GLOBAL
Arapski muškarci ne odustaju od patrijarhata ni po koju cijenu,
jer misle da im to donosi komfor. Ipak, priča je daleko složenija…
FOTO: Ilustracija (AP)
Ahmed, koji živi u Kairu, dozvoljava svojoj supruzi da radi.
“Prvo sam insistirao da ostane kod kuće, ali ona je bila sposobna da
podiže djecu, vodi računa o kući i da joj ostane dovoljno vremena za
posao”, priča Ahmed. Ipak, on nije naročito impresioniran. “Naravno,
kao muškarac, ja sam glavni izvor zarade u porodici. Vjerujem da žene
jednostavno ne mogu to da rade”.
Ahmedov pogled je veoma rasprostranjen širom regiona u kojem
domaćinstvima, kancelarijama i parlamentom dominiraju muškarci. Šovinistički
stavovi prisutni su u zakonima koji tretiraju žene kao građane drugog reda.
Novo istraživanje koje su sproveli UN i pravna grupa Promundo, ispitivalo je
stav arapskih muškaraca o muško-ženskim odnosima.
Rezultati su, donekle očekivano, pokazali da oko 90 odsto
muškaraca u Egiptu vjeruje kako bi trebalo da imaju posljednju riječ u
porodičnim odlukama, dok žene treba da obavljaju većinu kućnih poslova. Ipak,
istraživanje je bacilo novo svjetlo na probleme arapskih muškaraca (u Egiptu,
Libanu, Maroku i Palestini) i na to kako sabotiraju napredak ka polnoj
jednakosti – najmanje dvije trećine tih muškaraca pokazuje visok nivo straha za
bezbjednost i blagostanje svojih porodica.
U Egiptu i Palestini, većina muškaraca kaže da pati od
depresije ili stresa zbog manjka posla i prihoda, što je prema rezultatima
studije rezultat “krize muškosti”. Paradoksalno, patrijarhalni
stavovi umjesto da se opuštaju, postaju sve intenzivniji. U svim zemljama osim
u Libanu, mladi muškarci gledaju na rodne uloge gotovo potpuno isto kao i
stariji muškarci.
Za to postoji nekoliko razloga, ali studija sugeriše kako
borba mladih Arapa da pronađu posao i finansijski obezbijede porodicu izaziva
zazor od samopouzdanih žena. Drugim riječima, šovinizam pokreće osjećaj
slabosti, a ne snage.
Drugo objašnjenje jeste da opšta klima vjerskog
konzervativizma izaziva kod muškaraca sumnjičavost prema novostečenim
slobodama. Zvanični muslimanski propovjednici promovišu princip
“qiwamah”, odnosno svojevrsnu patronažu koja daje muškarcima vlast
nad ženama. U konzervativnijim zemljama kao što je Saudijska Arabija, ovo je
zvanična državna politika.
FOTO: (Reuters)
Ipak, stav koji podrazumeva “qiwamah” preovlađuje
i u relativno liberalnim dijelovima arapskog svijeta, kao što je Maroko, gdje
77 odsto muškaraca vjeruje kako je “qiwamah” njihova dužnost prema
svim ženskim srodnicama.
U takvoj atmosferi, nasilje i zlostavljanje su uobičajeni. U
četiri zemlje u kojima je sprovođeno istraživanje, od 10 do 45 odsto muškaraca
koji su bili oženjeni je priznalo da su tukli supruge. Između 31 i 64 odsto je
priznalo kako su nekada u životu zlostavljali ženu na ulici. Manje od polovine
Marokanaca smatra da silovanje u braku treba da bude kriminalizovano i većina
očekuje od svojih supruga da im pruži seks kada god to požele. Oko 70 odsto
Egipćana i dalje odobrava žensku genitalnu mutilaciju, koju iznenađujuće
podržava i preko 50 odsto žena.
Zapravo, većina Arapkinja se zalaže za stavove muškaraca. U
Egiptu i Palestini, više od polovine muškaraca i žena smatra da žrtva silovanja
treba da se vjenča sa silovateljem. U najmanje tri od ispitanih zemalja, više
žena nego muškaraca smatra da žene koje se oblače provokativno treba da budu
zlostavljane. Većina ispitanih žena takođe podržava ideju muške patronaže.
FOTO: (AP)
Aktivisti su uložili velike napore kako bi ohrabrili arapske
žene da se nametnu. Mnogo manje truda je, međutim, uloženo u omekšavanje muških
stavova. Ipak, i to se mijenja. Danas, ABAAD iz Libana je samo jedna od
nekoliko NVO u regionu koje pokušavaju da se suprotstave rigidnim normama
muškosti uz pomoć kampanja s ciljem podizanja svasti i psihološkim savjetovanjem.
Autori studije smatraju da se muškarci polako otvaraju prema
liberalnijim stavovima o muškosti, očinstvu i položaju žena na radnom mjestu.
Jedna od važnih stvari jeste i borba protiv “mlaćenja” djece – kod
kuće i u školi – jer takva iskustva povećavaju mogućnost da će ta djeca kasnije
biti nasilna prema svojim suprugama.
Studija sugeriše da bi veća polna jednakost učinila arapske
zemlje bogatijima i manje nejednakima – oslobođene žene bi stvarale zaradu.
Iako su se neki zastarjeli zakoni promijenili, zvanična podrška i dalje
nedostaje. Pitanje je, koliko će još dugo opstati status quo.
(TBT, independent, Newsweek.rs)
