TEROR
Koliko muslimana ISIL, al-Qaeda, Talibani i drugi trebaju
poubijati da mi shvatimo da islam možda nije problem?
FOTO: (Reuters)
Sveti je mjesec ramazan. U utorak, nakon dugog dana posta,
molila je majku da je odvede na sladoled u poznatu slastičarnu Al-Faqma koja se
nalazi u užurbanom Karrada distriktu u Bagdadu. Ali ono što je počelo kao
radostan porodični izlazak – završilo je iznenadnom tragedijom.
Ezan je zamijenila zaglušujuća detonacija na ulici prepunoj
ljudi, gdje je aktivirana autobomba. Dok je stajala u redu za sladoled,
12-godišnja djevojčica Zynab Al Harbiya, sa još 16 drugih, okrutno je ubijena.
Zatim je slična bomba u kamionu odjeknula u srcu diplomatske
četvrti Kabula – eksploziju su zvaničnici opisali kao „zemljotres“, „jednu od
najvećih“ koja je zadesila grad. Najmanje 90 ljudi je ubijeno i više od 400
ranjeno.
Za žrtve posljednjeg ISIL-ovog pokolja neće biti minuta
šutnje. Nema opisa ispod fotografija na društvenim mrežama „Ja <3 Bagdad“
niti hashtaga #JesuisKabul. Ali užasi koji su pogodili oba ova grada jednako su
pogubni poput napada koji se nedavno dogodio u Manchesteru.
Posljednji ovosedmični napadi nas podsjećaju da većina
žrtava ISIL-a zapravo pripada istoj religiji za koju oni tvrde da je
predstavljaju. Važno je istaknuti da velika većina muslimana ne samo da osuđuje
ISIL nego se nalazi na samom udaru njihovog zvjerstva. Tužna je ironija da se
grupa ljudi s najvećim brojem žrtava terorizma često krivi za njega.
U izvještaju američkog Nacionalnog centra za borbu protiv
terorizma stoji: „U slučajevima gdje se religijska pripadnost žrtava terorizma
mogla odrediti, u proteklih 5 godina od 82 do 97% njih riječ je o ljudskim
žrtvama među muslimanima.“ Izvještaj također navodi da je sedam puta veća
vjerovatnoća da će muslimani, a ne nemuslimani, biti žrtve terorizma.
Prema globalnom indeksu terorizma, zemlja najviše pogođena
terorizmom je većinski muslimanska; Irak je pretrpio najviše, a odmah ga slijede
Afganistan, Nigerija, Pakistan i Sirija.
Prošli petak, Jeremy Corbyn je osjetio zazor nakon svoje
izjave o povezanosti između „ratova koje je naša vlada podržavala ili vodila u
drugim zemljama i terorizma kod kuće.“
Prije invazije na Irak 2003., Britanija je više puta
odbacila upozorenja obavještajnih službi da će vojna akcija značajno povećati
prijetnju od terorističkih grupa na globalnom nivou. Danas, stvarnost je mnogo
teže ignorirati – kako u UK-u tako i šire.
Bez obzira na vaš stav, neobjašnjivi prošlosedmični napadi –
od Manchestera do Kabula – pojasnili su slijedeće: moramo biti dovoljno hrabri
i priznati da rat protiv terorizma jednostavno ne funkcionira. Britanskoj
vanjskoj politici potreban je pametniji pristup. U manje od sedam dana prije općih
izbora, sada je pravo vrijeme da se razmisli o tome šta zaista ugrožava našu
sigurnost.
(TBT, Independent, Prevela Jasmina Drljević)
