Krajem juna američki državni tajnik Marco Rubio sletio je u Abu Dhabi s jasnom porukom: Hormuški tjesnac, rekao je, “međunarodna je pomorska autocesta” i, kao takva, “nijedna zemlja ne može naplaćivati cestarine ili pristojbe” u njemu.
“To je ono što kaže međunarodno pravo, što se događa na drugim plovnim putovima diljem svijeta i što očekujemo da će se i tamo dogoditi.” Rubiove su riječi bile usmjerene na nekoliko meta: Ujedinjene Arapske Emirate i ostale američke prijatelje izvoznike ugljikovodika u Perzijskom zaljevu koji će moći izvoziti bez ograničenja. I, naravno, na Iran, koji ne bi mogao profitirati od brodova koji prolaze ovim ključnim koridorom za prijevoz nafte, plina i njihovih derivata, piše Slobodna Dalmacija.
Na polovici jula Rubiove su riječi pale u vodu, kao i sve nade koje je donio sporazum o prekidu vatre. Donald Trump upravo je obavijestio Kongres da je SAD ponovno u ratu, a njegov govor o Hormuzu unosi u sve radikalan zaokret: “Sjedinjenim Državama bit će nadoknađeno, u iznosu od 20% vrijednosti cjelokupnog prevezenog tereta, za svaki trošak potreban za obavljanje zadatka pružanja sigurnosti i zaštite u ovom vrlo nestabilnom području.” Neposredno prije toga, u intervjuu za Fox News, lelujavi domaćin Bijele kuće nazvao se i “anđelom čuvarom” tjesnaca.
Nije prošlo ni 24 sata, a Trumpa je oprala nova ideja, novi politički pravac, nova vrsta njegove “pravde”: “Odlučio sam zamijeniti naknadu od 20 posto trgovinskim sporazumima i ulaganjima koje će nekoliko zemalja Perzijskog zaljeva sklopiti u SAD-u”, objavio je na svojoj društvenoj mreži Truth. Nešto kasnije u Ovalnome uredu je rekao kako ne vjeruje da bi “bilo ko trebao moći naplaćivati naknadu za korištenje tjesnaca”. Šteta je, međutim, kao i nebrojeno puta dosad, već učinjena.
Unatoč nategnutoj prirodi Trumpove ideje “naplate sigurnosti” (istu već stoljećima koristi i klasična mafija), izvor iz američke administracije medijima je ustvrdio da je Trumpov stav o ovom pitanju “vrlo ozbiljan”. Barem dok se ne predomisli za 24 sata. Za njega je to “instinktivna odluka”, kazao je anonimni izvor iz Bijele kuće. Među onima koji su se javno usprotivili ovoj “instinktivnoj odluci” su, međutim, ovaj put bili Marco Rubio, američki potpredsjednik J.D. Vance i ministar obrane Pete Hegseth. Nije teško naći nekoliko njihovih izjava protiv ideje o naplati puta Hormuzom još i u vrijeme kada je to bilo djelo Teherana.
Iran već sedmicama vodi pregovore na istu temu sa susjednim Omanom, a utemeljili su i odbor koji bi upravljao nadzorom i naplatom. Trump, koji je zajedno s Benjaminom Netanyahuom pokrenuo rat koji je doveo do zatvaranja Hormuškog tjesnaca, zapravo je Teheranu ukrao zamisao kad je vidio da postoji i teoretska mogućnost naplate prolaza kroz te vode. Iz njegova očišta potpuno je nevažno da ta ideja s obje strane briše svaki privid sigurnosti u području ključnom za globalno gospodarstvo – pomorskome prometu. I legitimira cestarine koje “nemaju nikakvu pravnu osnovu”, na što je iznova javno upozorila i Međunarodna pomorska organizacija, agencija Ujedinjenih naroda.
Trump je svojim zadnjim zaokretom svojim protivnicima pružio na tacni prilično snažan argument da je njihov prijedlog o naplati prolaska Hormuškim tjesnacem zapravo moguć i legitiman. “Predsjednik Sjedinjenih Država je apsolutno u pravu. ko god jamči siguran prolaz trgovačkih brodova kroz tjesnac, trebao bi biti plaćen za tu uslugu”, objavio je iranski ministar vanjskih poslova Abbas Araghchi nakon zadnjeg prijedloga iz Bijele kuće. Zatim je dodao i važnu napomenu da je “Iran oduvijek bio čuvar tjesnaca i to će zauvijek biti”. Rekao je i da je 20 posto od vrijednosti transporta “pretjerana cijena” i da će Iran “biti pošten”.
Osim što je legitimirao zahtjeve Teherana, Trumpov početni ispad, baš kao i naknadni preokret, još je više zbližio Iran i Oman. Ovoga ponedjeljka, tek nekoliko sati nakon što su saslušale Bijelu kuću, omanske vlasti potvrdile su da im je “prioritet” postizanje sporazuma s Iranom kojim se jamči sloboda plovidbe. Čak se i druge bliskoistočne zemlje, koje su dosad lavirale u opredjeljenjima, sve više distanciraju od Washingtona. Trumpova administracija nije se konzultirala ni s jednom bliskoistočnom prijestolnicom prije pokretanja Trumpova prijedloga, izvijestile su katarska kuća Al Jazeera i američka novinska kuća Axios.
Iza Trumpove ideje o “trgovinskim sporazumima i ulaganjima” koje će zemlje Perzijskog zaljeva sklopiti u SAD-u očito se krije samo najnoviji niz prijetnji tradicionalnim američkim saveznicima. Washingtonski analitičari spekuliraju da je možda posrijedi pritisak kako bi se izbjegao neželjeni učinak Trumpova divljanja po Bliskom istoku na cijene benzina u američkoj izbornoj godini. Na konferenciji za novinare u Ovalnom uredu, gdje se sastao s iračkim premijerom Alijem Al Zaidijem, Trump je pokušao objasniti svoju promjenu mišljenja: “Kontaktirali su me razni ljudi i predstavnici iz različitih zemalja – kraljevi, emiri i osobe koje svi poštujemo – kako bi rekli da bi radije to (platili prolaz kroz Hormuz, op. a.) učinili na drugi način: uloživši milijarde u Sjedinjene Države umjesto naplaćivanja naknade. Zapravo mi se sviđa ta ideja, jer ne vjerujem da bi itko trebao naplaćivati naknadu za korištenje tjesnaca”.
Tako je pod valovima ludila američkog narančastog cirkusanta Hormuški tjesnac barem na riječima postao Schrödingerov tjesnac: otvoren prema Sjedinjenim Državama, a zatvoren prema Iranu. Na terenu je stvarnost krajnje složena: neki brodovi njime još uvijek prolaze, ali u neznatnom broju u usporedbi s prometom prije rata i u tjednima nakon memoranduma o razumijevanju. Oni brodovi koji se usude još preploviti to usko grlo čine to uglavnom u mraku i s isključenim transponderima, kako bi ostali što neupadljiviji. Broj prijelaza je znatno opao i na južnoj ruti kroz omanske vode, koja je, barem na papiru, formalno zaštićena od strane američke mornarice. No Lloyd izvještava da povjerenje brodovlasnika u prolaz i ovim pravcem rapidno opada.
Samo u posljednjoj sedmici Iran je napao najmanje sedam brodova, većinom tankere velikog kapaciteta povezane s emiratskim, saudijskim i katarskim tvrtkama. Malo je vjeroVatno da će brodovi tu nastaviti ploviti punom brzinom preuzimajući ratne rizike, te istodobno plaćati visoki porez na prolazak, upozoravaju analitičari. Stopa od 20 posto koju je najavio Trump bila bi i oko 15 puta veća od iznosa koji je razmatrao Iran, a što bi rapidno povećalo divljanje cijena sirove nafte.
Udruženje baltičkih brodovlasnika, najveća brodarska asocijacija brodovlasnika po broju članova, izračunala je da bi supertankeri kapaciteta jednog ili dva miliOna barela sirove nafte, po Trumpovoj stopi, trebali Amerikancima plaćati oko 24 miliona eura po jednome brodu i jednome putovanju! Brodarska industrija, već dovoljno oštećena i iziritirana najavama mogućnosti iranske “plovidbarine” kroz Hormuz izvan sebe je zbog Trumpove ideje. “Bilo bi fundamentalno pogrešno naplaćivati cestarine za prolaz kroz međunarodne vode”, objavila je brodarska komapnija Hapag-Lloyd, napominjući kako su cestarine za izgrađenu infrastrukturu poput Sueskog ili Panamskog kanala posve drukčije, budući da odražavaju značajna ulaganja u infrastrukturu.
Povrh Trumpovih verbalnih udara na globalna tržišta, i krhkom miru između Irana i SAD-a službeno je došao kraj mjesec dana ranije nego što je trebao potrajati. Iako je malo vjeroVatno da će SAD nastaviti bombardiranje Irana velikih razmjera nalik onome iz marta, količina nafte i naftnih prerađevina prevezenih kroz tjesnac past će s 30 posto predratne razine na između 5 i 15 posto toga prometa, barem dok obje strane ne smanje oružane napetosti. Ukratko: skuplja nafta, plin i gnojiva do daljnjega nam ne gine. A to zapravo znači: skuplje sve.
(TBT)
