REPORTAŽA
“Mi
jednostavno nemamo izbora jer bježimo iz pakla”, kaže Abit. “Nadamo
se da ćemo u nekoj evropskoj zemlji naći posao i mir”.
FOTO:
(Agencije)
Tahir,
Sulejman i Abit putnici su bez prtljage, a jedino što im je ostalo dok
izgubljeni koračaju velikim željezničkom stanicom u Rimu su nada, ožiljci i
skriveni svežanj novčanica.
Mladići
sa sjevera Sudana, afričke zemlje izmučene ratom i siromaštvom, samo su trojica
od više od 50.000 ilegalnih useljenika koji su se ove godine dokopali
talijanske obale.
Niko
ne zna koliko se tačno imigranata nalazi u Italiji jer mnogi stižu neprimjetno
čamcima. “More smrti” koje razdvaja Afriku i Europu ovi ljudi nikada
neće zaboraviti. S oko 400 suputnika i supatnika plovili su tri dana šibani
vjetrom i valovima od Libije do nepoznatog mjesta u Italiji čije ime ni sami ne
znaju.
“Neki
zazivaju Boga, neki se mole u sebi, neki razgovorom pokušavaju nadvladati
strah, a neki samo šute”, rekao je Hini tridesetogodišnji Abit u
maslinastozelenoj jakni koju ne skida iako je vruće.
“Čamac
se tako ljuljao da smo zaboravili sve upute koje nam je dao moj brat”,
dodaje Abit. Njegov brat je prije godinu dana uspio stići do Pariza i oni sada
nastoje krenuti njegovim stopama.
Imaju
tek broj telefona koji moraju nazvati. Dok ulaze u malu trgovinu s internetom i
telefonskim govornicama, prodavač azijskog porijekla im se ne čudi. Oko rimskog
kolodvora Termini deseci su afričkih imigranata. Tahir (22) kupuje karticu za
mobitel pa iz džepa vadi staru Nokiju razbijenog ekrana.
Tri
godine od Darfura do Rima
Put
do glavnog grada Francuske ih ne brine jer, kažu, najgore su prošli. Godine
2012. krenuli su iz Darfura, sudanske regije razorene dugogodišnjim sukobom
gdje pobunjenici optužuju središnju vladu za represiju nad nearapskim
stanovništvom. No prave nedaće dočekale su ih kad su ušli u susjednu Libiju.
“Ondje
je pravi haos. Zemljom vladaju naoružane bande koje pljačkaju, ubijaju i
tuku”, napominje 32-godišnji Sulejman s ožiljkom iznad lijevog oka. U
građanskom ratu potaknutom Arapskim proljećem 2011. ubijen je dugogodišnji
libijski vođa Moamer Gadafi, a sukobi među suprotstavljenim grupama ne
jenjavaju.
“Htjeli
smo odande pobjeći pod svaku cijenu”, ističe Sulejman.
No
u libijskom metežu zapeli su tri godine. Radili su na jednom gradilištu za oko 500 eura mjesečno, čekajući pogodan trenutak za bijeg iz opustošene zemlje.
Ilegalni
prelazak Sredozemlja koštao ih je oko 2500 eura po glavi. “Put je
organizirala libijska grupa, a kapetan je bio Tunižanin”, govori Sulejman.
U
Rimu su ih preuzela dvojica Afrikanca prema telefonskim instrukcijama Abitova
brata i nastoje im objasniti kako do Pariza. Odbili su uzeti ponuđenih 10 eura
za hranu.
Francuska
je u četvrtak zatvorila granicu s Italijom zaustavivši novi migracijski val.
Talijanski premijer Matteo Renzi u ponedjeljak je kritizirao ponašanje
francuskih vlasti podsjetivši kako njegova zemlja najviše osjeća pritisak
imigranata koji se zahvaljujući toplom ljetnom vremenu sada masovno iskrcavaju
na Apeninskom poluotoku.
Prolaznici
se ne osvrću
Hosteli
oko Terminija bilježe invaziju ilegalnih gostiju pa je prvo pitanje
recepcionara vezano uz dokumente. “Bojimo se policijskih kazni. Ako nas
uhvate da imamo gosta bez dokumentacije papreno nas kažnjavaju”, kaže
Zakir Husein, vlasnik hostela Discovery, jednog od najjeftinih u gradu gdje noćenje
košta oko 25 eura.
Njegov
zaposlenik napominje da su prije tri godine platili kaznu od 25.000 eura jer su
ih ulovili da primaju ilegalce.
Neki
od njih spavaju u kartonskim kutijama ispred kolodvora jer su čekaonice
zatvorene do jutra. Ljudska tijela okružuju glomaznu zgradu no prolaznici se ne
osvrću.
Talijanska
vlada zahvaljujući financijskoj pomoći EU-a daje 30 eura na dan onome ko primi
i registrira imigrante jer su smještajni kampovi prenapučeni.
U
mjestu Marino pored Rima jedan je poduzetnik u financijskoj krizi odlučio
primiti 90 imigranata kako bi dnevno dobivao 2.700 eura, a dio od 42.000
mještana organiziraju prosvjede protiv došljaka.
“U
njihovom prisustvu lokalni stanovnici se nelagodno osjećaju jer su drugačiji. I
ne znaju njihove namjere”, kaže psiholog Dario Toffoli (25) iz Rima.
“Tvrde da vlada daje novac strancima dok Talijani sami trpe zbog
gospodarske krize”, dodaje.
Lani
je u sklopu navedenog programa primljeno više od 130.000 imigranata.
Antiuseljenička stranka Sjeverna liga nazvala je plan uvredom za Talijane
optuživši socijaldemokratskog premijera da ne vidi svakodnevno siromaštvo
vlastitih građana. Policijske istrage pokazale su da su i rimske mafijaške
grupe povezane s politikom primanja imigranata, napominje Toffoli.
Od januara do kraja maja više od 100.000 imigranata je prešlo Sredozemlje, a
1.865 ih se utopilo, podatak je Međunarodne organizacije za migracije (IOM).
“Mi
jednostavno nemamo izbora jer bježimo iz pakla”, kaže Abit. “Nadamo
se da ćemo u nekoj evropskoj zemlji naći posao i mir”.
(The
Bosnia Times)
