ANALIZA
Zašto smatramo da je licemjerno od strane menadžmenta
Islamske zajednice da toliko gramzivo i napadno traži da mu se udjeljuje zekat
i sadakatul-fitr pozivajući se na davnu Đozinu fetvu
FOTO: (public)
„Zekat pripada samo siromasima i nevoljnicima, i onima koji
ga skupljaju, i onima čija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i
prezaduženima, i u svrhe na Allahovom putu, i putniku. Allah je odredio tako! –
A Allah sve zna i mudar je. (Et-Tewba, ajet 60)
Povodom mišljenja iskazanih na društvenim mrežama kako je
“žalosno saznanje da se sredstva od zekata daju bogatim profesorima fakulteta,
nastavnicima medresa, mualimima, hodžama i drugim, a da se istovremeno
zapostavljaju siromašne i neimućne muslimanske porodice koje žive od socijalne
pomoći”, prošlog ramazana objavili smo članak koji se bavio pitanjem
derogiranosti fetve o davanju zekata i sadakatul-fitra u Gazi Husrev-begovu
medresu, koju je daleke 1967. godine izdao Husein-ef. Đozo. (http://thebosniatimes.ba/clanak/4706)
Objasnili smo tada da je ta fetva bila primjerena tadašnjem vremenu te da je
ona već odavno derogirana, jer se društveni ambijent u međuvremenu iz temelja
promijenio. Spomenuli smo tada i ogromna sredstva koja se od prikupljenih
zekata i vitri daju Bošnjačkoj gimnaziji i Fakultetu islamskih nauka, koji
poput umiljatog janjeta doji dva budžeta: državni i Rijasetov. Štaviše, u
međuvremenu su na sarajevskom univerzitetu nastavnom kadru i ostalom osoblju
umanjene i plate kako bi se mogao finansirati FIN.
Inverzivno pranje
novca
Zaključili smo tada i da je licemjerno od strane menadžmenta
Islamske zajednice da toliko gramzivo i napadno traži da mu se udjeljuje zekat
i sadakatul-fitr pozivajući se na davnu Đozinu fetvu. Uostalom, Đozina fetva
odnosila se samo na Gazi Husrev-begovu medresu, a sve obrazovne ustanove u
organizacijskom sastavu IZ već odavno su na državnim jaslama. Nedavno smo
dotakli i pitanje računa u švicarskoj banci, ali ćemo sada preskočiti pitanje
još jednog računa u Cirihu, u najvećoj švicarskoj banci UBS. U pitanju je
skrbnički račun (Private banking ili osobno bankarstvo je bankovna usluga za
bogate gdje ovlaštena osoba ispred banke vodi brigu o portfoliju klijenta te
pruža diskreciju i zaštitu identiteta) br. 202.595, koji ispred ove banke vodi
ovlašteno lice Urs Bailer. Preskočit ćemo i račun br. 00101-082-823 u
austrijskoj banci Arbeit und Wirtschaft iz Beča, koji je otvoren preko Vakufske
banke, čiji je Rijaset donedavno bio vlasnik zajedno sa još nekoliko s njim
povezanih pravnih i fizičkih lica, te promet između njih. Spomenutu bečku banku
u međuvremenu je kupila američka banka Cerberus Capital Menagement. BBI banka
se pokušala domoći i Vakufske banke nakon što je osnivanjem Uprave za ekonomske
i finansijske poslove Rijaseta ova banka ovladala Rijasetovim finansijama. Da
je to uspjelo, onda bi BBI ovladala i portfolijem Vakufske banke, ali bi i
zaposlenici Rijaseta dobijali platu preko BBI. Tada je nakon kraće afere
direktor Vakufske banke podnio ostavku i bilo je planirano da Vakufska banka
postane filijala BBI. Međutim, u igru se uključila Fabrika duhana Sarajevo
otkupivši većinski paket dionica u Vakufskoj banci. Svejedno, sistem spojenih
posuda ipak funkcionira. U nastavku ćemo proanalizirati pitanje Đozine fetve o
zekatu i sadakatul-fitru i sa čisto finansijskog stanovišta nastojeći da ne
zanemarimo i vjersku dimenziju zbog koje ova davanja i postoje.
Ovaj tekst nema namjeru niti ambiciju razotkrivati i tražiti
eventualne nepravilnosti ili malverzacije u vezi s ovim prikupljanjem
sredstava. Želimo samo objasniti koje opasnosti i rizici vrebaju iza vakuuma
koji je uspostavljen ovakvim načinom ubiranja zekata i sadakatul-fitra od
strane institucije IZ. Prvi problem koji se nameće je prikupljanje sredstava
putem blokova. Naime, svaki blok za zekat i sadakatul-fitr je transakcija sam
za sebe, bez obzira na iznos koji se na njemu nominalno navodi, makar to bilo i
samo 10 (deset) KM. Na njujorškoj berzi se, npr., štampaju vrijednosni papiri
na iznos od samo četvrtine dolara. Blok sam po sebi se ne štampa na posebnoj
vrsti papira, nema končanicu ili vodeni žig, te je stoga podložan kopiranju,
doštampavanju i sl. Čak ni serijski brojevi i razduživanje blokova, što je
ranije postojalo, nisu dovoljan mehanizam kojim se može efikasno kontrolirati
prometovanje blokovima. Jedna od osnovnih tehnologija pranja novca jeste
strukturiranje (razbijanje) sumnjive finansijske transakcije na što veći broj
manjih transakcija. Velika većina tehnologija pranja novca u svojoj drugoj fazi
– fazi preslojavanja – sadrži elemente strukturinga, ali blokovi omogućavaju
čist i brz strukturing. Blok omogućava potpunu anonimnost davaocu sredstava
(„kupcu bloka“), u čemu i jeste osnovni problem. Dakle, da bi se onemogućio ili
otežao eventualni strukturing sumnjivog novca potrebno je za uplaćena sredstva
izdati priznanicu na kojoj će biti naznačen identitet osobe koja je uplatilac.
Kada na eventualni strukturing pomoću velikog broja blokova dodamo i dodatno
strukturiranje po osnovu velikog broja lokalnih organa koji vrše distribuciju
blokova, onda dobijamo svojevrstan „strukturing na kvadrat“. Pogotovo kada se
ima na umu da je ovaj proces prikupljanja sredstava zekata i sadakatul-fitra
dosta konfuzan, netransparentan, rasplinut na veoma širokom prostoru koji
obuhvata bar tri kontinenta – pošto našeg iseljeništva ima svuda po svijetu –
da je pošteđen finansijske kontrole kako interne tako i eksterne, onda se
možemo sasvim opravdano zapitati kakva je stvarna pozadina ovih finansijskih
transakcija. Također je zanimljiv i tok novca prilikom realizacije akcije
ukupljanja, distribucije, prodaje blokova ili kako god nazivali redovno
godišnje prikupljanje zekata i sadakatul-fitra. Naime, prvo se blokovi štampaju
u krovnoj instituciji – Rijasetu, zatim se oni distribuiraju velikom broju
lokalnih organa koji se bave prikupljanjem. Onda ti lokalni organi doznačuju
prikupljena sredstva, odnosno „prodane“ blokove nazad krovnoj instituciji u
fond „Bejtul-mal“. Potom ovaj fond ponovno vraća sredstva u određenom procentu
lokalnim organima. Na taj način finansijski tok se u više navrata razmjenjuje
na relaciji između matice i lokalnih organa stvarajući vakuum pogodan za
višestruko strukturiranje. Ovo je karakteristično za sumnjive transakcije koje
sprovode bankovne grupacije na relaciji između banke-matice i banaka-kćerki. U
prvoj fazi strukturing omogućavaju blokovi a u drugoj brojnost lokalnih organa.
Ukratko rečeno, prva faza omogućava vakuum u kom se može izvršiti klasično
pranje novca a u drugoj inverzno pranje novca.
Za ovakav način prikupljanja sredstava, bez obzira na to što
on ima vjersko pokriće, vezuje se još jedna nova dimenzija. Naime, ovako
prikupljen novac za potrebe jedne institucije formalno-pravno predstavlja javni
novac. Sukladno tome i oni koji ga daju imaju puno pravo (i obavezu!) da znaju
kako se i u koje svrhe on troši. Međutim, uzak krug vladajućih pojedinaca u
vrhu IZ sve čini da podatke o utrošku ovih sredstava što je moguće više
konspirira. Stoga je protiv zaposlenih u IZ, a naročito Rijasetu, poveo pravi
pravni i psihološki rat sa ciljem da ih prinudi na šutnju.
I pitanje terminologije koja se koristila i koristi kada se
govori o sredstvima zekata i vitri je „evoluiralo“. Ranije se govorilo o
„prikupljanju“ ili „ukupljanju“ sredstava zekata i vitri. Posljednjih godina se
već govori o „prodaji blokova“.
Na ovaj način, Islamska zajednica, odnosno njena Uprava za
ekonomske i finansijske poslove, postaje svojevrstan emitent bespovratnih obveznica.
S druge strane gledano, Fond Bejtul-mal može doći u ulogu tzv. „shell
kompanije“, koja služi za preslojavanje novca koji je, zapravo, nepoznatog
porijekla jer je uplatilac anoniman a lokalni organi IZ se postavljaju u ulogu
distributera, tj. posrednika, dok se Vakufska direkcija priprema da preuzme
ulogu tzv. frontovske kompanije, tj. kompanije koja će legalno poslovati sa novcem
nepoznatog porijekla, finalizirajući tako mogući proces pranja novca, tj.
sprovodeći treću fazu pranja novca poznatu pod nazivom „faza integracije“. Kao
što je poznato, nedavno su iz Vakufske direkcije najavljeni masovniji
građevinski poduhvati u bliskoj budućnosti. Ali niko ne spominje odakle
sredstva za tako ambiciozne planove.
FOTO: (Klix)
Nova porezna kategorija – korporativni porez
Godine 2004. računovodstveno-finansijska služba RIZ
zatražila je formiranje posebnog odjela koji bi vršio kontinuiran nadzor nad
finansijskim poslovanjem lokalnih organa IZ, kako medžlisā tako i drugih organa
i ustanova u IZ, s obzirom na veliki broj nepravilnosti u
finansijsko-računovodstvenom poslovanju i odsustvo kontrole u toj oblasti. To
je ostalo mrtvo slovo na papiru, pa je naredne godine na sjednici Rijaseta
održanoj 14.04.2005. ovaj put Finansijsko-računovodstvena služba RIZ konkretno
prozvala četiri muftijstva i veći broj medžlisa za finansijske malverzacije. Pa
ipak je i to pitanje doživjelo svoje razvodnjavanje. Sve je opet zataškano i
opravdano navodnim neznanjem računovođa. Očigledno da zakonski propis po kojem
nepoznavanje zakona ne može biti opravdanje za njegovo kršenje ne važi u IZ.
Sve se završilo održavanjem izvjesnog seminara iz računovodstva. Ipak sedam
godina kasnije upravo tada prozvani regionalni i lokalni organi postaju
kadrovska baza iz koje je izvršena prava kadrovsko-finansijska invazija na
Rijaset.
Prikupljanjem sredstava zekata i vitri putem blokova, sada
nazvano i „prodajom blokova“ uz postojanje velikog broja državnih poreza, uvodi
se nova porezna kategorija koja bi se mogla nazvati korporativni porez. Na ovaj
način stvara se presedan da od građana porez počinju naplaćivati kompanije
umjesto države, budući da je pitanje prikupljanja zekata i vitri izašlo iz
sfere vjerskog. Međutim korporativni porez ovdje neće biti konkurentan
državnom, nego će predstavljati tzv. dvostruko oporezivanje.
Stoga je razmatranje pitanja derogiranosti fetve rahmetli
Husein-ef. Đoze, primjerene jednom prošlom vremenu, zapravo postalo apsurdno iz
razloga što se pitanje prikupljanja sredstava od zekata i vitri pomjerilo iz
sfere vjerskog pitanja u sferu finansijskog menadžmenta, strateškog marketinga
i drugih dunjalučkih ekonomsko-finansijskih korporativno-neoliberalnih teorija
uz puko zadržavanje islamskog backgrounda koji služi samo kao pokriće za
netransparentne finansijske transakcije paradržavne strukture čija je
finansijska baza nastala otuđenjem ratnih donacija, koje su za ovu paralelnu
strukturu bile temeljni kapital, a zatim i isisavanjem nacionalnog bogatstva iz
zemlje u inozemstvo nakon rata. Strateški cilj ove „paralelne države“ i jeste
upravo kontrola nad institucijom Islamske zajednice zbog ugleda ove
institucije, široke mogućnosti zloupotrebe vjere kao pokrića i paravana, ali i
zbog razgranate infrastrukture. Upravo razgranata infrastruktura stvarana u
proteklih stoljeće i po, privlači ovu paradržavnu strukturu. Postojanje velikog
broja organizacionih nivoa IZ i njihovo protezanje diljem zemaljske kugle gdje
god ima Bošnjaka, bilo kao autohtonih stanovnika bilo kao iznimno brojne
raseljeničke populacije nastale kako tzv. etničkim čišćenjem tako i ekonomskom
migracijom, uz veliki broj pratećih institucija, službi ili organizacija
registrovanih unutar IZ, od kojih gotovo sve imaju računovodstveni
subjektivitet, omogućava da finansijske transakcije i ubačeni kadar ove
paradržavne strukture mogu brzo i neprimjetno biti strukturirani, kretati se
između različitih zemalja i biti neuhvatljivi za bilo kakvu državnu regulativu
i legislativu. Štaviše, još mnogo toga postoji unutar IZ što može biti iskorišteno
za finansijsko-kadrovske transakcije. Naprimjer, jedna od tehnologija pranja
novca kod iznošenja novca iz zemlje jeste kroz iznošenje umjetnina ili
historijskih artefakata iz zemlje, nakon čega se ta umjetnina ili artefakt u
zemlji u koju su unesene prodaju po precijenjenoj vrijednosti. Prošle godine je
tako jedna umjetnička slika koja je iz Amerike dospjela u Dubai, u tom emiratu
prodana za fantastičnih pola miliona$. Već je naširoko poznato da su okupacija
Iraka i ISIL-ova destrukcija svjetskih historijskih područja bili vješto koordinirani
sa međunarodnim ilegalnim organizacijama koje se bave ilegalnim tržištem
artefakata i umjetnina. I prilikom hapšenja tajkuna u susjednoj Hrvatskoj, kod
svakog je pronađen podrum pun umjetnina i artefakata, što su oni pravdali
„ljubavlju prema umjetnosti i starinama“. Stoga je nakon paljevine Orijentalnog
instituta na samom početku agresije na BiH 1992., mirnodopska uspostava
kontrole ove paradržavne strukture nad fondom GHB Biblioteke priprema da
bošnjački narod ostane bez svoje dokumentovane povijesti definitivno i
zauvijek.
Ako još jednom promislimo poruku kur'anskog ajeta kojeg smo
naveli na početku ovog teksta, zapitajmo se koji je motiv sve malobrojnijih
vjernika koji još uvijek uplaćuju svoje zekate i vitre u IZ da to i dalje čine.
Budući da se ova sredstva, očigledno, ne kreću na Allahovom, dž.š., putu, ne
služe za otkup robova, što bi se u današnjem vremenu moglo odnositi i na prava
radnika, pogotovo ne za pomoć prezaduženima ili putnike, onda još samo ostaje
da je to davanje onima čija srca treba pridobiti.
Kada razmatramo davanje ove vjerske obaveze bogatima da budu
još bogatiji, treba nadasve pomisliti da se ta sredstva uskraćuju siromašnima,
kojih je u ovoj zemlji jako mnogo. Nije vitra ili zekat, zapravo, uzeta od
obveznika ovog davanja, nego od siromašnog čovjeka koji, možda, sada rovi po
kanti za smeće, jer je zekat njegov hak.
Tipologija pranja novca na prostoru bivše Jugoslavije je
jedinstvena za cjelokupno područje te nekadašnje države. Ona primjenjuje
šezdesetak vrsta tehnologije pranja novca. U svijetu ih ima još više. Već smo
spomenuli da velika većina tih tehnologija u svojoj drugoj fazi, fazi
preslojavanja, sadržava u većoj ili manjoj mjeri strukturiranje sumnjive
transakcije na veći broj manjih. Druga tehnologija pranja novca koja bi u ovom
slučaju bila usporediva bila bi tehnologija pranja novca putem mijenjačkih
poslova, samo što se umjesto konverzije jedne valute u drugu ovdje vrši
konverzija valute i blokova. Postupak strukturiranja transakcije u mijenjačkim
poslovima se vrši tako što više povezanih lica izvrši mijenjačke transakcije.
Taj postupak popularno se naziva „štrumfovanje“. Eto, tako se,možda, osim
zelenih termita ispod zemlje skrivaju i neki zeleništrumfovi.
Dijaspora kao bankomat
Prema zvaničnim i poluzvaničnim informacijama još prve
poslijeratne godine prikupljeno je preko jedan i po milion DM, od toga 518.000
iz ratom opustošene BiH. Godine 1997. visina prikupljenih sredstava iznosi
2.142.797,76 maraka, potom naredne godine raste na 2.407.565,39 maraka, da bi
zatim uslijedio pad prikupljanja, pogotovo u dijaspori, kada se visina
prikupljenih sredstava spušta na 2.345.667,71 maraka. Međutim od 2000. g., kada
je prikupljeno 2.552.074,70 maraka, počinje brz rast prihoda po ovom osnovu. Do
tada su zekat i sadakatul-fitr bili jedna od pojedinačnih stavki u finansijskom
poslovanju IZ, ali od tada ovabudžetska stavka počinje dominirati nad drugim
čineći i 55% budžeta Rijaseta a kasnije i više procenata. U narednim godinama
stalno se povećavajući visina ovako prikupljenih sredstava prelazi sedam
miliona KM i prvi pad bilježi 2009., kada opada za oko 400.000 KM. Inače je
Rijaset tokom 1999., 2000. i 2001. bilježio deficit u finansijskom poslovanju
koji je dosezao i do 642.799,14 KM, ali su u narednim godinama dijametralnom progresijom
sredstava zekata i sadakatul-fitra sve budžetske rupe više nego pokrivene.
Inače, prema pravilima od ukupnih sredstava 30% se spušta muftijstvima a ova
opet u nekom procentu medžlisima, a 70% ostaje u budžetu Rijaseta, odakle se
opet raspoređuje na dvadesetak pojedinačnih budžeta institucija Rijaseta ili
podračuna službi. Već 2010. prikupljeno je 7.905.970,63 KM. Dolaskom nove
vladajuće garniture sa novim reisul-ulemom počinje i dodatno ubrzanje
napuhivanja finansijskog balona od zekata i sadakatul-fitra, te ono odmah
dostiže devet i po miliona KM a zatim 2013. 10.191.735,00 KM. Kritičan momenat
dogodio se 2013., kada delegacija sa šefom Ureda za zekat posjećuje petnaest
kompanija uglavnom na području Muftijstva zeničkog, tačnije sjevernog dijela Zeničko-dobojskog
kantona. Negdje u to vrijeme slučajnom koincidencijom ili ne, smijenjen je i
dotadašnji šef računovodstva i doveden novi. Tako već 2015. visina ukupljenih
sredstava dostiže 13.428.776 KM a 2016. 14.027.547 KM. Prema nezvaničnim
saznanjima zaposlenika, ovo prikupljanje se sve više oslanja na kompanije,
inače poslovično prezadužene kod komercijalnih banaka, dok se udio fizičkih
lica smanjuje. Sve veća netransparentnost u ovom procesu podgrijava sumnje u
ispravnost brojki koje se navode. Ured za zekat od svog formiranja prije 7-8
godina do danas postao je prava marketinška agencija za propagiranje
prikupljanja ovih sredstava. Dijaspora se tradicionalno tretira kao bankomat.
Apsurdno je da zekat daju kompanije koje su do grla
zadužene, odnosno krediti u rasponu od pet do trideset i više miliona KM koje
su te kompanije podigle kod banaka u našoj zemlji, koje su sve redom strano
vlasništvo, u svrhu temeljnog kapitala ili dokapitalizacije,čine da su
zaduženja tih kompanija trenutno veća od njihovog kapitala i dobiti. Stoga
kompanije koje daju zekat spadaju,zapravo, u kategoriju prezaduženih sukladno
šezdesetom ajetu sure Et-Tewba, koji smo naveli na početku teksta. Ukratko
rečeno, te firme su zrele da se njima da zekat kao prezaduženima, a ne da one daju
zekat u fond Bejtul-mal.
Ono što posebno
zaprepašćuje svakog moralnog čovjeka jeste potpuna socijalna neosjetljivost
menadžmenta Rijaseta IZ. Uzak krug povezanih lica bliskih banci BBI koja su
već, praktično, privatizirala Islamsku zajednicu, a osobito njen krovni nivo,
uživaju povlastice ravne onim koje uživaju političari u državnom vrhu. Vozni
park koji uživa ovaj krug sa svojim mercedesima i škodama oktavijama ne
zaostaje za onim u državnim vladama, kupuju im se peterosobni stanovi, stalno
su na skupim turnejama po inostranstvu bez nekog vidljivog pozitivnog efekta po
instituciju na čijem su čelu itd. Sve to je, naravno, finansirano od zekata i
sadakatul-fitra. Također i novčane kazne koje su nedavno izrekli federalni i
kantonalni inspekcijski organi moćnicima iz Rijaseta zbog nepoštivanja zakona,
arogancije prema službenim licima iz inspekcijskih organa itd. opet će biti
plaćene od zekata i vitri. Od zekata i vitri već pet godina vrši se koruptivno
zapošljavanje u Rijasetu na nepotističkoj osnovi. Zaposlene su stotine osoba
kojima su obezbijeđene visoke plate i udobne kancelarije. Mnogi od njih se
dosađuju jer nemaju šta raditi. Najmanje od svega toga je i to da od tih zekata
i vitri, na ime nekadašnje odluke Rijaseta da bivši reis-ul-ulema i njegov nekadašnji
zamjenik moraju imati najviše penzije u BiH te da razliku do te visine penzije
snosi budžet Rijaseta, Cerić i Spahić svakog mjeseca na blagajni Rijaseta
svjetla obraza podignu po oko 1100 KM.
Treba napomenuti da je Islamska zajednica bila dugi niz
godina jedina vjerska institucija, čak moguće i u svjetskim razmjerama, koja se
nije bavila nikakvim humanitarnim, odnosno karitarnim radom. U vrijeme kada je
sve bilo pripremljeno za donošenje novog ustava IZ i formiranje izmišljenih i
bespotrebnih uprava po ugledu na turski Dijanet, na javnim raspravama koje su
zakazane pro forme došlo je do pritiska javnosti zbog ove činjenice. Nakon toga
formalno je uspostavljen Ured za socijalnu brigu. Međutim, on i danas, dvije
godine nakon formiranja, postoji u iznimno ograničenom kapacitetu, pomoć koju
je pružio odnosi se uglavnom na zaposlenike Rijaseta, prema kojima Rijaset kao
poslodavac ionako ima obavezu sukladno radnom odnosu; usput ćemo još jednom
napomenuti da se broj zaposlenih u RIZ od dolaska novog reisa skoro
utrostručio. Drugim riječima, sredstva koja bi morala biti knjižena u
kategorijama blagajne ili obaveza prema zaposlenicima alociraju se na
kategoriju humanitarnih rashoda. Manji broj humanitarnih akcija koje je izveo
ovaj ured pompezno su medijski propraćene. Tako je dvadesetak krava postalo
prave medijske zvijezde kao reklama po kojoj se moćnici Rijaseta brinu za
povratničku populaciju na selu. Na ovaj način i ta pomoć je izašla iz okvira
vjerskog (gdje po pravilu „ljevica ne zna šta daje desnica“) i pomjerena je
također na dunjalučko polje marketinga i medijskog oglašavanja. I pomoć koju je
IZ uputila za poplavljena područja prije par godina sastojala se od sredstava
odbijenih od plata zaposlenih dok ogromna višemilionska sredstva po raznim
bankama nisu dirana. Stoga se učešće Ureda za zekat RIZ sa referatom pod
naslovom „Solidarnost u zajednici: Glavne poluge socijalnih i humanitarnih
aktivnosti Islamske zajednice u BiH “na međunarodnom seminaru
„Faith-basedparticipation in civil societies“, održanom u Sarajevu u
organizaciji Fondacije Kornad Adenauer BiH prije četiri godine može smatrati
vrhuncem hipokrizije. Najnoviji model škode super B, najskuplji i najluksuzniji
model automobila marke škoda, kupljen od sredstava zekata i sadakatul-fitra.
FOTO: (TBT)
Uloga BBI i Vakufske banke
Ovakvih primjera je mnogo, i da se ne bismo zadržavali u
nedogled nabrajajući luksuze kojim se okružio vladajući stalež u IZ, generalno
ćemo sumirati i ovo pitanje. Naime, masovno zapošljavanje za koje su istražni
organi u slučaju Zukić utvrdili da se naziva „Projekat“ najviše je pogodilo, od
svih institucija i javnih preduzeća, upravo IZ. Provođenje „Projekta“ je skupo.
Dosta je vjerovatno da je naglo napuhivanje finansijskog balona od prikupljanja
zekata i sadakatul-fitra u službi provođenja „Projekta“. U ovom slučaju
„zapošljavanje“ je rađeno poprilično stihijski, u valovima, čim se otvori neki
institucionalni okvir i kapacitet za smještanje novog kadra. Međutim, ključni
operativci „Projekta“ nisu pokazali neku životnu mudrost, pa su „Projekat“
uglavnom gurali nasilno pokrivajući samo troškove nastale samim zapošljavanjem.
Oni nisu mogli predvidjeti da je na ovaj način u sistemu IZ stvoren jedan
dijasistem koji se zasniva na materijalnom predatorstvu. Zadržat ćemo se na
materijalno-finansijskom aspektu koji je u naslovu ovog teksta a aspekt duhovne
i moralne devastacije IZ zaslužuje poseban članak. Dakle, na ovaj način stvoren
je jedan dijasistem koji ima karakteristike da opstaje samo dok se širi. On će
nastaviti sa materijalnim predatorstvom po inerciji još dugi niz godina
stvarajući dijametralnu progresiju u pogledu troškova i luksuza. Odliv
sredstava za „Projekat“ pojačava pritisak na lokalne organe IZ, koji su
prinuđeni podizati cijene svojih usluga te zavoditi nove dažbine članstvu (npr.
naknada za grobna mjesta). Tako će i krovni nivo u IZ postepeno morati
iznalaziti dodatne izvore finansiranja, pa je sasvim sigurno da će kroz
lobiranje u državnim zakonodavnim institucijama ili kroz ugovore IZ sa državom
insistirati i na uvođenju obaveznih taksi, poreza i sličnih dažbina za svoje
potrebe, ali bez ikakve mogućnosti uvida kako se ta sredstva troše. Usput da
napomenemo da je supruga Amira Zukića, uhapšenog zbog „Projekta“, dok je
„Projekat“ bio u punom jeku, postavljena za izvršnu direktoricu Vakufske banke.
Zato je naročito pogubno za IZ insistiranje vladajućeg kruga
u njoj uspostavljanje obaveznih poreza za stanovništvo koji bi išli u budžet
IZ. U vrijeme Kraljevine Jugoslavije bio je jedno vrijeme uspostavljen obavezan
porez za izdržavanje vjerskih institucija koji se zvao prirez. Već godinama se
zagovara uspostava takvog obaveznog državnog poreza u korist IZ. U evropskim
zemljama je takvo zalaganje dovelo do kolapsa prvenstveno pojedinih
protestantskih crkava koje su izgubile svoje članstvo te postale dekor
političarima ili se raspale na niz malih vjerskih institucija.
Čengić vlasnik agencije za bankarstvo?!
Kada raspravljamo o naglom napuhivanju finansijskog balona
od prikupljanja zekata i vitri putem blokova nakon dolaska Husein-ef.
Kavazovića na mjesto reisul-uleme i Hasana Čengića na mjesto predsjednika Sabora
IZ, onda se samo po sebi postavlja pitanje da li je i to dio neke šire
finansijske operacije. Već smo u tekstu spominjali bračni par Zukić u vezi s
„Projektom“. Tako, npr., na web-stranici BBI uočavamo istaknutu reklamu da „BBI
banka bilježi prosječni godišnji rast od 25% i spada u red najbrže rastućih
banaka u BiH. Aktiva banke je sa 100 miliona KM od 2006. godine povećana na 800
miliona KM 2016“. Međutim uvidom u vanjske revizorske izvještaje o finansijskim
iskazima banaka u FBiH uočavamo da je ova banka isprva svoju imovinu uvećavala
rastom obaveza, doduše štedni ulozi stanovništva se inače knjiže u klasi
obaveza, da bi naglo od dolaska novog personalnog dvojca na čelu Rijaseta IZ
ova banka krenula sa enormnim vanbilansnim knjiženjem imovine koje je već na
samom početku mandata ovog dvojca dosezalo i do 404.341.836 KM, što čini oko
polovice imovine banke koja se prikazuje na reklamnoj internetskoj stranici
BBI. Istovremeno, hronološki promatrajući vanjske revizorske izvještaje
Agencije za bankarstvo FBiH, primjećujemo da se ukupni kapital ove banke upravo
tih desetak godina uz manja odstupanja svodi na pedesetak miliona KM, iako je
početni kapital pri osnivanju ove banke bio 100 miliona KM. To znači da se
stvarna vrijednost Banke prepolovila. No to nije sve. Još godinu prije BBI,
odmah po imenovanju novog i sada aktuelnog reisu-l-uleme, Vakufska banka je
krenula sa vanbilansnim knjiženjima u visini 376.866.517 KM. Približnost visine
vanbilansno knjiženih sredstava u Vakufskoj banci i BBI navodi na zaključak da
su obje banke vanbilansno knjižile imovinu jednog te istog trećeg pravnog lica.
Budući da je vrijednost zgrade BBI centra višestruko manja od prikazanih
vanbilansnih sredstava, preostaje još samo mogućnost da je vanbilansno knjižena
imovina Islamske zajednice ili njeni dijelovi, sa kojom su ove dvije banke
tijesno povezane? Naravno, ovakve nepravilnosti u evidentiranju poslovnih
promjena moguće su jer Agencija za bankarstvo FBiH za vanjske revizore angažira
privatne računovodstvene agencije koje predvode povezana lica bliska čelnim
ljudima banaka, čak uvezana i preko Udruženja eksperata za nekretnine, uz
nezaobilazni malezijski kadar. Da ne govorimo o tome da je jedna od tih
angažiranih računovodstvenih agencija i Revik, vlasništvo Hasana Čengića. Dakako
da i sama Agencija za bankarstvo kao državna institucija nije imuna na
partijski utjecaj vladajućih političkih stranaka. Prije sedam godina izbila je
prvo u Austriji a zatim i zemljama Balkana afera sa Hypo bankom. Prilikom
odmotavanja te afere utvrđeno je da je ta banka višestruko napumpala svoje
bilanse i oprala novac upravo putem vanbilansnog knjiženja.
Usput da spomenemo da agencijskim izvještajima za bankarstvo
nema nikakve rubrike za tekaful, wakalu, prinose, finansiranja i drugu
terminologiju islamskog bankarstva. U revizorskim izvještajima razvidno je da
BBI i Vakufska banka posluju na čistom kamatnom sistemu kao i sve druge
neislamske banke. Da napomenemo da je za nadzor „šerijatskog poslovanja“ BBI
zadužen Šerijatski odbor u sastavu: dr. Husein Kavazović, predsjednik, dr.
Nizam Yaqooubi, zamjenik predsjednika, dr. Osaid Kailani, član, dr. Šukrija
Ramić, član, Saleh Michael Gassner, član.
Oni za šerijatske principe poslovanja BBI jamče svojim
obrazom, tj. mjestom gdje su najdeblji. Da ne govorimo da je istovremeno
obavljanje funkcije u odboru jedne komercijalne banke i čelnih funkcija u
vjerskoj instituciji koja posluje preko te banke čisti sukob interesa.
Zanimljivo je primijetiti i to da su u klasi ukupnog
kapitala prikazana sredstva Vakufske banke i BBI približna. Dakle, stvarna
materijalna vrijednost ove dvije banke je skoro ista. Istovremeno se Vakufska
banka u javnosti percipira kao mala banka a BBI kao „jedna od najvećih“.
Primjera radi, po ukupnom kapitalu Raiffeisen banka je od ove dvije banke
zajedno veća pet puta a UniCredit oko 45 puta. Toliko o veličinama i
šerijatskoj utemeljenosti poslovanja ovih banaka. Pa ni to nije sve. Približna
ujednačenost kako vanbilansnih knjiženja tako i ukupnog kapitala BBI i Vakufske
banke također upada u oči. Teško bi se moglo dogoditi da dvije banke povezane
sa IZ imaju takve podudarnosti u svojim poslovnim evidencijama osim da postoji
za njih neki zajednički računovodstveni um. Istovremeno se za zakonitost
poslovanja banaka, kao što smo već naslutili, brine Hasan Čengić. Dakle, ostaje
nam samo da konstatujemo da se bankarski sistem u Federaciji BiH zasniva na
principu da se ostavi vuk da čuva ovce.
Dakle, kada sumiramo sve aspekte prikupljanja zekata i
sadakatul-fitra na način kako se on već dugi niz godina vrši, onda možemo
zaključiti da to više i nije teološko pitanje, te da je bavljenje pitanjem
derogiranosti Đozine fetve o zekatu i sadakatul-fitru u ovom trenutku izlišno.
Ovo pitanje urgentno moraju rješavati nadležni državni organi, prije svega
Finansijska policija i obavještajno-finansijski odjel SIPA-e. Tek kada se ovo
pitanje dovede u red s tog aspekta, stvorit će se uvjeti da kompetentna ulema
može na miru donijeti validnu i šerijatski utemeljenu fetvu u vezi s pitanjem
prikupljanja zekata i sadakatul-fitra.
(TBT, Istraživački tim)