Svijet, kao što svi već znaju, odlazi dođavola, ali još uvijek postoji uzbuđenje saznanja koja će nas to mračna sila uništiti. Hoće li ekonomija propasti, hoće li se istopiti snježni pokrivač, ili će nas progutati rat i haos?
Zato evo mog protivotrova za tu sumornost: dozvolite mi da vam pokušam dokazati da je 2018. zapravo bila najbolja godina u historiji čovječanstva.
Svakog dana u prosjeku je 295.000 ljudi dobijalo pristup struji prvi put. Svakog dana 305.000 ljudi dobijalo je pristup pitkoj vodi prvi put. I svakog dana dodatnih 620.000 ljudi prvi put je pristupilo internetu.
Nikada ranije toliki procenat ljudi nije bio pismen, živio toliko dugo, imao pristup planiranju porodice ili bio uvjeren da će njihova djeca preživjeti. Hajde da nakratko zaustavimo naše strahove i frustracije i makar jednu nanosekundu uživamo u saznanju o ovom napretku.
Na prljavom putu u ruralnoj Angoli upoznao sam prije nekoliko godina ženu pod imenom Delfina Fernandez koja je od svojih petnaestoro djece izgubila njih desetoro; doživjela je možda najsnažniji udarac koji jedan roditelj može da doživi, i to deset puta.
Pa ipak, djeca umiru manje nego ikad. Samo četiri posto djece uzrasta ispod pet godina umre u svijetu. To je i dalje zastrašujuće, ali manje od 19 posto 1960. i sedam posto 2003. godine.
Velike vijesti su da je 15.000 djece umrlo u svijetu u posljednja 24 sata. Devedesetih je, međutim, dnevno umiralo njih 30.000.
(TBT, NYT)
