TEMPO
PSG – BAYERN 3:0 u drugom kolu LP
FOTO: (Getty Images / Guliver Image)
“Ova momčad Bayerna ima dovoljno kvalitete za osvajanje
Lige prvaka”, izjavio je prije gostovanja Bayernov predsjednik Karl-Heinze
Rumenigge.
Ali bavarskog giganta razbio je najbolji katarski klub sa
sjedištem u Parizu i pokazao mu koliko je Bayern daleko od statusa koji mu
pripisuje njegov velikan.
Isti čovjek prije mjesec dana, usred razbacivanja gazde
PSG-a i katarskog emira, šeika Tamima bin Hamad Al Thanija, sa stotinama
milijuna na samo dva igrača, najskupljeg i drugog najskupljeg u povijesti,
ogorčeno je poručio kako “Bayern odbija sudjelovati u plaćanju bezumnih
cifri za nogometaše”.
Došlo je takvo vrijeme da čelnici najbogatijeg njemačkog
kluba, poznatog po “ubijanju” konkurenata uzimanjem najboljih igrača,
u pravedničkom gnjevu pozivaju na razumno plaćanje i fer igru na tržištu
Na Parku prinčeva navijači Bayerna također su ljutito
reagirali na drugi financijski bezobrazluk beskrajno bogatih Katarana. Preko
cijelog kaveza koji su im domaćini udijelili podigli su poruke na kojima je
pisalo: “75 eura za ulaznicu? Nismo Neymar. Cijene ulaznica moraju biti
razumne.”
Kakvo je to vrijeme došlo kada čelnici najbogatijeg
njemačkog kluba, poznatog po raskošnom plaćanju, te tome da svakog konkurenta
koji mu priprijeti u Njemačkoj “ubije” kupnjom njegovih najboljih
igrača, u pravedničkom gnjevu pozivaju na razumno plaćanje i fer igru na
tržištu?
Katarski emir i gazda PSG-a nema takvih etičkih problema,
niti se opterećuje s pizdarijom zvanom “financijski fair-play”. On
grabi i grabit će dokle kod može, a to je beskrajno puno, samo kako bi kupio
ono što se stvara desetljećima. Status i trofeje.
PSG-ovog šeika ne zanima tradicija, a status i trofeje će
kupiti koliko god da koštaju
PSG nema tradiciju Bayerna, Reala, Uniteda, Milana ili Juventusa.
Ali njegovog gazdu ni ne zanima prošlost. Zanimaju ga samo dvije navedene
stavke. Status najbogatijeg kluba kojim privlači sve one kojima nije cilj
igrati za drevne europske velikane, nego za onog koji im je spreman platiti
najviše. Te trofeje kao logičan slijed nakon što se momčad nakraca najboljim
svjetskim igračima. Tako će napokon postati najbolja na svijetu i nitko mu onda
neće nabijati na nos što nije prije pola stoljeća osvajao Kup europskih prvaka.
PSG je projekt kojeg zanima isključivo budućnost i
sadašnjost. A sadašnjost je takva da svi na konzolama igraju s PSG-om. Jer je
njegov trio MCN pomodnim, uniformiranim, površnim klincima, koji ne razbijaju
glavu glupostima kao što je nogometna tradicija ili fair-play, daleko
zanimljiviji od više nepostojećeg Barceloninog MSN-a ili starog i demodiranog
Realovog BBC-a.
PSG i njegov trio MCN savršeni su izbor modernog konzumenta
virtualnog i stvarnog fudbala
Suvremeni konzumenti modernog fudbala uživaju u tome da
stvarni fudbal postaje zastrašujuće (mada će oni reći “fascinantno”)
sličan onom na videoigrama, upravo zahvaljujući klubovima-čudovištima poput
PSG-a ili Manchester Cityja, koji se razbacuju milijardama i gomilaju desetke
vrhunskih nogometaša, kao što to rade neambiciozni igrači nogometnih simulacija
nakon što krekiraju igricu tako da imaju neograničen budžet u klubu kojeg vode.
Mbappe doista u stvarnom životu i fudbalu dribla i probija,
Neymar dodaje, a Cavani zabija nestvarno dobro kao na videoigri, pokazali su
nam to dok su se poigravali s Bayernom. Jer gledajući kako igrači peterostrukog
europskog prvaka ni pogledom ne mogu ispratiti 18-godišnjeg Mbappea, činilo nam
se kao da su događaji na ekranu ubrzani ‘mode’ nogometne simulacije, a ne
razvoj događaja u stvarnom vremenu i na stvarnom terenu.
Mbappe u igri podsjeća na ubrzani ‘mode’ nogometne
simulacije, a ne razvoj događaja u stvarnom vremenu i na stvarnom terenu
PSG je nogomet podigao (ili spustio) na razinu virtualnog
zahvaljujući tome što je na sjajnu trojku potrošio preko 500 milijuna eura.
Samo za njihove odštete platio je 65 (Cavani), 222 (Neymar) i 180 (Mbappe)
milijuna eura. Nestvaran iznos, pa onda nije čudno da igraju tako nestvarno
dobro.
Tako je PSG zavladao svijetom konzola i simulacija jer sada
svi igrači s kauča žele zabijati s tako popularnim, friškim i ubojitim trijom,
čiji se članovi k tome sjajno nadopunjuju performansama u igri.
Savršeni PSG-ov trio: Kopira li tu fikcija stvarnost ili je priča obrnuta?
PSG, uvjerili smo se i protiv Bayerna, jednako tako hara i
stvarnim nogometom. Uostalom, simulacije postaju sve vjernije kopije
stvarnosti, do te mjere da se i u slučaju savršenog PSG-ovog trija može
postaviti pitanje: Kopira li tu fikcija stvarnost ili je priča obrnuta?
Jer do ove utakmice mislili smo da je samo u igrici moguće
da momčad koja ima 18 kornera, 16 udaraca na gol i 62 posto posjeda lopte
završi onako razvaljena. Ili da raspoređena u 4-3-2-1 potpuno blokira
suparnikovu vezu, ali onda je suparnik ubije kontrama.
Ancelotti kao kompjuter namješten da protiv početnika igra
najnezahtjevnije
Ancelotti je pri tome pomogao Emeryju, jer se ponašao kao
kompjuter namješten da protiv početnika igra najnezahtjevnije. Sam sebi oslabio
je obranu neigranjem Hummelsa i Boatenga i tako u zadnjem redu ostao bez
čvrstine, a zato što dominaciju iz prvog poluvremena na sredini nije pretvorio
u golove, zaslužan je njegov spori napad. Tamo pak bilježimo još jedan autogol Bayernovog
trenera; sam sebi odsjekao je krila neigranjem Riberyja i Robbena.
Brojke i potezi iz videoigre
Dani Alves prvim golom PSG-a došao je do rekordnih
ofenzivnih brojki u LP-u za nekog igrača zadnje linije: sedam golova i 12
asistencija. Cavani je u desetoj utakmici ove sezone zabio deseti gol, a Neymar
je u 42. utakmici u LP-u sudjelovao kod 40. gola (23 zgoditaka i 17
asistencija) u natjecanju. Ako ove brojke, Mbappeovi nestvarni turbo brzi
prodori i ono njegovo “lomljenje” Alabe driblingom prije trećeg gola
gostiju, nisu brojke i potezi iz videoigre, e onda stvarno…
Ipak, za dozu realnosti suvremenog vrhunskog nogometa,
satkanog od teatralnosti, licemjerja i glume, pobrinule su se najveće zvijezde
PSG-a. Zadnja dva tjedna cijeli svijet pratio je svađu Cavanija i Neymara oko
izvođenja penala i slobodnjaka, koja je zamalo prerasla u tučnjavu nasred
terena tijekom francuskog derbija. Ova utakmica čekala se s velikim zanimanjem
da se vidi kako će sada njih dvojica funkcionirati, nakon što se sukob preselio
u svlačionicu i poslije kojeg Cavani i Neymar nisu popuštali.
Jedina realna scena bila je gora, umjetnija i nerealnija od
svega ostalog
I protiv Bayerna smo imali što vidjeti: Neymar u 32. minuti,
nakon što Cavani postiže gol, čeka da se prva grupa čestitara makne od njega,
kako bi ga zagrlio tako da svi vide. Cavani mu se odužio u 50. minuti. Ney je
tada promašio veliku priliku, a El Matador doletio je do njega i tješio ga
zagrljajem.
E to je bilo gore, umjetnije i nerealnije od svega
nabrojanog te tužnije od toga što smo gledali. Početak nove nogometne ere, tako
što je carstvo stvarano 117 godina, srušeno je jednim udarcem emirata koji je
za tri ljetna tjedna i 400 milijuna eura kupio dva igrača.
(TBT, Agencije, autor: Zvonko Alač)
