – od tariguza, do posteljina, zavoja, toplomjera, lijekova, dijagnostike, opreme za terapiju i edukacije ljekara, koji su ispali iz svih svjetskih naučnih trendova. Zamislite, menadžment KCUS-a se hvali kako se na edukaciju u 2018. godini potrošilo samo par hiljada KM, ali „više nema turističkih putovanja.“ To je najvažnije. Tako da sad umjesto specijalizacija u svjetskim medicinskim centrima ljekarima za edukaciju (time i pacijentima) na KCUS-u ostaje jedino – internet.
Ugrožavanje pacijenata
Ovakvih primjera devastacije ima na pretek. U kontekstu aktuelne priče – jasno je da će Denis S. odgovarati za prijetnju pištoljem (gasnim) dr. Hasanbegoviću. Ključno pitanje je – ko će odgovarati za devastaciju KCUS-a, kadrovsku, materijalnu, naučnu, stručnu, organizacijsku… koja logično za posljedicu ima – ugrožavanje zdravlja pacijenata. Primjer je upravo malodobna kćerka Denisa S.
Recimo to haškom terminologijom – za stanje na KCUS-u po komandnoj odgovornosti morala bi odgovarati generalna direktorica i njen najuži štab tj. menadžment sastavljen od osoba vrlo diskutabilnih karakteristika, u pravnom i etičkom smislu. Dobra analiza i istraga finansijskih i pravnih radnji najužeg menadžmenta Sebije Izetbegović, a koje bi provele objektivne i nezavisne institucije za provođenje zakona, vjerovatno bi dovele do zanimljivih otkrića… E sad, gdje naći te objektivne i nezavisne. Trenutno je situacija onakva kako ju je nedavno opisao profesor Nerzuk Ćurak: „Nešto je, očigledno, duboko pogrešno u zajednici koja slavi bračni par što je od naše zemlje napravio svoju privatnu državu…“
Što bi rekao jedan twiteraš „ ne može ovo više ovako.“ Zato je valjda vrijeme i da se vlast „šestorke“ u KS, koja daje najviše para za liječenje građana na KCUS-u, konačno počne za nešto pitati i nešto učini. Jer – da za kraj parafraziramo pomenutog profesora – nešto je očigledno duboko pogrešno na tom KCUS-u kad vas dunjaluk nema merhameta za prestravljenog doktora Hasanbegovića i kolege mu, nego podržava Denisa S. koji je za svoje dijete na doktora i pištolj potegao.
(TBT – Istraživački tim)
