Bundesrat je usvojio prijedlog da nijekanje prava Izraela na postojanje postane krivično djelo. Dok se u Gazi odvija genocid koji se prenosi uživo, njemačke političke elite ne smišljaju kako zaustaviti masakr, već kako ušutkati svakoga ko se usudi reći da je ubijanje djece loša stvar. Cijeli potez zapakiran je u licemjernu retoriku o borbi protiv antisemitizma, piše portal Logicno.
Hessenski ministar pravosuđa Christian Heinz tom je prilikom spomenuo mjedene kamenove spoticanja, tvrdeći da preko njih ponovno marširaju mase koje uzvikuju mržnju prema Židovima. Time je iskoristio spomenike žrtvama nacizma kako bi opravdao gušenje protesta protiv genocida u Gazi. Kamenovi spoticanja postavljeni su za ljude koje su njemački nacisti poslali u logore smrti, a sada potomci tih nacista koriste tu patnju kao štit za cionistički režim.
Zakon cilja na parolu „od rijeke do mora”, koju njemački političari lažno predstavljaju kao poziv na uništenje Židova. Parola zapravo zahtijeva da svi Palestinci, bez obzira na vjeru, mogu živjeti na zemlji koja im je oteta. Nema tu genocidnog poziva, već zahtjev za elementarnom slobodom kretanja i života na vlastitoj zemlji. Priznavanje toga značilo bi da cionistički projekt nema moralno uporište osim sile.
Ironija povijesti
Ironija je gnusna: cionisti svoja prava na tuđu zemlju temelje na citatima iz svetih knjiga, tvrdeći da im je bog obećao teritorij na kojem stoljećima žive drugi ljudi. Da današnji Rimljani traže pola Europe, proglasili bi ih ludacima. No kada je riječ o Izraelu, to je legitimno, a svako ko prigovori postaje antisemit i kriminalac – Njemačka taj stav ugrađuje u kazneni zakon, dok za parolu o slobodi prijeti zatvorom.
Glasovi razuma
Profesor prava Daniel Cohn‑Bendit rekao je da mnogi, uključujući Izraelce, oštro kritiziraju Izrael i nisu antisemiti. Spomenuo je filozofkinju Judith Butler, kritičarku cionizma, koju je nazvao neantisemitkinjom iako podržava BDS. No ti se glasovi ne čuju – cilj je da svaka kritika Izraela bude tretirana kao zločin, a prtest solidarnosti kao terorizam.
Povijesna odgovornost
Vlada Hessena poziva se na odluku saveznog suda iz 2009. koja je dopustila kažnjavanje veličanja nacizma zbog povijesne odgovornosti Njemačke. Isti političari tvrde da postoji veza između nacizma, Holokausta i osnivanja Izraela, pa nijekanje prava Izraela na postojanje mora biti kažnjivo. Logika je sablasna: njemački nacisti proveli su Holokaust, a njihovi potomci koriste tu krivnju da ušutkaju one koji se protive genocidu.
Zapad ovim potezima postaje opasno mjesto za samostalno mišljenje. Sloboda govora postaje privilegija za pristaše službene linije, dok se disidenti gone pod izlikom borbe protiv mržnje. Ako zatvor prijeti zbog izjave da svi ljudi između rijeke Jordan i Sredozemnog mora imaju pravo živjeti slobodno, riječ je o teokratskoj diktaturi pod maskom liberalne države.
Ustavne sumnje
Znanstvena služba Bundestaga i tridesetak profesora prava izrazili su sumnje u ustavnost prijedloga. Upozoravaju da se sloboda mišljenja može ograničiti samo općim zakonima, a ne zakonima protiv točno određenog mišljenja. Prijedlog kažnjava isključivo nijekanje prava Izraela, dok osporavanje bilo koje druge države ostaje legalno. Riječ je o specijalnom zakonu za zaštitu jedne jedine države.
Farsa se odvija dok izraelska vojska svakodnevno ubija civile u Gazi, ruši bolnice i škole, izgladnjuje populaciju i dok svjetski sudovi vode postupke za genocid. Njemački političari ne vide problem u tome, ali vide problem u ljudima koji kažu da genocid nije u redu. Potomci onih koji su provodili „specijalni tretman” nad Židovima sada žele kriminalizirati one koji se protive „specijalnom tretmanu” nad Palestincima. Povijest se ne ponavlja kao farsa, već kao identična tragedija s novim žrtvama i istim počiniteljima.
(TBT)
