Neki roditelji nađu se na sto muka kad djetetu po prvi put moraju odgovoriti na pitanje odakle potječe komad piletine, teletine, zečetine ili čega li već, što su im tog dana servirali na tanjuru za ručak. O utjecaju na opstanak prirode na Zemlji da se ne govori.
Uzgoj životinja za meso u svijetu oslobađa 18 posto, skoro jednu petinu cjelokupne emisije ugljičnog dioksida i jedan je od glavnih uzroka “šestog masovnog izumiranja vrsta” na Zemlji koje je posljednjih godina između 100 i čak 1000 puta brže od izumiranja uslijed prirodnih uzroka.
Američki Kongres nedavno je u proceduru pustio prijedloge regulatornih mjera o uzgoju mesa iz laboratorija, a sudeći prema onome čime se po tom pitanju bave dva netipična milijardera, Bill Gates i Richard Branson, sva je prilika da će čovječanstvo najkasnije za tri godine doživjeti revoluciju u prehrambenoj industriji, da će se proizvoditi meso za koje se neće morati ubijati životinje, koje neće značiti ispuštanje nebrojenih milijardi tona CO2 u atmosferu i, konačno, koje neće biti zagađeno hormonima, antibioticima, bakterijama, virusima.
Još 1952. znanstveno fantastični pisac Frederik Pohl opisao je u svojim “Svemirskim trgovcima”, u starijim izdanjima prevedeno i kao “Reklamokracija”, umjetni uzgoj mesa. Pisao je o uzgoju razvojem mišićnih stanica iz matičnih stanica. Nešto slično, ali tek ovlaš, spominjao je i Arthur C. Clarke u svojoj “Matici Zemlji”.
Upravo to je ono što najkasnije do 2021. namjerava postići kompanija Memphis Meats, da se iz jedne jedine izvorno matične stanice u roku od 50 dana može proizvesti 10 tona visokokvalitetnog mesa, što je količina koja odgovara godišnjoj mesnoj prehrani prosječnih čak oko 200 zapadnih Europljana. Iz samo jedne stanice.
Mnoštvo je razloga zašto bi takvo što lako moglo značiti razliku između opstanka i prosperiteta odnosno propasti ili u najboljem slučaju mučne stagnacije i čovječanstva i prirode na Zemlji. Zbog stočarstva se diljem svijeta krče šume, ono iziskuje ogromne količine vode, energije i površine za uzgoj biljaka za prehranu životinja.
Da se ne govori o tome da bi to meso, i ekološki i etički i zdravstveno neusporedivo prihvatljivije, bilo nakon nekog vremena i izrazito jeftinije, što bi bio ogroman iskorak u iskorjenjivanju siromaštva diljem čovječanstva. Još u augustu 2013. Mark Post,holandski znanstvenik i utemeljitelj tvrtke MosaMeat, predstavio je svijetu prvi hamburger, čiji je glavni sastojak u cijelosti uzgojen “izvan krave”.
Ona koja je dobila čast kušati taj povijesni hamburger bila je austrijska nutricionistička znanstvenica Hanni Rützler. “Vrlo slično mesu”, kazala je tom povijesnom prilikom. Bio je to trenutak značajan i po tome što se već tada vidjela i najveća prepreka masovnom prihvaćanju po svemu, ako se gleda čisto racionalno i logički, puno prihvatljivijem načinu prehrane mesom nego sad.
Iako je i sama znanstvenica, te je bila svjesna da u tom hamburgeru doista nema mjesta za bilo kakve predrasude, Rützler je zagrizla dva zalogaja, temeljito ih prožvakala i nakon razmišljanja o okusu i teksturi, sadržaj je iz usta pristojno vratila u ubrus. Ali u redu, nitko nije rekao da se ljudi neće morati priviknuti.
A i tada prije pet godina bila je riječ tek o prototipu, o prvom “burgeru” za kojega je bilo jasno da očito ima još niz čisto gastronomskih nedostataka, iako je Mark Post na njegovu proizvodnju potrošio čak 250.000 eura. Od tog trenutka istraživači nisu stajali skrštenih ruku, nisu čekali da im kolege tehnolozi na osnovu tog četvrt milijuna eura vrijednog prototipa izgrade cijelu industriju.
U međuvremenu su uspjeli pronaći način kako da te umjetno uzgojene stanice navedu da proizvode mioglobin, kako bi meso bilo one prave boje i nakon pečenja ili kuhanja. Pronašli su način i da uzgoje adekvatnu količinu masnih stanica u tom mesu, kako bi i s te strane sve bilo u redu.
Sve to usporedo s razvojem metoda za industrijsku proizvodnju. Post danas procjenjuje da bi realna maloprodajna cijena, u ovom trenutku, za jedan takav “umjetni hamburger 3.0” bila 11 eura po komadu. Koliko su stvari otišle daleko pokazuje to što se stvar u velikom stilu pokrenula i politički, u Kongresu, a to sigurno nije bilo lako, ako se u obzir uzmu nezamislivi interesi, lobiranje i moć ogromnih industrijalaca po SAD-u koji drže stočarske megafarme, klaonice i prerađivačku industriju koja u zapadnoj kulturi postoji od pamtivijeka.
Takvim ljudima, od kojih su mnogi i milijarderi, vijest o mogućnosti da se uzgoji, kako je nedavno rekao Eric Schulze iz Memphis Meata, “10 krava iz jedne jedine stanice”, ovakva vijest sigurno ne može uljepšati dan i još sigurnije će učiniti sve što je u njihovoj moći da to spriječe.
Samo, za takvu reakciju danas je jasno da je prekasno. Vidi se to već po nizu investitora u industriju hrane koja je u ovom trenutku na tržišnoj startnoj crti u niskom startu. Ukupno 17 milijuna dolara u Memphis Meat nisu ulagali samo vizionari poput Gatesa, Bransona, ili brata Elona Muska – Kimbal Musk.
Tu su i tipovi koji su svojim životom i djelima desetljećima dokazivali da ih zanima samo profit, da bi za šaku dolara više bili kadri prodati vlastitu baku. U tvrtku su novac uložili, među ostalima, i Jack Welch, neslavan po nadimku “neutronski Jack”, te korporacija Cargill, svjedočeći time da su i oni na tom mjestu jako nanjušili novac. Što se tiče Marka Posta, on je još davno kao istaknutog investitora u svoj MosaMeat privukao kompjuterskog znanstvenika Sergeya Brina.
Taj 45-godišnji suutemeljitelj Googlea ove je godine zbog bogatstva od 47,2 milijarde dolara proglašen 13. najbogatijim čovjekom na svijetu. U svakom slučaju, Brin je od onakvog tipa ljudi koje vrijedi pratiti što rade, a svi ti ljudi zapravo su tek uvod u bitku koja slijedi za otimanje tržišta hrane postojećoj prehrambenoj industriji diljem svijeta.
(TBT, express.hr)
