Rat je sravnio sa zemljom čitave četvrti sirijskih gradova. Danas su tu milioni tona armiranog betona, koji se prerađuju u metalne konstrukcije u fabrici, kako bi se iskoristile za obnovu srušenih kuća.
Fabrika je u vlasništvu Samera Foza, tajkuna kojem je krvavi rat donio mnogo posla. I dok su drugi biznismeni pobjegli iz zemlje čim su naslutili sukobe, Foz je ostao. Trgovao je i radio sa svim zaraćenim stranama – Islamskoj državi prodavao je pšenicu, kao i Kurdima koji su se borili protiv njih.
Njegovo poslovno carstvo objedinjuje razne grane proizvodnje – od lijekova i farmaceutskih proizvoda, do pšenice i cementa. Ostao je naravno blizak i Basharovoj vladi, a u posljednje vrijeme s njom i posluje, piše The Wall Street Journal.
Fozu je pošlo za rukom da se obogati u ratnoj ekonomiji i da izbjegne sankcije. Postao je tako najvažniji poslovni oslonac Bashara al Assada.
Planira izgraditi nebodere u Damasku i to na terenu koji je vlada oduzela pobunjenicima, a ranije ove godine postao je većinski dioničar u luksuznom hotelu Four Seasons gdje odsjedaju strani diplomati i humanitarci kad dolaze u posjet Siriji.
Ovaj 45-godišnji biznismen pobjegao je iz Turske, a sad zbog dobrih odnosa s Assadovim režimom, postao je interesantan jer je uspio unatoč tome, izbjeći zapadne sankcije.
Nova faza njegove poslovne politike bit će fabrika čelika u Homsu koja bi trebala biti najvažniji faktor obnove zemlje i to čak i prije no što se smiri i politička situacija. Traži strane investitore i donatore koji izbjegavaju Siriju sve dok je na vlasti Bashar al Assad.
I dok je SAD u potpunosti zabranila investicije u Siriju, s Evropom je drugačije. Ovdje kompanije mogu investirati i poslovati sa sirijskim osobama koje nisu članovi vlade, oružanih snaga, dio obitelji Assad, ili na drugi način propisana suradnja. Prošle je godine Fozova Aman grupa za proizvodnju kišobrana, sponzorirala međunarodni sajam u Damasku.
Pijući čaj oko ponoći u restoranu Beirut okružen tjelohraniteljima, biznismen koji rijeko daje intervjue, rekao je da je motiviran nacionalnim interesima, a ne samo svojim. Od proizvodnje šećera do proizvodnje automobila i nekretnina, kazao je, nastoji privući izbjeglice natrag u Siriju stvaranjem hiljada radnih mjesta.
“Nakon što zaradite dovoljno novca, počnete razmišljati o tome što možete učiniti za svoju zemlju. Ako ja ne razmišljam o rekonstrukciji moje zemlje, ko hoće?”, pitao se.
Teško je procijeniti njegovo bogatstvo, ali Sirijci kažu da je sigurno jedan od najbogatijih u zemlji. Osim poslova s čelikom, ima hotele, nekretnine, kao i firmu farmaceutskih proizvoda, preradu šećera, pogone za proizvodnju automobila, punjenje vode i rudnike zlata.
To je carstvo koje je izgradio nakon povratka iz studija u obiteljski posao koji je započeo njegov otac. Fabrika čelika gospodina Foza zapošljava više od 1.000 Sirijaca, oko 100 Indijaca i pregršt ruskih stručnjaka.
Jihad Yazigi, analitičar portala koji se bavi biznisima, sa sjedištem u Beirutu, optužuje ga da svojim poslovanjem spašava Assadov režim.
“Ako zapadne vlade i firme počnu poslovati s Fozom, oni pomažu normalizaciji Assadovog režima”, kazao je. Rođen 1973. godine u mediteranskom primorskom gradu Latakia, sin je apotekara, odrastao je tokom vremena kada je vladajuća obitelj Assad uvela mnoge mjere za poticanje ekonomije, stvarajući gradsku poslovnu elitu. Godine 1988. njegov otac Zuheir osnovao je firmu Foz for Trading, koja se razvila u Aman grupu koja je sada središte obiteljskih poslova.
Samer Foz studirao je na Američkom sveučilištu u Parizu počekom devedesetih i kaže kako je također pohađao kurseve na univerzitetima u Bostonu i San Diegu.
Kako kaže, u Francuskoj je proveo “najbolje godine života”, ali je u Americi razvio svoje ambicije.
“U SAD-u možete postati veliki. U Francuskoj ne”, rekao je.
Vrativši se u Siriju, proširio je obiteljski posao uvozom poljoprivrednih strojeva i cementa, no nisu bili još uvijek među najvećima. Izbijanje Sirijskog političkog sukoba u 2011. godini to je promijenilo. Borba je uništila firme i ostavila haotičan krajolik u kojem su se snašli oni najuporniji koji su ostali uz režim.
Više od 500 poslovnih ljudi oteto je samo u prvoj polovini 2012. godine od strane pobunjeničkih boraca kako bi ucjenjivali za otkupninu, izjavio je Fares Shehabi predsjednik udruge sirijskih industrijalaca.
Dok su poslovni ljudi napuštali Siriju, nestalo je i stoljetne tradicije proizvodnje sapuna iz Alepa, njezinih legendarnih proizvođača čokolada, i hiljade ljudi koji su se bavili proizvodnjom tekstila, skupocjene svile i kršćanskih i židovskih liturgijskih halja.
“Radio sam četiri godine bez ikakve konkurencije”, rekao je gospodin Foz. Zapadne vlade sankcionirale su neke privrednike koji su ostali u Siriji, zabranivši firmama i građanima zamrzavajući njihovu imovinu u inozemstvu.
Među njima je bio i jedan od sirijskih magnata, Rami Makhluf, vlasnik telekomunikacijske kompanije i Assadov rođak kojeg su optužili da finansira Assadov režim.
No, Foz je ostao netaknut, a kako kaže, to je i logično i ispravno jer se ni jednim segmentom svog poslovnog carstva ne bavi ničim što ima veze s vojnom industrijom.
“Optužbe da mešetarim sa svim stranama je obična ljubomora i mržnja među poslovnim ljudima”, rekao je. Prije pet godina preselio je obitelj u Tursku kako bi ih zaštitio od sirijske pobune.
U Turskoj je stekao državljanstvo. Krajem 2013. godine egipatsko-ukrajinski poduzetnik s kojim je radio, nije mu uspio isporučiti pšenice u vrijednosti od 14 miliona dolara. Pronađen je mrtav, no istraga i suđenje sumnjali su najprije u Foza, ali je on platio 500.000 dolara jamčevine i dokazuje da nije kriv i da s tim ubistvom nema veze. Šest mjeseci nakon suđenja dobio je četiri godine i dva mjeseca zatvora, no kazna je suspendirana zbog žalbenog postupka.
Kako kaže, i dalje odlazi često u Tursku, ali je svoju obitelj preselio u Dubai.
Sirijski sukobi su, prema procjenama Svjetske banke, koštali oko 226 milijardi dolara i to do 2016. godine.
Foz je najavio svoje uskrsnuće u sirijsku komercijalnu elitu kupujući Orient Club u Damasku i većinski udio u hotelu Four Seasons u glavnom gradu koji je kupio saudijski milijarder, princ al-Waleed bin Talal.
Prošle je godine stekao pravo na izgradnju tri nebodera i pet manjih stambeno-poslovnih jedinica na zemljištu za koje strani diplomati kažu da su oduzeti protivnicima režima koji su pokrenuli ustanak. da su bili oduzeti od ljudi koji su se protivili režimu na početku ustanka.
Nedavno je potpisao svoj prvi ugovor s evropskim firmama čime su njegovi zaposlenici dobili posao vrijedan 250 miliona dolara.
Partnerska firma Biomass Industries Associates smještena u Tunisu, kupit će strojeve od njemačkog proizvođača šećera BMA Group i dostaviti ih sirijskom proizvođaču šećera u vlasništvu Foza.
Biomass nije odgovorio na zahtjeve za komentarom. BMA grupa potvrdila je da ima ugovor za snabdijevanje tuniske firme s opremom i bila je svjesna da će se mašine isporučiti u Siriju. Kroz ponude kao što je ova, ovaj tajkun nada se da će dovesti strana ulaganja u Siriju, a da pritom ne krši međunarodne sankcije koje ograničavaju obnovu zemlje.
“Rekonstrukcija, vraćanje ljudi i otvaranje radnih mjesta znači da se točak pomalo pokreće”, govori on.
(TBT)
