TEMPO
U doba današnjeg “mehaničkog” nogometa likovi
poput Gianluigija Buffona (39) su rijetkost. I zato ga svi volimo
FOTO: Buffon (Getty Images/Guliver Image)
U doba današnjeg “mehaničkog” nogometa likovi
poput Gianluigija Buffona (39) su rijetkost. I zato ga svi volimo. Barem ona
generacija koja je uz njega i njemu slične odrastala i uz njih zavoljela
nogomet. I zato su svima ponovno teško pale Buffonove suze nakon debakla
talijanske reprezentacije jer su vjerojatno označile kraj jedne nogometne
generacije koja nam je jako puno dala. Najviše – emocije.
Odlaskom Francesca Tottija u mirovinu,
Gianluigi Buffon ostao je zadnji nogometni romantik. Kod Italije i Juventusa
nemam sredine, obožavaju ih ili ne podnose, ali svi vole Buffona, najboljeg
golmana našeg doba. Zato su suze velikog Gigija dirnule nogometne fanove diljem
svijeta.
A siroti Buffon se pošteno isplakao u
posljednjih nešto više od godinu dana. Nakon dramatičnog poraza od Njemačke na
penale u četvrtfinalu prošlogodišnjeg Eura, na kojem je Italija oduševila
odličnim nogometom s najslabijom generacijom u povijesti, Buffon je ridao kao
malo dijete.
Pokušavao je pred kamerama zadržati suze,
pokušavao je analizirati što se dogodilo, ali onda se slomio. Te scene obišle
su svijet, bio je jedna od glavnih priča EP-a i pola svijeta plakalo je s njim.
“Bio bi to savršen kraj. Ovo mi je zadnja
šansa”, govorio je uoči prošlosezonskog finala Lige prvaka protiv Reala.
Buffon je bio svjetski prvak, naslove prvaka
Italije više ne može ni pobrojati, ali mu je Liga prvaka do tada izmakla
dvaput. Godine 2003. protiv Milana i 2015. protiv Barcelone. Opet je pola
Europe navijalo samo za njega, ali je opet ostao kratkih rukava. Ovaj put nije
plakao pred kamerama, ali je prolazeći kraj trofeja s utješnom medaljom jedva
suzdržavao suze.
Najemotivniji uvijek je bio kad je u igri bila
reprezentacija. Rekao je da će odraditi još jedan SP s reprezentacijom pa reći
“dosta” i reprezentaciji i karijeri, no međunarodni kraj došao je ranije nego
što je očekivao.
Tvrdi i neugodni Šveđani izbacili su ga sa
Svjetskog prvenstva nakon čega se Gigi opet slomio pred kamerama.
“Nije mi žao zbog mene nego zbog Italije.
Nismo uspjeli u nečemu što jako puno znači našoj zemlji. Odlazim, hvala svima”,
rekao je Buffon plačući na talijanskoj televiziji.
Neki će reći da su njegove suze već isfurane i
dosadne. No, uzmete li u obzir koliko čovjek ima godina i što je sve osvojio u
karijeri, ta reakcija samo je dodatna potvrda da onaj stari, romantični nogomet
kojeg smo svi obožavali ipak još nije umro.
Nogomet i nogometaši danas su, kao i sve drugo
na svijetu, puno drukčiji. Nije to nikakva nostalgija, to je činjenica. Najveće
svjetske zvijezde više toliko ne pokazuju emocije i nisu toliko povezane s
navijačima. Hvale se po društvenim mrežama novim frizurama i automobilima,
podsjećajući navijače svakodnevno u kakvoj raskoši žive.
Bilo je toga i prije. Ne brinite – Totti,
Buffon, Del Piero, Zidane i ekipa također su vozili bijesne automobile, ali
nisu imali priliku toliko se hvaliti. Nije bilo profila na Instagramu i
Twitteru. Istina, danas nije ni lako biti zvijezda. Prati se svaki korak,
kritizira se zbog najmanjih pogrešaka i pritisak je u svakom slučaju puno veći
nego prije 15-ak godina.
Izgubio je četiri velika finala
Neki će reći da je Buffon, unatoč svim
trofejima koje je osvojio, najveći luzer. Zaista, kad pogledate impresivni niz
finala koja je gubio, čovjek se zapita je li zapravo toliko velik kako ga
stalno prikazujemo. Finale Lige prvaka 2003., 2015. i 2017. godine, finale
Europskog prvenstva 2012. godine… Puno je to poraza u ključnim utakmicama, ali
tako se može secirati jako puno nogometaša, odnosno po toj logici ima jako puno
luzera.
Buffon kroz karijeru nije bio baš anđeo. Kao
klinac je koketirao s Mussolinijevim parolama pa se kasnije branio da je frazu
“Boia chi molla” (Proklet bio onaj koji odustaje) vidio urezanu u školskoj
klupi te da nije znao što znači.
U Parmi je nosio broj 88 što je zapelo za oko
talijanskoj židovskoj zajednici. Osmo slovo abecede je H pa su ga optužili da
je na dres zapravo stavio HH, odnosno “Heil Hitler”, što je ipak spadalo u
sferu znanstvene fantastike. Padao je i u depresiju, išao je psihijatrima, ali
je svoju osobnu krizu uvijek skrivao na terenu i davao je sve od sebe.
“Napravio sam puno pogrešaka u životu. Mislim
da je to normalno za svakoga tko se želi razvijati i kao sportaš, ali i kao
osoba. Mislim da sam van terena najobičniji tip”, rekao je nedavno Buffon.
Baš zato smo ga i voljeli.
(TBT, Index.hr)
