RELIGIJA
Dosad smo uvijek imali obrnutu situaciju (koju smo ujedno
smatrali normalnom i logičnom): da papu brane katolici, deklarirani vjernici, a
da ga napadaju – ili su prema njemu rezervirani – ateisti, agnostici, Srbi,
pravoslavni, protivnici Rimokatoličke crkve…
FOTO: Franjo (Max Rossi / REUTERS)
O papi Franji, na izmaku četvrte godine njegova pontifikata,
postoje u hrvatskoj (i široj) javnosti podvojena mišljenja. Jedni su njime
oduševljeni i kuju ga u zvijezde, drugi su prema njemu rezervirani, ne paše im
i pritom čak ne kriju da bi na njegovu mjestu radije vidjeli nekoga drugoga.
Imamo pritom jedan paradoks: među onima koji simpatiziraju papu Franju velik je
broj ateista, odnosno onih koji ne idu u crkvu i kojima je Crkva, kao zajednica
i ustanova, nešto strano. Ili su, štoviše, po nacionalnosti Srbi (tj. po
vjeroispovijesti pravoslavni).
To je dosad bilo nezamislivo. Dosad smo uvijek imali obrnutu
situaciju (koju smo ujedno smatrali normalnom i logičnom): da papu brane
katolici, deklarirani vjernici, a da ga napadaju – ili su prema njemu
rezervirani – ateisti, agnostici, Srbi, pravoslavni, protivnici Rimokatoličke
crkve… Ova sadašnja situacija apsolutna je inverzija i presedan, dosad
nezabilježen u povijesti RKC-a.
– Mene je papa Franjo oduševio – rekao mi je sociolog
religije i znanstveni savjetnik na Institutu društvenih znanosti “Ivo Pilar” u
Zagrebu dr. Ivan Markešić. – Oduševio me, prije svega, svojom skromnošću,
jednostavnošću, ljudskošću, franjevačkim siromaštvom i svojom kršćanskom
širokogrudnošću, svojim pristupom ljudima. U svome odnosu prema drugima uvijek
pravo ima onaj drugi, dotle da se i mala djeca vole i žele s njime igrati. On
nije populist u pejorativnome smislu te riječi. Uostalom, a što nije nevažno,
on nijednu dogmu Katoličke crkve nije ukinuo, ali je svojim istupima omogućio
da se dogme prihvaćaju s razumijevanjem.
Sasvim suprotno mišljenje od profesora Markešića o papi
Franji ima teolog i komunikolog, ujedno i docent na Odjelu za kulturologiju
Sveučilišta “Josip Juraj Strossmayer” u Osijeku, dr. Ivica Šola. U našem
nedavnom razgovoru u Osijeku kazao mi je:
– Papa Franjo meni nikako ne leži. Ja kao katolik poštujem
instituciju papinstva, ona je od ključne važnosti za Crkvu, njezino jedinstvo i
polog. Ali jednako tako kao katolik u možda nebitnim stvarima kao što je
pitanje stila imam pravo izraziti rezerve. Međutim, nije ovdje riječ samo o
stilu nego i o nekim javnim istupima pape Franje o osjetljivim doktrinarnim
pitanjima, koja su me, iskreno rečeno, šokirala. Primjerice, govoreći o
problematici obitelji, on brojne obitelji, tj. obitelji s mnogo djece,
uspoređuje sa zečevima, a jednom je izjavio da ako netko čini po svojoj
savjesti, čini dobro. To se od jednoga pape nije moglo očekivati. Jer, osim
subjektivnog, a to je savjest, postoji u katoličkom nauku i objektivni moralni
zakon, a to je – naravni zakon. Jedno bez drugoga ne ide. Kako da vam kažem,
papinstvo je služba, a ne personality. A ta služba ima svoja pravila ponašanja!
FOTO: Franjo (Alessandro Bianchi / REUTERS)
U Hrvatskoj (tj. u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj, ali i malo
šire) postoji nekoliko točaka prijepora kada je riječ o odnosu prema papi
Franji. I tumačenju i vrednovanju njegova dosadašnjega rada, na papinskoj
funkciji.
Prva i najosjetljivija jest – “slučaj Stepinčeve
kanonizacije”. Hrvatski su katolici zbunjeni, ali i frustrirani, time što je
papa Franjo stavio bl. Alojzija Stepinca na kanonizacijsku listu čekanja. I
pitaju se, u nevjerici, kada će ga, i hoće li ga uopće, proglasiti svetim (a
taj se čin, nakon što je Ivan Pavao II. u Mariji Bistrici 1998. Stepinca
proglasio blaženim, činio samo formalnošću, odnosno pitanjem trenutka).
7 OZBILJNIH PRIGOVORA FRANJI
1. ODGAĐA STEPINČEVU KANONIZACIJU
2. NE VJERUJE U MEĐUGORSKO ČUDO
3. NIJE “HRVATSKI” PAPA POPUT IVANA PAVLA II.
4. NE SMATRA HRVATE PREDZIĐEM KRŠĆANSTVA
5. CRKVI U HRVATA IMENUJE NOVE, “NEDRŽAVOTVORNE” BISKUPE
6. BLIZAK JE LJEVIČARSKOJ TEOLOGIJI OSLOBOĐENJA
7. OTVOREN JE PREMA MUSLIMANSKIM IZBJEGLICAMA
(TBT, Globus)
