BUSINESS
Turska vlada se, uprkos vanrednom stanju i tenzijama sa SAD
i Evropom, hvali stopom privrednog rasta većom od 11 procenata. No, kod Turaka
svakodnevno raste nezadovoljstvo, nepoverenje i beznađe

FOTO: Yildirim (AA)
Murat Aktepe oprezno balansira poslužavnik sa trbušastim
čašicama čaja. Već četiri mjeseca on radi kao pomoćni kelner u kafeu u
istanbulskom kvartu Galata. Da će nekada mati posluživati druge, Aktepe nije
mogao ni sanjati. Još tokom ljeta je ovaj 43-godišnjak posjedovao mali hotel.
No, pogođen ekonomskom krizom, njegov hotel je bankrotirao i morao ga je
prodati.
“Jako je loš osjećaj kada ovako posrneš. Čini mi se da
cijeli svijetovi razdvajaju moj prošli i moj sadašnji život”, kaže Aktepe.
Izgubio je samopouzdanje i svoj ponos. “U mom hotelu sam imao uglavnom
goste iz Evrope, ali već dvije godine rijetko koji Evropljanin je došao ovamo –
u jednom trenutku sam počeo bilježiti samo gubitke.”
Nesigurnost ugrožava privredu
Sudbina Murata Aktepea zajednička je mnogim turskim
privrednicima. Na glavnoj istanbulskoj trgovačkoj ulici Istiklal, koja je inače
uvijek puna života, može se vidjeti kako radnje jednostavno nestaju: Vrata na
mnogim radnjama su zaključana. “Kiralik” – “Iznajmljuje se”
piše na plakatima nalijepljenim na izlozima. Sada samo velike modne kuće i
lanci restorana mogu opstati na ovoj trgovačkoj ulici.
Jedan od osnovnih problema je rasprostranjena nesigurnost,
kaže ekonomista Atila Yeşilada. “Ljudima je vanrednog stanja preko glave,
jer to jednostavno tjera investicione projekte”. Vanredno stanje je na
snazi od neuspjelog pokušaja puča u julu 2016, za koji vlada Turske krivi
religijskog vođu Fetullaha Gülena. Od tada su odnosi sa Washingtonom, ali i sa
Evropom, napeti, a investitori se iz tog razloga povlače. Osim toga, tu je i
mamutski proces zbog nezakonitih transakcija između Turske i Irana, zbog kojeg
je sud u New Yorku proglasio krivim jednog turskog bankara. U ovom politički osjetljivom
procesu nekolicini turskih banaka prijete kazne u milijardama dolara.
“AKP je nekada za mnoge Turke predstavljala stranku
nade – imala je viziju i za ekonomsku budućnost ove zemlje”, kaže Atila
Yeşilada. “Sada je to stranka straha. Ono što ujedinjuje njene birače je
strah od Zapada, Gulenovih pristalica i PKK-a. Sve to nije dobra osnova za
napredak zemlje.”
Lira je sve slabija, a nervoza sve veća
Inflacija u Turskoj je na najvišem nivou unazad 14 godina, a
vrijednost lire sve je manja – iako je Centralna banka Turske nedavno povećala
kamatne stope. Jedan euro vrijedi 4.60 lira. Prije samo godinu dana vrijednost
lire je na deviznom kursu u odnosu na euro iznosila oko 3,70, a prije deset
godina čak dvije lire. Mnogi Turci su zbog toga isfrustrirani: “Nedavno
smo mogli kupiti hljeb za pola lire, a u međuvremenu ga plaćamo dvije
lire”, žali se jedan pješak na ulici Istiklal. “Svakim danom u
džepovima imamo sve manje novca – a to je zbog toga što politika već godinama
pravi greške – mislim da se sve pogoršava, a obični ljudi plaćaju ceh”,
žali se drugi. “Ja sam penzioner i još uvijek moram raditi kako bih
sastavio kraj s krajem”, negoduje jedan stariji čovjek, dok jedna mlada
majka kaže: “Često smo išli u restoran, ali nam je to sada predstavlja
luksuz.”
Impozantne brojke, a iza njih ništa?
Naime, nezadovoljstvo je veliko – prema zvaničnim podacima,
turska privreda stoji veoma dobro. U istanbulskom finansijskom okrugu,
zahvaljujući vladinim investicijama, neprestano se grade neboderi. Zbog slabe
lire porastao je izvoz. U trećem kvartalu 2017, u odnosu na prethodnu godinu,
privreda u Turskoj doživjela je rast od 11 procenata, objavila je nedavno
statistička agencija TurkStat. Predsjednik Erdogan govori o ekonomskom rastu od
oko sedam procenata u protekloj godini dana. Teško da se neka zemlja u
Evropskoj uniji može pohvaliti s takvim rezultatima.
“Jaka ekonomija treba jaku državu”, rekao je
Erdogan u novembru na sastanku Privredne komore Ankare (ATO). “Mi rastemo
uprkos svim problemima i naš cilj je da uskoro postanemo jedna od deset
najvećih svjetskih ekonomija”, rekao je tada turski predsjednik.
Ekonomista Atila Yeşilada je skeptičan u pogledu tog uspjeha.
“Turskoj ekonomiji ide bolje nego 2016. godine, ali to ni iz daleka nije
tako u šta nas statističari uvjeravaju”, kaže on. Po njegovom mišljenju,
tursko privredno čudo je poput kula od pijeska. “Da, mi imamo građevinski
bum. Možete i sami vidjeti kako u Istanbulu niču neboderi”, dodaje
Yeşilada. “Ali ovo su mrtve investicije. One ne povećavaju produktivnost.
To nije održivo”.
Prema Ješiladi, država hitno mora usporiti rast i umjesto
toga se baviti inflacijom i spoljnim dugom. Naime, taj dug je premašio polovinu
bruto domaćeg proizvoda, saopšteno je iz Ministarstva finansija tokom jeseni –
i nije bio tako visok još od 2003. godine.
(TBT, DW)






