Jedan po jedan, hodočasnici ulaze u hladne, smeđe vode rijeke Jordan sa njene zapadne obale koja je pod kontrolom Izraela kako bi osnažili svoju vjeru na mjestu gdje se vjeruje da je Jovan Krstitelj krstio Isusa.
Rijeka je ovdje uska i lijena, oivičena rogozom i palmama.
“Ledeno je”, uzviknula je Lora Ng, 58-godišnja članica grupe za proučavanje Biblije iz Singapura dok je izlazila iz mutne vode u ljubičastoj majici. “Ali kada sam zaronila, osjetila sam se čistom”.
Mjesto krštenja nalazi se nekoliko kilometara sjeverno od Mrtvog mora i istočno od Jerihona u okupiranoj Zapadnoj obali i prošle godine je privuklo 570.000 posjetilaca. Ali mirne scene hodočašća u suprotnosti su sa turbulentnom historijom ove ratne zone.
Mjesto je decenijama bilo zatvoreno kada je Izrael zauzeo Zapadnu obalu od Jordana u arapsko-izraelskom ratu 1967. Izrael i Jordan su 1994. potpisali mir i Izrael je od tada renovirao mali dio lokaliteta, otvorivši ga za javnost 2011.
Ali izraelski vojnici i dalje patroliraju mjestom kako niko ne bi prešao rijeku sa ili ka Jordanu. Da bi ušli u vodu, hodočasnici moraju da prođu kroz vojnu zonu, uskim putićem okruženim minskim poljem.
Mine su postavili izraelski vojni bataljoni poslije rata 1967. kao dio nove odbrambene linije. Sredinom februara, jedan izraelski vojni džip prešao je preko mine i sedam vojnika je bilo povrijeđeno. Garava olupina vozila vidi se sa puta okruženom znacima upozorenja.
Vjeruje se da su izraelski inženjeri postavili mine na prozore i vrata svetilišta i monaških ćelija koje mahom pripadaju pravoslavnim crkvama jer su ih palestinski borci koristili kao skloništa kada bi preko Jordana napadali Izraelce.
Sada, u pokušaju da nasele i otvore ostatak lokaliteta, Halo Trust, britansko-američka humanitarna deminerska organizacija je počela raščišćavanje mina.
Proširenje Kasr al-Jahuda moglo bi da raspali sukob dvije obale rijeke oko toga gdje se nalazi autentično mjesto krštenja. Jordanska strana, koja ima crkveni kompleks sa zlatnom kupolom, poznato kao Al Magtas, krštenje na arapskom ili u Jordanu kao Betani.
Unesco je 2012 istočnoj, jordanskoj obali dodijelio titulu Mjesta svjetskog nasljeđa i proglasio ga lokacijom Isusovog krštenja.
Ne postoje nikakvi arheološki dokazi sa obje strane iz prvog vijeka. Ali biblijska referenca na istočnu obalu pojavljuje se u Jevanđelju po Jovanu 1:28.
Ali Kasr al Jahud, na izraelskoj strani, je popularniji među hodočasnicima. Ulaz je besplatan i blizu je drugim kršćanskim lokalitetima.
Posao na deminiranju, koji je počeo 11. marta, je mukotrpan. Razne izraellske jedinice nisu ostavile nikakve podatke niti mape gdje su postavili mine a komandanti koji su locirani ne mogu sa preciznošću da se sjete mjesta mina.
“Rat je način da se postigne politički cilj”, kaže James Cowan, izvršni direktor Halo Trusta. “Mine ostaju smrtonosne decenijama pošto taj politički cilj prođe”.
(TBT, The New York Times, Autor Isabel Kershner)
