Karim Khan je tužilac Međunarodnog kaznenog suda koji je 2024. godine zatražio uhićenje izraelskog premijera Benjamina Netanyahua i njegova ministra obrane Yoava Gallanta. Optužio ih je za namjerno izgladnjivanje civila, namjerno ubojstvo i istrebljenje tijekom rata u Gazi. Istovremeno je podigao optužnice i protiv trojice čelnika Hamasa, uključujući Ismaila Haniyeha, Mohammeda Deifa i Yahyu Sinwara, tereteći ih za istrebljenje, silovanja i uzimanje talaca. To je bio prvi put u povijesti da je tužitelj Međunarodnog kaznenog suda zatražio uhićenje čelnika jedne države koja uživa potporu zapadnih zemalja. Netanyahua i Gallanta optužnice su službeno potvrđene 21. studenog 2024. godine, a Deif je također na popisu potvrđenih naloga za uhićenje.
Khan je na tu poziciju došao s reputacijom čovjeka koji je navodno blagonaklon prema Izraelu, no njegovi potezi brzo su ga pretvorili u metu žestokih napada. Već u travnju 2024. godine suočio se s prijetnjama izraelskih dužnosnika koji su strahovali da će izdati naloge za uhićenje njihovih visokih dužnosnika. Netanyahu je organizirao hitnu diplomatsku ofenzivu protiv njegovih postupaka, pozivajući lidere slobodnog svijeta da zaustave ono što je nazvao opasnom akcijom. Američki senatori poslali su mu pismo s jasnom porukom da će ga osobno targetirati ako nastavi s postupcima protiv Izraela. Usprkos tim pritiscima, Khan je ostao pri svom zahtjevu i izdao naloge za uhićenje, čime je izazvao bijes međunarodnih moćnika i posebno američke administracije.
Godina 2025. donijela je Khanu nove izazove kada je američki predsjednik Donald Trump potpisao uredbu o uvođenju ekonomskih sankcija i zabrani putovanja protiv njega, što je bio prvi put da je SAD na taj način kaznio dužnosnika Međunarodnog kaznenog suda. Dva ključna tužitelja koji su radili na istragama protiv Putina i Netanyahua, Brenda Hollis i Andrew Cayley, dala su ostavke zbog prijetnji američkim odmazdama. Khan se našao u potpunom okruženju, s jedne strane izraelski i američki pritisci, s druge strane unutarnje sudske intrige i optužbe koje su počele pristizati iz njegova vlastita ureda. Njegov položaj postajao je sve nestabilniji, a priče o njegovu neprikladnom ponašanju počele su curiti u javnost, dodatno komplicirajući njegovu ionako tešku poziciju.
Optužbe za seksualno uznemiravanje i prisilne seksualne odnose s djelatnicom Međunarodnog kaznenog suda pojavile su se u travnju 2024. godine, u istom trenutku kada se pripremao podići optužnice protiv izraelskih čelnika. Prva istraga je brzo obustavljena jer djelatnica nije htjela svjedočiti, no Guardian je u listopadu objavio da je Khan pokušao zataškati cijeli slučaj. U studenom 2024. pokrenuta je vanjska istraga, a u svibnju 2025. djelatnica je u Wall Street Journalu iznijela detalje o prisilnim seksualnim odnosima. Khan je tada uzeo dobrovoljni dopust do završetka istrage, negirajući sve navode. U kolovozu 2025. pojavila se i druga žena koja ga je optužila za neprikladno ponašanje, tvrdeći da ju je kao odvjetnik pozivao u svoj dom, pokušavao ljubiti i dodirivati te ju nagovarao na spolne odnose.
Unutarnja istraga koju je proveo Ured za interne usluge zaključila je 9. marta 2026. godine da utvrđene činjenice ne potvrđuju Khanovu krivnju, no to nije bio kraj njegovih problema. Već 9. maja 2026. Međunarodni krivični sud ga je suspendirao s dužnosti i proslijedio slučaj skupštini od 125 država članica koje trebaju donijeti konačnu odluku o njegovoj sudbini. Francuski Le Monde izvijestio je o dubokim podjelama između zapadnih zemalja i država Globalnog juga, pri čemu su afričke članice suda željele prihvatiti zaključke istrage, dok su Europljani tražili strože sankcije. Sjedinjene Države, iako nisu članice suda, izvršile su ogroman pritisak u cijelom postupku. Britansko advokatsko udruženje dodatno ga je 19. maja 2026. privremeno suspendiralo iz odvjetničke profesije.
U najnovijem razvoju situacije, bivši visoki dužnosnik Ujedinjenih naroda Ben Swanson, koji je nekada bio pomoćnik glavnog tajnika i zamjenik šefa Ureda za unutarnji nadzor UN-a, podnio je četiri stručna mišljenja u kojima oštro kritizira postupanje izvršnog tijela suda. Swanson je u svojim analizama iznio tvrdnju da je Khan žrtva masovne namještaljke te izrazio sumnju da će pravda biti zadovoljena s obzirom na sve što se dogodilo nakon objave izvješća sudskog vijeća. On posebno ističe da je odluka biroa od 8. lipnja kojom je tužitelj suspendiran odstupila od jednoglasnog zaključka tročlanog sudskog vijeća koje je u ožujku utvrdilo da činjenice iz istrage ne dokazuju prekršaj ili povredu dužnosti. Swanson optužuje biro da provodi aktivistički plan za uklanjanje tužitelja pod svaku cijenu, ignorirajući obilje protudokaza i ne uzimajući u obzir mišljenje trojice međunarodnih sudaca.
Posebno je sporno da je biro, prema Swansonovu mišljenju, preoblikovao prirodu optužbe te umjesto seksualnog napada, kako je prvotno prijavljeno, zaključio da je Khan imao neprimjereni sporazumni uredski odnos s podnositeljicom pritužbe. To je okvalificirao kao novu optužbu koja se bitno razlikuje od predmeta istrage i koja nikada nije dokazana. Swanson je kritizirao biro što je odlučio zanemariti sudsko vijeće i donijeti vlastitu procjenu vjerodostojnosti, ističući da biro nije postupio s istom pravnom suzdržanošću kao suci te da je semantičkom gimnastikom upotrijebio isti materijal koji je bio na raspolaganju sucima kako bi omogućio procjenu vjerodostojnosti. Zaključio je da je nalaz biroa nesiguran i ne bi se trebao smatrati valjanom osnovom za disciplinske mjere te da bi države stranke trebale dati presudnu važnost jednoglasnom zaključku vijeća kada se sastanu 24. jula.
Skupština država stranaka, koja se sastoji od diplomatskih predstavnika 125 država članica suda, trebala bi glasovati o Khanovoj sudbini u sjedištu UN-a u New Yorku u petak, a Nizozemska je već najavila da će podržati njegovo uklanjanje. Palestinske organizacije za ljudska prava upozorile su da je disciplinski proces bio obilježen uskraćivanjem prava na pravičan postupak i politizacijom koja nagriza neovisnost suda, te da je sveden na politički referendum nakon nacionalnih interesa pojedinih država. Bivši visoki predstavnik EU za vanjske poslove Josep Borrell također je optužio Sjedinjene Države i Izrael da su iskoristili optužbe protiv Khana kako bi neutralizirali sud iznutra, ističući da je izvršno tijelo suda promijenilo pravila glasovanja s dvostupanjskog na jednostupanjski, čime je snizilo prag za Khanovo uklanjanje. Khanova budućnost danas visi o koncu, a njegov slučaj postao je simbol dubokih geopolitičkih podjela koje razdiru međunarodno pravosuđe.
(TBT)
