Šest miliona eura zaradio je u prošloj godini jedan Banjalučanin izdajući nekretnine, pokazuju podaci entitetske poreske
uprave. O ovolikom novcu većina građana može samo da sanja u zemlji u kojoj 40 odsto ljudi ne
radi i gdje su realne plate u visini cijena odijela većine političara, piše Radio Slobodna Evropa.
Svega 300 ljudi u BiH ima u vlasništvu sedam milijardi eura. Stručnjaci ističu kako socijalno raslojavanje na bogate i siromašne nije slučaj samo u BiH, ali je razlika što se ovdje raslojavanje vrši na surov i bezobrazan način.
Političari među najbogatijima
Kada neki stranac prošeta
ulicama većih gradova u BiH, od skupih
automobila i velelepnih vila mu zastane dah, pa stekne utisak da ova zemlja i
nije toliko siromašna. Među nekim od najbogatijih ljudi u ovoj zemlji su i političari, a sa druge strane većina stanovništva jedva krpi kraj sa krajem.
Kada se pogleda lista prijavljenih dohodataka za prošlu godinu u Poreskoj upravi RS-a, mnogi se čude kako je jedan Banjalučanin izdajući nekretnine zaradio šest miliona eura. Kako sami građani kažu,
zna se kako se u ovoj zemlji stvaraju bogatstva, a poslijedica toga je da
srednji sloj ne postoji.
Privatizacijom koja je provedena u BiH, imovina koja je bila u vlasništvu radnika, prešla je u ruke pojedinaca, bliskih
vladajućim strukturama, koji opet preko njih
dobijaju većinu poslova, koji se plaćaju iz budžeta, i tako su nastala enormna bogatstva u zemlji u kojoj skoro da
i nema industrije i gdje je nezaposlenost oko 40 odsto, kažu analitičari.
Ekonomista Zoran Pavlović
ističe da je i u svijetu sve veće raslojavanje na bogate i siromašne, ali da je ono u BiH nastalo jer
sistem ne funkcioniše.
“Ljudi koji su takoreći
bili ‘vješti’ su u fazi privatizacije ušli u kupovinu manjih i većih trgovinskih lanaca i preduzeća i onda su nakon zakonske obaveze od
tri godine, te firme odveli u stečaj, i onda su kao privatna lica kupovali nekretnine tih preduzeća, koje su sada u njihovom vlasništvu”, kaže Pavlović.
Privatizacija u BiH na hiljade radnika je ostavila bez posla, a novim
vlasnicima donijela milione, što
pokazuje i podatak da 300 najbogatijih ljudi u BiH ima bogatstvo procijenjeno
na više od sedam milijardi eura.
Taj novac troše nemilice i ne stide se pokazati da
ga imaju mnogo, pa je tako jedan bh. građanin u aprilu mjesecu uvezao 150.000 eura vrijedan Bentley
automobil, za koji običan
bh. građanin, sa prosječnom platom od 415 eura, mora raditi
31 godinu kako bi sakupio 375 potrebnih plata, ukoliko naravno ništa ne troši. Da je klasni jaz sve dublji pokazuje i podatak da je nedavno u
Banjoj Luci prodat komad nakita po cijeni od 25.000 eura.
Bezobrazno
i opasno ćutanje
“Polarizacija između
nekih jako bogatih koji sebi mogu dopustiti enormne luksuze, i to i čine, i najvećeg broja građana
u BiH je postala toliko drastična
da je zaista, moglo bi se reći
odvratno, vidjeti taj sloj ljudi koji su ekstremno bogati i koji to apsolutno
na svaki mogući način pokazuju”, mišljenja je Pavlović.
Ranka Mišić, predsjednica Saveza sindikata RS, kaže da oni koji rade za te bogate ne dobijaju plate i naknade, a
njihovi “gospodari” se bogate na grbači radnika, te ističe da
je sramota kako vlasti to mirno gledaju.
“Ali ovdje djeluje krajnje bezobrazno da oni koji su plaćeni od naroda i izabrani da obezbjede
vladavinu prava i provođenje
zakona prosto ćute
na takvu vrstu pojave, koja će na
kraju dovesti do nečeg što može biti vrlo opasno”, kaže Mišić.
Sociolog Ivan Šijaković pojašnjava da su godine sistematske pljačke i odsustva bilo kakve odgovornosti
dovele građane u stanje letargije i prepuštanja sudbini.
“Ljudi gube volju za životom
i radom, demotivisani su i ne znaju odakle stvari dolaze, zašto su oni siromašni, ne prepoznaju. Očekuju da nešto učini
država, a država je potpuno nemoćna, ona više
nije u rukama ni građana
ni naroda, ona je u rukama tajkuna. Onda jednostavno mlađi ljudi moraju da potraže negdje uhljebljenje u inostransvu a
stariji da se mire sa tom situacijom, da gunđaju ili da se snalaze, dovijaju i takvo stanje se produžava”, kaže Šijaković.
Ipak s obzirom na količinu
frustracija koje građani
nakupljaju poslijednjih 20 godina, neko bi očekivao da se trgnu i pokušaju promijeniti stanje, ali Šijaković
ističe da je to malo vjerovatno u zemlji
podjeljenoj nacionalnim, vjerskim i brojnim drugim granicama.
“Potpuna kontrola nad siromašnim stanovništvom
je ostvarena, politička,
ideološka, socijalna, kulturna, ekonomska,
nacionalna, vjerska. Dakle svi će
stati na stranu bogataša i
nabeđenih ili samoproglašenih vođa, čim
se malo zaoštri situacija”, smatra Šijaković.
(The Bosnia Times, RSE)
